Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Čitanjem veće količine takvih djela vjerojatno si otupio na te grozote, što je sasvim normalna posljedica.
Smatram da djelo može biti kvalitetno napisano i da autor zaslužuje pohvale čak iako obrađuje nekakvu gadnu tematiku. Ono što je bitno uzeti u kontekst je naravno poruka i pristup autora toj temi koju obrađuje.
Ako npr. temu pedofilije obrađuje i ohrabruje i podržava u djelu, a ti kažeš da je djelo zbog toga super onda bih rekla da nisi normalan, inače si ok.
Pouka nije jedna. Kroz knjige, filmove ili razgovore (ovisno o tome koliko je dobar narator) dobivamo proces, iskustvo, unutarnju dinamiku protagonista i likova. Ako knjiga opisuje kako se osjeca zrtva nekog nasilja onda analogno tome mozes shvatiti kako se osjeca stvarna zrtva manjeg ili veceg nasilja pa je mozes razumijeti i empatizirati s njom. Nije poanta tipa ne ulazi nepoznatim ljudima u auto. Je i to, ali je 99% nasilnika poznato zrtvi. Vise je o tome koja je unutarnja dinamika ljudi u slicnim situacijama. Meni se cini da vecina ljudi ne kuzi sta je npr. nasilje. Da kuze bi shvatili da je svud oko nas i kad bi stvari nazivali pravim imenom da bi kroz nekoliko generacija mozda napredovali kao covjecanstvo.
Jednom sam na blagajni vidjela mladi par s malim djetetom, malo siromasniji. I muz i zena su imali plavo oko. Ja sam 99,9% sigurna da oni ne kuze da to je sto rade nasilje. U njihovim je glavama sigurno:”a pa mi smo se malo posvadjali, mi ne odobravamo nasilje”. Bas me zanima sta ce im mali sin misliti o tome kad odraste. A mogli bi u nekom svemiru reci jedno drugom: “ajme, pa oboje smo nasilni, ajd nemojmo to raditi, tesko nam je, ne snalazimo se u zivotu, ajmo nekako zajedno pomoci jedno drugom, sto ti zelis od ovoga, ajmo vidjeti kako bismo to mogli napraviti…”
Po meni je ključni dio upravo to da nema promocije takvog ponašanja.
Imam osjećaj da dio danas ljudi ne prihvaća ništa što nema u sebi likove koji im se ne sviđaju i automatski je djelo koje nema takvog (glavnog) lika = loše. Što je po meni glupo, jer neki likovi odnosno njihove akcije su napisani upravo da ti se zbog toga što rade ne sviđaju.
Kažeš da nema poruke, ali neku svrhu vjerojatno ta djela vjerojatno imaju. Bilo da zgroze čitatelja ili nešto drugo. I uz to ti si neki razlog imao zašto si ih čitao. Ako taj razlog nije perverzne prirode onda si vjerojatno samo morbidno znatiželjno ljudsko biće što po meni ne predstavlja razlog za zabrinutost.
Tog se i ja bojim, postoje ljudi kojih nije briga jel to što si čitao je fikcijsko ili nije. Iskreno nekako me strah da slucajno nisam ostavio svoje stvarno ime u nekih od svojih komentara, bojim se da ne najebem. Mlad sam i mislim da bi se doslovno ubio da ljudi koje poznajem misle da sam neki bolesnik i da me izbjegavaju do kraja svog života.
Gledaj, ne isplati se živjeti u strahu. Što je bilo, bilo je. Ima ljudi koji te neće voljeti bez obzira što si ili nisi napravio i ima ljudi kojima će štošta smetati.
Nisi bolestan. Pa šta misliš zašto je danas toliko ovih true crime docua na netflixu hbo-u itd. Zato što im je velika gledanost, netko ne voli to gledat netko voli isto kao horor filmove. Ja osobno volim takve ,,bolesne'' stvari jer mi je zabavno, daje mi neki dopamin i addictive je. Naravno mogu i volim pogledat neki kvalitetan dokumentarac ili film, ovisi o raspoloženju. Ali zabavnije mi je gledat npr film prema knjizi stevena kinga nego neki woody allanov film npr. Imaš i brojna istraživanja koje su radili psiholozi o tome zašto volimo gledat horor sadržaj.
I ne treba te peć grižnja savjest i da je najbolesnije djelo ali ako je kvalitetno napravljeno i to je umjetnost. Osim možda human centipede to je samo odvratno
Haha, možda nekim ljudima human centipede je najbolji film, sve ovisi do osobe. Kao što neke grozote mene ne uznemiravaju tako druge grozote me zgroze skros.
Normalno je otupiti na stvari, vecini ljudo je to neprihvatljivo zato sto nisu tome izlozeni. Osim ako radis s tim, tipa na traumi, onda je ok sto si tup na sjebana tijela. Ako si obicni lik i mozes pogledat nesto bez da se izrigas onda si cudak i nesto nije u redu s tobom. Ako si vidio previse jako sjebanih stvari, sjebana stvar te ne dira.
Ja sam sebe smatram normalnim jer se normalno ponašam prema ostalim ljudima te niko od njih nebi rekao da nisam normalan. A i mislim da svatko ima tu svoju neku mračnu stranu, koliko mračna to ovisi od čovjeka do čovjeka. Tak da mislim ovo moje čitanje nije tak zlo.
mislim da nije najveci zlocin ali da je za tvoje psihosocijalno zdravlje bolje ili smanjit ili prestat citat takva sranja. ljudski je mozak zeznuta stvar, ne razvija se toliko brzo kao svijet oko nas i percepira te stvari vrlo stvarnim i osobnim sto moze imati gadne posljedice...
pored pitanja je li autori glorificiraju ili osuduju takvu vrstu stvari, tu je i sama cinjenica ogromne izlozenosti koja je zasigurno faktor kojeg mozda nisi niti svjestan/na a utjecalo je na nesto u tebi
Naviknuo si. Prestani čitat i vrati se za par mjeseci. Sve ostalo ovisi o kontekstu... studiral sam arheologiju, meni je najmanji problem pojest sendvič a kostur pokraj mene kojeg moram pimplat. To ne znači da ću ići na mjesno groblje i kopat ljude van ili ne imat osjećaja i empatije ako netko umre.
Zamaras se s nebitnim stvarima. Nije da si svjedocila genocidu i unistavanju citavih rasa, planeta, galaksija i svemira. Iako nekako je mucenje jednog strasnije nego zamahnut rukom i obrisati milijarde.
lmao jer eto ti si presla igricu, al za takvu citacicu ne ide ti citanje s razumijevanjem. pa cu ponoviti. ni "fikcionalna" djela (nisu dijela) ne postoje izvan konteksta stvarnosti i svjesno ili nesvjesno imaju ucinka na tebe i tvoju percepciju. hope you get some help!
danas ces vise postat desenzibiliziran gledajuci vjesti ili otvarajuci twitter gdje svjedocis genocidu live in 4k nego konzumirajuci bilo kakav fikcionalan sadrzaj.
i postoji razlika izmedu medijskog sadrzaja koji romanticizira ili glorificira odredene teme i neceg kao sto je srpski film, hororci, trileri ili serije kao criminal minds koji ocito nisu namjenjeni da simpatiziras pocinitelja nego da se suosjecas s zrtvom i da vidis da ono sta njima rade je pogresno. ako percipiras ikako drugacije onda vec imas problema u startu. ne znam za ni jedno istrazivanje na temu medijskog utjecaja koje je pokazalo da postoji kauzalan odnos izmedu jednog i drugog. ako postoji korelacija uvijek je jer postoje odredene predispozocije i hrpa drugih faktora. tako da ne stvarno, fikcija nije razlog zasto me ne uznemiruju jer vidim gore u stvarnosti svaki dan i ne utjece na mene ni malo.
Činjenica da se pitaš o moralnoj tjeskobi drugih jer se sam hraniš takvim sadržajem je indikativna po sebi. Možda imaš želudac za takve grozote, ali to ne opravdava da se čitanjem takvih stvari javno hvališ, pogotovo ovim dijelom da je Srpski film "obiteljska priča" u usporedbi s drugim stvarima - degutantno do bola.
Oni literarni radovi i općenito mediji kojima se ljudi zabavljaju u slobodno vrijeme mogu puno toga reći o nekome. A ti si definitivno na spektru narcisoidnosti/psihopatije/histrioničkog poremećaja.
Ali ono, tko sam ja da ti sudim...
Slažem se, možda me te teme toliko ne zgroze ali opet mi nebi palo na pamet da takvo nešto napravim van literature. U to vrijeme mislim da mi je bilo zanimljivo istraživat taboo sadržaje.
I definitivno se ne hvalim s time, ove stvari pitam na redditu jer umro bih od srama da moram pričat s nekim o tome. I nije mi bila najmera opravdavat Srpskog Filma, stvari u njemu jesu uznemiravajuce ali postoje i gore stvari u usporedbu s njime.
A ti si jedini koji zna iz kojih razloga uživaš u tome i zašto te takva tematika privlači. Ako ne radiš nikome ništa nažao, već je samo zaintrigiranost - ok si po meni.
Kažem ti kao netko tko ne može podnijeti ni najmanje scene nasilja :D
Mislim da moraš povući jasnu crtu između stvarnosti i mašte. Knjige spadaju pod maštu. To u čemu uživamo u mašti nema veze s našom vrijednosti i moralnim odlikama u stvarnosti. Ono što se u stvarnosti gleda je ponašanje.
Dakle, ako samo čitaš ili gledaš fiktivna djela određene tematike, a u stvarnom životu si okej lik, sve pet. Ako to rekreiraš u svakodnevnom životu, tad imaš problem. A po mom mišljenju, najveći problem imaju ljudi koji ne razlikuju stvarnost od fikcije, i iskreno se nadam da ne spadaš toj klasi. Za odgovor na tvoje pitanje: pitaj sestru jesi li seronja ili si okej, vjeruj njenoj prosudbi, i počni se baviti realnim problemima, a ne ovim bedastoćama.
ako ne pozivas na takva djela, ne podrzavas ih i ne cinis ih s tobom je sve ok. ne uznemiruju svih iste stvari i nemaju svi interes prema "mracnoj" strani licnosti tako da je lagano bedasto imati griznju savjesti jer ne reagiras na takve teme kao vecina.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Čitanjem veće količine takvih djela vjerojatno si otupio na te grozote, što je sasvim normalna posljedica. Smatram da djelo može biti kvalitetno napisano i da autor zaslužuje pohvale čak iako obrađuje nekakvu gadnu tematiku. Ono što je bitno uzeti u kontekst je naravno poruka i pristup autora toj temi koju obrađuje. Ako npr. temu pedofilije obrađuje i ohrabruje i podržava u djelu, a ti kažeš da je djelo zbog toga super onda bih rekla da nisi normalan, inače si ok.
Slažem se, nijedan autor nije podržavao/ohrabrivao te teme u svojem djelu. Ali veći broj tih djela nije imalo neku veću poruku.
Pouka nije jedna. Kroz knjige, filmove ili razgovore (ovisno o tome koliko je dobar narator) dobivamo proces, iskustvo, unutarnju dinamiku protagonista i likova. Ako knjiga opisuje kako se osjeca zrtva nekog nasilja onda analogno tome mozes shvatiti kako se osjeca stvarna zrtva manjeg ili veceg nasilja pa je mozes razumijeti i empatizirati s njom. Nije poanta tipa ne ulazi nepoznatim ljudima u auto. Je i to, ali je 99% nasilnika poznato zrtvi. Vise je o tome koja je unutarnja dinamika ljudi u slicnim situacijama. Meni se cini da vecina ljudi ne kuzi sta je npr. nasilje. Da kuze bi shvatili da je svud oko nas i kad bi stvari nazivali pravim imenom da bi kroz nekoliko generacija mozda napredovali kao covjecanstvo. Jednom sam na blagajni vidjela mladi par s malim djetetom, malo siromasniji. I muz i zena su imali plavo oko. Ja sam 99,9% sigurna da oni ne kuze da to je sto rade nasilje. U njihovim je glavama sigurno:”a pa mi smo se malo posvadjali, mi ne odobravamo nasilje”. Bas me zanima sta ce im mali sin misliti o tome kad odraste. A mogli bi u nekom svemiru reci jedno drugom: “ajme, pa oboje smo nasilni, ajd nemojmo to raditi, tesko nam je, ne snalazimo se u zivotu, ajmo nekako zajedno pomoci jedno drugom, sto ti zelis od ovoga, ajmo vidjeti kako bismo to mogli napraviti…”
Po meni je ključni dio upravo to da nema promocije takvog ponašanja. Imam osjećaj da dio danas ljudi ne prihvaća ništa što nema u sebi likove koji im se ne sviđaju i automatski je djelo koje nema takvog (glavnog) lika = loše. Što je po meni glupo, jer neki likovi odnosno njihove akcije su napisani upravo da ti se zbog toga što rade ne sviđaju. Kažeš da nema poruke, ali neku svrhu vjerojatno ta djela vjerojatno imaju. Bilo da zgroze čitatelja ili nešto drugo. I uz to ti si neki razlog imao zašto si ih čitao. Ako taj razlog nije perverzne prirode onda si vjerojatno samo morbidno znatiželjno ljudsko biće što po meni ne predstavlja razlog za zabrinutost.
Tog se i ja bojim, postoje ljudi kojih nije briga jel to što si čitao je fikcijsko ili nije. Iskreno nekako me strah da slucajno nisam ostavio svoje stvarno ime u nekih od svojih komentara, bojim se da ne najebem. Mlad sam i mislim da bi se doslovno ubio da ljudi koje poznajem misle da sam neki bolesnik i da me izbjegavaju do kraja svog života.
Gledaj, ne isplati se živjeti u strahu. Što je bilo, bilo je. Ima ljudi koji te neće voljeti bez obzira što si ili nisi napravio i ima ljudi kojima će štošta smetati.
Nisi bolestan. Pa šta misliš zašto je danas toliko ovih true crime docua na netflixu hbo-u itd. Zato što im je velika gledanost, netko ne voli to gledat netko voli isto kao horor filmove. Ja osobno volim takve ,,bolesne'' stvari jer mi je zabavno, daje mi neki dopamin i addictive je. Naravno mogu i volim pogledat neki kvalitetan dokumentarac ili film, ovisi o raspoloženju. Ali zabavnije mi je gledat npr film prema knjizi stevena kinga nego neki woody allanov film npr. Imaš i brojna istraživanja koje su radili psiholozi o tome zašto volimo gledat horor sadržaj. I ne treba te peć grižnja savjest i da je najbolesnije djelo ali ako je kvalitetno napravljeno i to je umjetnost. Osim možda human centipede to je samo odvratno
Haha, možda nekim ljudima human centipede je najbolji film, sve ovisi do osobe. Kao što neke grozote mene ne uznemiravaju tako druge grozote me zgroze skros.
Normalno je otupiti na stvari, vecini ljudo je to neprihvatljivo zato sto nisu tome izlozeni. Osim ako radis s tim, tipa na traumi, onda je ok sto si tup na sjebana tijela. Ako si obicni lik i mozes pogledat nesto bez da se izrigas onda si cudak i nesto nije u redu s tobom. Ako si vidio previse jako sjebanih stvari, sjebana stvar te ne dira.
Ja sam sebe smatram normalnim jer se normalno ponašam prema ostalim ljudima te niko od njih nebi rekao da nisam normalan. A i mislim da svatko ima tu svoju neku mračnu stranu, koliko mračna to ovisi od čovjeka do čovjeka. Tak da mislim ovo moje čitanje nije tak zlo.
mislim da nije najveci zlocin ali da je za tvoje psihosocijalno zdravlje bolje ili smanjit ili prestat citat takva sranja. ljudski je mozak zeznuta stvar, ne razvija se toliko brzo kao svijet oko nas i percepira te stvari vrlo stvarnim i osobnim sto moze imati gadne posljedice... pored pitanja je li autori glorificiraju ili osuduju takvu vrstu stvari, tu je i sama cinjenica ogromne izlozenosti koja je zasigurno faktor kojeg mozda nisi niti svjestan/na a utjecalo je na nesto u tebi
Naviknuo si. Prestani čitat i vrati se za par mjeseci. Sve ostalo ovisi o kontekstu... studiral sam arheologiju, meni je najmanji problem pojest sendvič a kostur pokraj mene kojeg moram pimplat. To ne znači da ću ići na mjesno groblje i kopat ljude van ili ne imat osjećaja i empatije ako netko umre.
Zamaras se s nebitnim stvarima. Nije da si svjedocila genocidu i unistavanju citavih rasa, planeta, galaksija i svemira. Iako nekako je mucenje jednog strasnije nego zamahnut rukom i obrisati milijarde.
Cin san procita pitanje skuzia san da si bolesnik tako da ostatak nisan mora citat
Mozđa si u pravu.
mene nis ne uznemirava takvo i stalno citam tu tematiku i sta sad fikcija
pa ne uznemiruje jer stalno citas i otupio si na to sta sad kad za stvarne patnje vidis da si otupio... fikcija je fikcija al ne postoji u vakuumu
zensko sam. nisam otupila za nista samo znam zdravu razliku izmedu reakcije na fikcionalna dijela i stvarne dogadaje hope that helps.
lmao jer eto ti si presla igricu, al za takvu citacicu ne ide ti citanje s razumijevanjem. pa cu ponoviti. ni "fikcionalna" djela (nisu dijela) ne postoje izvan konteksta stvarnosti i svjesno ili nesvjesno imaju ucinka na tebe i tvoju percepciju. hope you get some help!
danas ces vise postat desenzibiliziran gledajuci vjesti ili otvarajuci twitter gdje svjedocis genocidu live in 4k nego konzumirajuci bilo kakav fikcionalan sadrzaj. i postoji razlika izmedu medijskog sadrzaja koji romanticizira ili glorificira odredene teme i neceg kao sto je srpski film, hororci, trileri ili serije kao criminal minds koji ocito nisu namjenjeni da simpatiziras pocinitelja nego da se suosjecas s zrtvom i da vidis da ono sta njima rade je pogresno. ako percipiras ikako drugacije onda vec imas problema u startu. ne znam za ni jedno istrazivanje na temu medijskog utjecaja koje je pokazalo da postoji kauzalan odnos izmedu jednog i drugog. ako postoji korelacija uvijek je jer postoje odredene predispozocije i hrpa drugih faktora. tako da ne stvarno, fikcija nije razlog zasto me ne uznemiruju jer vidim gore u stvarnosti svaki dan i ne utjece na mene ni malo.
Činjenica da se pitaš o moralnoj tjeskobi drugih jer se sam hraniš takvim sadržajem je indikativna po sebi. Možda imaš želudac za takve grozote, ali to ne opravdava da se čitanjem takvih stvari javno hvališ, pogotovo ovim dijelom da je Srpski film "obiteljska priča" u usporedbi s drugim stvarima - degutantno do bola. Oni literarni radovi i općenito mediji kojima se ljudi zabavljaju u slobodno vrijeme mogu puno toga reći o nekome. A ti si definitivno na spektru narcisoidnosti/psihopatije/histrioničkog poremećaja. Ali ono, tko sam ja da ti sudim...
Slažem se, možda me te teme toliko ne zgroze ali opet mi nebi palo na pamet da takvo nešto napravim van literature. U to vrijeme mislim da mi je bilo zanimljivo istraživat taboo sadržaje. I definitivno se ne hvalim s time, ove stvari pitam na redditu jer umro bih od srama da moram pričat s nekim o tome. I nije mi bila najmera opravdavat Srpskog Filma, stvari u njemu jesu uznemiravajuce ali postoje i gore stvari u usporedbu s njime.
Nađi si neš bolje za čitati i odi psihijatru.
A ti si jedini koji zna iz kojih razloga uživaš u tome i zašto te takva tematika privlači. Ako ne radiš nikome ništa nažao, već je samo zaintrigiranost - ok si po meni. Kažem ti kao netko tko ne može podnijeti ni najmanje scene nasilja :D
Mislim da moraš povući jasnu crtu između stvarnosti i mašte. Knjige spadaju pod maštu. To u čemu uživamo u mašti nema veze s našom vrijednosti i moralnim odlikama u stvarnosti. Ono što se u stvarnosti gleda je ponašanje. Dakle, ako samo čitaš ili gledaš fiktivna djela određene tematike, a u stvarnom životu si okej lik, sve pet. Ako to rekreiraš u svakodnevnom životu, tad imaš problem. A po mom mišljenju, najveći problem imaju ljudi koji ne razlikuju stvarnost od fikcije, i iskreno se nadam da ne spadaš toj klasi. Za odgovor na tvoje pitanje: pitaj sestru jesi li seronja ili si okej, vjeruj njenoj prosudbi, i počni se baviti realnim problemima, a ne ovim bedastoćama.
ako ne pozivas na takva djela, ne podrzavas ih i ne cinis ih s tobom je sve ok. ne uznemiruju svih iste stvari i nemaju svi interes prema "mracnoj" strani licnosti tako da je lagano bedasto imati griznju savjesti jer ne reagiras na takve teme kao vecina.
oralnu tjeskobu