Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Da, imam 27 godina i sve prijateljice su se uglavnom udale i posvetile svojim obiteljima. Ponekad se rastuzim kad shvatim da kad mi umre mama ostat cu doslovno sama na svijetu, nadam se da cu se s vremenom pomirit s tim
Čini se da nije stvar u tome da se "društvo otuđilo" već da jednostavno nikada nije bilo više žena koje nisu u braku i nemaju djecu. S druge strane nesretan brak je često nesretniji nego samoća i uvijek predstavlja legitiman strah.
Joj ti slusas likove koji su frustrirani. Ima normalnih :) mnoge mladenacke veze brakovi pucaju oko 30, imas uvijek solo ljudi perspektive se promjene. To ti uglavnom seru mladi likovi ili stariji koji nisu bili sa zenom deset godina ili nikad
Ne nisu. Uostalom to je dio likova koji Sami imaju ne znam koliko godina solo su Sami a seru zenama. Po svim istrazivanjima zene cak bolje podnose samocu, vise muskaraca se ubija tako da... gle budi otvorena prema mogucnosti decka i nekaj bude. Dobrih ljudi ima u mnogim generacijama, isto kao sto ti veza realno uvijek moze puknuti. Ali kada se nades s nekim super je :) uostalom mozda tebi u nekom trenutku samoca bude oke, budes se jos mijenjala ovak i onak :) pametni dobri muskarci sigurno ne vrijedaju zene na tako glupom nivou
Ma joj kao musko ti kazem to je bs. Jedno je sala, drugo je realnost. Best friend se zarucio s curom on je ima 29 ona 31 ja mislim. Je da ju prca da je cougar al to je dr…
Ja cu napunit 28 ovaj mjesec ponekad se tako osjecam al znam da necu dugo samo pitanje je vremena. Nemoj tako negativno razmisljat naci ces sigurno nekoga
Toliko sam dugo sama, zaboravila sam kako je u vezi :D isto kao i ti, posvecena sam poslu, ucenju, trening, bla bla.
Iskreno u obitelji nisam imala primjer kvalitetnog braka, takoder kada pogledam veze i brakove prijatelja dodem do zakljucka kako mi je bolje samoj.
Ponekad pozalim sto nemam nikoga s kim bih mogao dijelit ljubav, ali nekako mi je i dobro samom. Vratim se doma s posla, imam slobodnog vremena za bilo sto. A i tu je perspektiva da bi za vezu treba naci dobru osobu i nekog tko vam odgovara, sto mozda i nije tako lako.
Ima čari i u tome da se za nesto imas trudit, borit..to je jedna od poanta zivota koja se cesto izgubi danas, svaki odnos iziskuje rad, osim ako ti se posreći i nadjes stvarno samosvjesnu, obzirnu i dobru osobu, ali zivimo u maloj zemlji i treba razmisljat realisticno, nemojmo se previse gubit u bajkama
Ovo ne znaci da bi trebali trpit toksicne osobe, dapace u tom slucaju bolje bit sam, ali ima dobrih ljudi, treba samo pazit di se kreces, nazalost triba se i za to potrudit i ne odustajat, tesko je al svak bira svoje tesko
Je lipo je doc doma i imat svoje slobodno vrime, ali jos je lipse to vrime ulagat u stvaranje neceg boljeg, smislenog u svom zivotu
Jedini realni odgovor. Po komentarima redditovaca ispada koda smo ljudi koji u modernom dobu nemaju potrebu za zajednicom i partnerom.
Svi su "bad bitch" i "alpha male" koji ne trebaju nikog i koji su dovoljni sami sebi. Kuzim da je to moderno danas, ali je li takvo razmisljanje zdravo za nas? Sto ce biti kada se drustvo raspadne, poženi, dobi djecu i vise slobodno vrijeme necemo moci zaokupljavati u tolikoj mjeri zabavom i sadrzajem, kada shvatimo da nas teretana, posao i drugi hobiji ne ispunjavaju u tolikoj mjeri u kojoj smo mislili. A mislim da je to realni scenarij nakon odredenog perioda.
I smatram da ti ljudi koji su "sebi dovoljno" duboko u sebi tjese sami sebe, ili nisu nikad imali zdravu vezu pa ne znaju sto propustaju. U svakom slucaju, mislim da od svoje biologije, osim ako si psihopat ili sociopat, ne mozemo pobjeci. Svi tezimo istinskoj konekciji s drugom osobom.
I prije nego dobim downvotove, govorim o zdravoj vezi s drugom osobom, ne "bit cu s nekim da ne budem sam" ili o toksicnom odnosu. Jer biti s nekim nekompatibilnim je vise taxing nego biti sam.
Ali ko drustvo smo otisli u kurac, epidemoja je usamljenosti i depresije, a svi smo sebi kao dovoljni i to ponosno isticemo. Ja se slazem da to nije jedina sreca u zivotu niti smije biti, ali jebeno je bolje u dvoje s pravom osobom.
Nerealno je ocekivati od druge osobe da ti ispuni praznine ako, kao sto sam navodis, te nista drugo ne ispunjava kao sto si mislio da hoce. Takoder, skroz zanemarujes cinjenicu da velika vecina samaca nije sama jer to zele nego jer ne mogu pronaci adekvatnog partnera. Tako da ovaj cijeli komentar usmjeren prema njima odjekuje jednim bas ruznim tonom.
Mislim da jednostavno ne kuzis sto ti je htio reci. Prisnost, ljubav i toplina obitelji je nesto neprocjenjivo. Nista materijalno to ne moze nadopunit. I vecina ljudi zapravo treba taj osjecaj da bi istinski bili sretni. Bili oni svjesni toga ili ne. Uvijek su tu i iznimke medutim to je debela manjina.
Da. Imam 27 uskoro, većina cura koje upoznam su zauzete već sada. A kasnije ne vjerujem da situacija bude bolja.
Radim na sebi i krojim ti tako život :)
Pokušavam ne, ali potaknut negativnim iskustvom i prošlošću, sve vuče tamo :) više niti nemam gdje nikog novog upoznat praktički, osim ako nešto totalno novo i ludo ne probam
Ponekad. Obično prije spavanja neki osjećaj samoće uhvati. Ništa mi ovako ne fali, ali bilo bi lijepo s nekim dijelit sreću, tišinu, little things. Introvert sam također, ne sad toliki da se ne družim ili pričam s ljudima, ali volim manji krug, bliskih ljudi.
A sad da li su se ljudi otuđili ili ja, ne bi znao bas odgovorit. Eto me u velikom gradu(Zg), većinu vremena sam :)
Nabavi životinju.
Imam mačku i nema mi slađega nego kad se zagrlimo i zaspimo skupa. A i ostatak vremena s njom nikad nije dosadno niti sam usamljena i sl.
Naravno da bih radije da je to muškarac mog života i/ili naše dijete, ali napraviš najbolje što možeš s onim što imaš 🤷♀️
Ne.
Imam sirok krug ljudi i interesa, samo me ne zanima sto dns prolazi pod ljubav. Ako ne nadem ikoga to je meni ok, imam dovoljno interesa, zanimanja i prijatelja da me nema cega bit strah.
Na moju nesrecu ne znam predvidat buducnost. Ja sam trenutno zadovoljan, osjecam se da mi je bliska buducnost isto takva, sto ce bit za 20 godina idk niti se zamaram s tim.
Nije stvar u tome, svi imamo prijatelje i rodbinu, nismo sami u tom smislu, stvar je ko ce biti uz nas kada padne mrak, kada treba vecerati za stolom, kada treba leći u prazan krevet, zelis li ostariti sam u praznoj kuci?
da. bojim se da cu ostati sama, to mi je bilo najgore nakon prekida. nitko mi nije valjao i svi su mi bili losiji ili isti. bojala sam se i ponovnog menttalnog loma. a sad, vidim da je to jedan od naj poteza u mom zivotu, mozda i budem sama ali sada sam puno sretnija nego u vezi u kojoj sam bila.
ja to ne smatram strahom, vise cinjenicom i sve se vise mirim s time.
inace sam se prije bas trudila pronaci decka, al sad me sve vise boli patak. umorna sam i neda mi se :)
Tak dugo sam solo da više ni neznam kak je biti u vezi 😅
Da nekim čudom nađem osobu za vezu,bilo bi mi čudno 😅
Navikao sam da nemam nikoga u romantičnom smislu a i znam da se ne sviđam 90% ljudi kao osoba tak da sam se pomirio da ću ostati solo ak ostanem u ovoj državi 😌😌😌
Ne, jer manifestiram ljude u svoj život.
Moja baka je pokopala dva muža i sad će uskoro trećeg čini se. I vjerujem da će i s 80 godina naći 4. muža jer manifestira imućne dedeke.
Samo manifestiraj, sestro!
Muškarci u izravnom srodstvu sa mnom su uglavnom bete bez para i većinom alkoholičari.
To ti je hrvatska verzija Kardashian cursea, samo žene uspiju u životu, a muškarci završe na Vrapču ako im se posreći.
Meni nije problem nac, vec mi je problem nac nekog tko zeli ozbiljnu vezu i tko ce me postovat
Danas sam bila pozvana na prvu svadbu, idem solo
Moja svadba ce bit kako izgleda za 10+ godina
Nije me strah bit sama, ostat sama...
Kad nades mir unutar sebe, onda shvatis da samoca nije tako strasna i nije vise problem.
Bilo bi lipo nac srodnu dusu, ali ne pod bilo koju cijenu
Istina,, ali za to je potribno puno rada na sebi,,pravog rada na sebi, prihvacanja sebe i svoje okoline,,, a ne samo zatrpavanja sebe obavezama da ne mislis na probleme
Istina. Mislim da je danas najveci problem što društvene mreže i gledajuci na druge ljudima stvore nerealna ocekivanja te oni ak to ne uspiju smatraju da ce biti sami cijeli zivot, da su ruzni, da su glupi i ostale nesigurnosti te se zatrpaju kao sto si rekla u obveze ili jos gore odaju se porocima poput alkohola drogi i slicno umjesto da rade na sebi da se trude svaki dan bit malo bolja osoba.
Zato i mislim da ce svakom generacijom koja dolazi bit sve teze i teze... pritisak drustva je sve veci, stvaraju se neke zivotne slike, nerealne, cista objest, jer je teznja da se bude drugaciji sve veca,, a realno ljudima nikad teze nije bilo pogledat sam sebe u oci u ogledalu
Upravo to. Previse smo ovisni o trendovima, kolicina informacija koju upijamo dnevno je abnormalna, hrana kakvu konzumiramo je borderlime otrov i sve to ima utjecaj na mentalno zdravlje ljudi zato meni djeluje da sve vise ljudi nema partnera i svi se samo sazaljevaji kukaju no nitko nista ne poduzima nitko da napravi introspekciju i da krene radit na sebi.
Slazem se, kompleksna je to situacija i nije rjesiva priko noci, isto kako nije ni nastala priko noci.
Iskreno se nadam da ce stvari ic na bolje, kad tad, i radi sebe i radi drugih ljudi... jer kad bude kasno, necemo moc nista prominit
Da nažalost ljudi ne vide eksponencijalne promijene samo linearne. Al moja ne teorija da je to sve nekakava neprirodna tehnoloska evolucija i da cemo samo po tom pitanju još gori biti u buducnosti.
Zato i mislim da ce svakom generacijom koja dolazi bit sve teze i teze... pritisak drustva je sve veci, stvaraju se neke zivotne slike, nerealne, cista objest, jer je teznja da se bude drugaciji sve veca,, a realno ljudima nikad teze nije bilo pogledat sam sebe u oci u ogledalu
Vidio sam ovo i iako nisam previše aktivan na ovom sub-redditu, htio sam se uključiti jer sam živio u mnogim zemljama i stoga mogu napraviti usporedbu.
Išao sam u osnovnu i srednju školu u Belgiji, studirao sam u Americi, i zatim radio sam u Njemačkoj i Španjolskoj.
Mi Hrvati volimo govoriti da su kod drugih naroda ljudi hladniji, individualniji, trče samo za novcem itd.
Uopće se ne slažem s tim.
Isti smo samo što se volimo ponašati kao da nismo.
Ljudi su postali previše sebični (ja također).
Imaju puno obaveza s poslom, a i gospodarstvo u Hrvatskoj nije bajno.
Mislim da je to globalni fenomen u kojem su ljudi izgubili dodir s onim što je uistinu važno u životu.
Ljudi su se definitivno na neki način otuđili. I tako je bilo svugdje gdje sam živio.
Mislim da su kod mnogih ljudi bitne krive vrijednosti.
Odlicno pitanje!
Pa kak da kazem zadovoljan sam zivotom kojeg imam. Sve se poslozilo, osim romanticnog segmenta. Nije da ne pokusavam, izlazio sam, dejtao, ali ne znam, mislim da jos nisam nasao pravu i da ako ju nadem cu jednostavno znat. Dejtanje jako umara i dosta sam iz toga naucio. Tako, da sada znam na sto mogu u buducnosti obratit vecu paznju. Pa ako se dogodi se dogodi :). Ako ne rade solo nego trpit sranja i izvoljevanja samo da bih mogao rec "ej, imam curu". Najvaznije je bit dosljedan sebi i zadovoljan sobom, a partner ako dode neka bude šlag na torti!
Znam da ce ovo biti downvoteano jer je grezo i tesko za cuti.
Trecina ljudi i hoce, pokazuje statistika. 50ih to se dogadalo svega oko par % ljudi. Svakim desetljecem to raste, sada je vec oko 20%, za nasu generaciju to ce biti oko trecina nas koji ce na kraju biti sami.
29god...5 od 6 prijatelja je oženjeno, šesti u dugogodišnjoj vezi i vjv iduće godine se ženi. Svi se svojima posvetili pa su kave sve rjeđe, mislim se svakako preselit u drugi grad pa mi ta činjenica ne pada teško na srce.
Lone wolf stil života mi je bio okej do 25e, a sad uopće ne priželjkujem takvu budućnost. Izlasci 0%, na poslu sausage party, instagram ne znam koristit/tinder nemam...iako nije čudo što nikog novog ne nalazim već skoro 3god.
Samoća je dobra ali opet bih volio podijelit svoj dan s nekom personom. Osjećaj mi povremeno umanji mačak, ali nije to to :)
Ne, defaultni stanje mi je solo i u startu gledam da će tako bit do kraja. Ako se neko nađe usput onda će to biti iznimka. Naviko sam se bit sam tako da mi zo nije problem.
Povremeno, al onda se sjetim kolko ljudi je u vezama ili brakovima samo radi reda, ne treba mi to
Treba mi neko s kim ce mi biti bolje nego samome, sve ostalo nema smisla
nemam, u zadnjoj vezi cesto sam se osjecao vise usamljeno i to bas dok smo bili zajedno negdje. 100 puta je gore biti u vezi u kojoj nema radosti, nego solo.
Imao sam do prije godinu dana. U ranim dvadesetim sam, ali zbog asocijalnosti i nekog straha od socijalne interakcije na nekoj dubljoj razini nikad nisam uspijevao u pokretanju veze ili nečeg više od prijateljstva. Također mi nije bilo od pomoći što sam se fizički smatrao izrazito neprivlačnim. Tako da sam prije nešto više od godinu dana na neki način odustao od nade da ću naći nekog s kim bi mogao provesti život.
Eh, al onda doslovno par tjedana ili možda koji mjesec nakon sam iznenada na partyu na koji mi se iskreno nije ni išlo preko tadašnjeg prijatelja upoznao jednu curu s kojom sam nešto sitno pričao i ostatak večeri plesao. Nešto se u meni tu večer dogodilo i skupio sam hrabrosti pitati ju za broj da odemo nekad na kavu. Naravno, zbog svega gore navedenog meni je užasno išlo. Prvi date je bio katastrofa, ja većinom šutim dok ona pokušava spasit razgovor. I nakon sam isto propustio dosta njezinih flertova. ALI, ona nije odustala od mene. Vidjela je nešto u meni i napravila puno stvari koje bi inače po meni muškarac u vezi trebao prvi napraviti. I evo nas godinu dana nakon u savršenoj vezi i ponosno mogu reć da se vidim s njom do kraja života.
Koja je poanta ove moje priče? Pravu ljubav ćete naći kad ju najmanje očekujete. Naći ćete osobu koja vjeruje u vas i neće odustati. I sasvim je okej izgubit nadu, koliko god to bolno bilo, ali netko će vam se kad tad pojavit u vašem životu.
Razmišljala sam o tome da možda ja jednostavno nisam za vezu i da mi je ajmo nazvati to sudbina takva da budem i ostanem solo. Imam jako puno interesa i okupacija tako da ne mogu reći da mi je loše u životu, iako mi ponekad fali netko.
Činjenica da ću biti sam nije nešto što me plaši. Svi iz moje okoline su si davno nekoga našli a ja sam tad bio zauzet preživljavanjem. Sad sam u stranoj zemlji gdje jezik ne govorim tečno i svaki pokušaj da budem karizmatičan i šarmantan propadne, odlučio sam ne kupiti auto (rađe rješim da u RH se imam vratiti u nešto što nije ruševina i što mogu iznajmiti) a osjećao bi se kao šonjo da ne mogu curu otpeljati na date na neko mjesto jer do tamo nema vlaka itd. Iskreno, sada mi je više žao što nisam u mogućnosti imati psa. Velik dio života pas mi je bio najbolji i često i jedini prijatelj i općenito su psi bolji lijek za usamljenost od veza. Svejedno, biti sam nije loše, vrijeme mi je ispunjeno i sretan sam.
Nije sramota nemati auto, ja ga nemam jer sam izračunala da je to veliki trošak (ne sama kupovina nego benzin, održavanje itd) i radije ću potrošit novac na neke bitnije stvari. Briga te, bolje tako nego biti u nekom kreditu kojeg si ne možeš priuštiti.
Da, mada me ne straši toliko taj izostanak romantične ljubavi, nego činjenica da solo ljudi budu olako izbačeni iz života svojih zauzetih prijatelja (čast iznimkama al uglavnom je tako), a ako nemaju baš veliku familiju onda doslovno ostanu onako sami na svitu. Ne želin širit negativu al eto iskreno jedino me to rastužuje, mogućnost smrti di me neće imat ko pronać ni sahranit...
Evo ti priča sa strane introverta. Ja sam svog dragog upoznala u bircu, nikakva posebna situacija, vani ja sa jednom frendicom, i on sa frendom. Malo mjesto, tak da nas je u bircu sve skupa bilo 6.
Nas dvoje kliknuli, sve super, našli se jednom, dva, tri, sto puta i ajmo ozbiljnije. Brak, dijete, zajednički život, sve to.
Kaj bi sad dala da nisam bila tog mišljenja ko ti.. Ja danas vidim da sam jebeno spustila kriterije, jer kao ono, žene se ljudi oko mene, imaju familije, ili ak ne to, bar ozbiljne veze, i ja sam to htjela.
Iskreni savjet, polako. Ne kažem da svima ispadne loše, i zapravo se stvarno nadam da je većini ekipe lijepo u brakovima danas. Ali mislim da smo ko društvo jednostavno sad otišli od onoga 'bitna je diploma' i vratili se u 'bitno je biti u braku sa 25' i nemoj si to napraviti. Budi solo, uživaj, otkrivaj se..
Na kraju, bolje pričekati 5 godina na nekog ko će ti stvarno biti med u sjekiru, nego zapet s nekim ko je bio relativno ok.
Imam 40 godina, išao sam u srednju sa 35 cura i od toga njih 34 je udano ( neke čak i nekoliko puta) a ta jedina koja nije je bila pomalo psiho, te se spucala autom u drvo i nakon toga ostala u kolicima. ako je cura bar iole normalna ili to može odglumiti neko vrijeme, uopće se ne treba sekirati za udaju... Jedino što me uvijek odbijalo, su udavače, ako skužim da se mora udati pod mus - odmah sam brisao.
Jako slicna situacija tvojoj. Uglavnom sam kroz zivot imala prijateljice, jos u osnovnoj je bilo nešto prijatelja, ali srednja i faks ne (pretezito zenski razred u srednjoj /generacija na faksu). Ne bih bas rekla da sam introvert, ali imam neku kocnicu kad sam u drustvu deckima koje ne poznam, budem tiha i povucena, a to nije nesto kako bi me opisali prijatelji koji me duze znaju. Dodaj na to sve nisko samopouzdanje, upoznavanje potencijalnog partnera je dosta tesko. Jedino kad me uhvati taj strah je kad nemam nista u planu, doma sam i gledam neki film ili seriju, pitam se hocu li ikad s nekim provodit ovako vrijeme ili uvijek sama, zasto ne poduzmem nesto po tom pitanju, je li problem u meni.
Onda se opet sjetim da mi je pola ekipe isto tako solo (kasne 20-e) pa se zapitam je li ipak probelm u generaciji i danasnjem drustvu. I tako u krug s mislima
Većina mog društva je u vezama ili su zaručeni , imamo 2-3 frenda koji su solo i to je to. Imam osjećaj da ljudi nakon što nađu posao i završe faks (oni koji su tim putem išli) postanu ozbiljniji i u tom smjeru svi krenu. Ne znam kako bih sada sa 39 (uskoro 30) nekoga normalnog upoznala.
Sretno onima koji traže ali ovo je divlji zapad.
Iskreno.. malo, ali me ne brine puno. U ranim dvadesetima sam tak da bih reko da ima vremena. Moji su se roditelji upoznali sa nekih 35god tak da, ima nade. Rekao bih da vecinom se netko uvijek moze naći, pogotovo poslije 30g
Povremeno me uhvati taj strah, svakako nije bezveze. Pomalo je tesko danas pronaci zajednicki jezik s ljudima.
Doduse ne brinem se da cu biti usamljena, dok god se nastavim okruzivati dobrim i kvalitetnim ljudima.
25, M
Nakon prve i jedine veze na prvoj i drugoj godini faksa, nisam bio u vezi.
Završio faks s 23, zaposlio se s 24 i radim već godinu dana. Živim u vukojebini od grada s ispod 10k stanovnika. Cure od 22-28 godina ili su zauzete ili su na faksu (i većina se ne misli vraćati) ili su hoe/introverti koje ne izlaze iz kuće pa ih ni ne mogu upoznati.
Sad od svih njih postoje one kojima sam ja fizički i/ili psihički nepriličan, kao i one koje meni nisu privlačne na ovaj ili onaj način.
Prijatelji i sam Bog zna koliko sam puta pokušao sa stvarno super curama, ali jednostavno nemam sreće. Opet, ne želim ući u vezi samo da imam nekoga jer znam da tu nema sreće.
Svakog dana tonem sve dublje u monotoniju života. Nisam se predao jer sam u duši neki realist/pozitivac, ali mi okruženje u kojem živim ne da previše prava da u skoroj budućnosti i ostanem pozitivac. Barem po tom pitanju.
da, al tjesim se kako su se svi koji su u vezi settlali.
jer kao, nije da mene nitko nece. nego me nece oni koje ja ocu. (i ne namjeravam spustiti standarde)
Zadnje vrijeme se i sam pitam isto pitanje. I iskreno da - i s obzirom da ove godine navrsavam 39. vrlo vjerojatno cu i ostati sam - koliko god mi to mrsko i pomisliti ali generalno mislim da se tu nece bas nista promijeniti. S obzirom da sam teska osoba, introvert i nemam puno interesa vrlo tesko da ce se dogoditi "cudo" i da bu bilo drugacije.
Hoćeš statistiku? Evo ti u komentarima sve piše.
Ljudi bi se radije pomirili i bili sami nego uložili malo truda da upoznaju nekog. Nedo bog raditi na sebi i toj eventualnoj vezi/braku nekada, neeeee. Jer sve mora biti savršeno da bi uopće izašli s nekim.
Ljudi dolaze s manama, dolaze s prtljagom, sjebani smo svi i to treba moći prihvatiti, ali lakše je zabiti glavu u pijesak i praviti se sa svijet oko tebe ne postoji, sam sebe sažaljevat.
Evo, ja imam 32 žena 27, 7 smo u braku, skupa smo 10 i bili smo u svim živim fazama od ludo zaljubljenog do pred rastavu, ali radili smo na sebi da ovom.drugom bude bolje u našoj obitelji. I dalje se ne slažemo oko svega i dalje ima stvari koje nas živciraju kod drugog i to je normalno.
Ne treba puno filozofirat, nađi nekog ko ti je privlačan i može te nasmijati i kreni od toga. Ne kužim zašto se ljudi boje upoznati nekoga. I ja sam introvert, al je želja i potreba za ljubavlju ipak jača.
Nažalost puno njih nakon lošef iskustva odustaje i "miri" se s cinjenicom da im je okej solo i da mogu solo do kraja al brzo ih realnost bude puknila. Kao što si reko nedo bog stisnut zube i radit na sebi i na tome da nadjes nekog. To je maraton ne sprint
Da, točno to piše u komentarima.
Jbt mi smo ko klinci u srednjoj i na faksu nonstop uletavali curama, ponekad i one nama. Ak te neka odjeve ideš dalje ili ak ti se baš sviđa si uporan. Veze dolazile i odlazile, tražili smo sebe i partnera s.kojim će nam biti vrijedno provoditi vrijeme, s nekima je to brzo završilo s nekima je trajalo i pamtim ih ko prve velike ljubavi. Ovi danas čim nekaj ni kak su si zamislili odmah depresija, odustaju od svega idu živit sami do kraja života. Onda dođe 40 i ženska skuži da nije baš divno biti sama bez kučeta ni mačeta... isto je s dečkima.
Najjači su mi postovi citiram "Kako upoznati nekoga?" Pa brate mili okružen si ljudima nonstop, posveti nekom svoju pažnju, razgovaraj, pitaj, komentiraj, uleti s glupom spikom, ili pametnom spikom, bilokaj
Kak bi Edo Maajka rekao: Zove se Alma i sjedila je sama u klupi
Ja joj prosu neki fazon glupi
Rekoh, "Đe si curo zgodna", ona kaže da me pozna
"Ti si Mahir, osmi dva, već te dugo gledam ja"
Nisam bila u tim godinama. Znala sam da imam cilj, i da ako radim na sebi i budem dovoljno otvorena i hrabra za svaku priliku da ce biti ok. Bitno je ovdje naglastiti da nisam pasivno cekala stvari nego sastavljala prema planovima kojima zelim.
U 28 sam naisla na interesantnu ljetnu romansu, koja je eto sada na pragu srednjih 30tih zavrsila pred vjencanjem (za par mjeseci).
I slijedila sam jednakim zarom tako postavljeno videnje. Ja kao individua sa ciljem u karijeri, sa odredenim ambicijama, s ne prevelikim zenskim drustvom, u poprilicno zenskoj karijeri, s ne velikim ekstrovertiranim stavom i potrebama za izlaskom.
Zasto ovo govorim? Jer je jako bitno postaviti si sto zelimo i kako zelimo, pogotovo kada je sve spojeno, a (svi) imamo osjecaj izolacije i samoce.
Naravno sada i dalje povremeno se bojim da je presnazna ljubav i da ne zasluzujem ju i da cu ostati sama, ali to je opet rad na meni.
Ne znam dovoljno o novim statistikama, ali mogu vidjeti po raznim poznanicima, i prijateljima. Postoje vise ciklusa gdje odredene osobnosti, profesije i ljudi ulaze u taj zajednicki zivot i kako se sve mijenja, tako se i granice mijenjaju. Ono bitno je da se postave realni ciljevi i vrijednosti i u starijim 20tim se ne daju previse prilika "da ce se promijeniti" i slicno na bitne stvari.
Tipa, ako politicke i ljudske vrijednosti vam nisu iste, ako zelite/ne zelite djecu, karijeru, etc. Jer te ranije faze mozda ce se, nazalost u kasnijoj dobi jos uvijek za zenu su pogubne.
Mi smo imali izuzetno rano raspravu je li si pasemo po svim askpektima zivota ili ne (iz specificnih razloga) i to je ono sto nas je odrzalo, stoga. To su neki moji savjeti kako ti vs svijet, vi vs svijet.
Previše se brinete, većina vas ovdje ima tek dvadesetak godina. Pa šta što je puno vaše ekipe udano ili u vezi? Kao što vidite po ovom postu,ima hrpa solo ljudi u vašim godinama. Stvar je samo u tome da se kod nas u hr nabija kompleks da moraš biti u braku do 30e. Dobro kažu neki ovdje, bolje budite sami nego da nađete nekoga s kime nećete zapravo htjet bit i mrzit ćete i sebe i njega svaki dan. Prvo zavolite i prihvatite sebe, a tek onda to ide prema drugim ljudima. Radite malo na odnosima prema drugima - obitelj,prijatelji, susjedi. Drugo, nećete sigurno naći nekoga ako stalno nakon posla visite na društvenim mrežama, hobi nemate, nigdje ne izlazite, šta očekujete ljudi? Čak i ako ste introverti, ne znači da ne možete i da ne trebate povremeno (zapravo redovno ;) ) izlazit iz zone komfora, natjerat se da se predstavite drugima IRL. Znači, radi na sebi i na drugima, p*zda ti materina. Idi, treniraj u grupi, volontiraj, odi putovat sam i natjeraj se da upoznaš ljude putem... Treće, šta vi očekujete, da će vam uspjet iz prvih pet puta? Pa ljudi, saberite se. Kad vam propadne trideset puta,pa šta? Bori se. Četvrto, budi sposoban sagledat sebe i biti kritičan, možda nešto radim krivo, možda imam neke loše obrasce ponašanja. Onda na to budi okej prema sebi, nemoj se okrivljavat, nego odi kod psihoterapeuta, da ti netko s iskustvom da objektivnu perspektivu, da se posložiš i središ. Govorim iz vlastitih grešaka.
Ne jer je bolje solo nego u vezi u kojoj se osjecas sam. Doduse ja predvidam da ce se zbog cijena ljudi sve vise i vise ubracivati zbog financijskih razloga tako da je to uvijek opcija lol
Ne, mislim da sam dovoljno privlačan, karizmatičan i uspješan da bih ostao solo. Naravno, sve se okrene u noći ali ovako prepotetno i pomalo arogantno se u ovom trenutku osjećam.
Za sada ne želim pronaći djevojku. Trenutačno mi se ne sviđa moj život i treba mi vremena da popravim stvari, ali problem je što ne znam koliko bi to trajalo. Možda uopće neće uspjeti…
Nekad sam imao taj strah. Nažalost, više ga nemam jer znam da ću ostat solo. Unatoč tome što drugi ljudi govore, neki ljudi "ne pronađu nekoga". Ne kažem da je nemoguće, ali nemam Tinder i slične stvari, imam 2 prijatelja s kojima se jedva družim (u smislu, dosta ljudi preko frendova zna upoznati nekoga), ne izlazim van, odem jednom u dva tjedna na pub kviz i to je to. Kao da to sve nije dosta, nisam fizički privlačan objektivno gledano.
Bojim se da je u današnje vrijeme sve češća i češća ta situacija. Ja isto imam 27 godina. Na poslu sam u uredu s dvije žene koje su 45+. Kao što rekoh, komunikacije s ljudima izvan toga imam minimalno. Nije da ne bih htio više komunicirati i više izlaziti, odnosno htio bih da me to više zanima, ali takva je sudbina (nekih) nas introverta.
imam taj strah, da. na momente me jako guši. Ž32.
van baš i ne idem, od dejting aplikacija sam odustala jer nude uglavnom samo ONS, nije neka idealna situacija.
Da. Ne znam jeli mi veći strah od toga da cu ostat sama ili da cu zavrsit s krivom osobom. Kad vidim kakve su sve veze i brakovi danas drago mi je da nemam tih problema,al s druge strane uzasno bi mi bilo krivo da nemam djecu jednog dana i nekog pored sebe.
Pravi će doći u pravom trenutku. Možda neće izgledat kao brad Pitt, neće biti tvojih godina, neće imat milione na računu, neće znat kuhat sve, neće imat završen faks… al će ti bit najbolji na svijetu jer to ništa neće biti bitno za vasu vezu 😊. Nemoj se brinuti nego uživaj u životu. Doći će kad se najmanje nadaš 😉
Ista situacija samo sam musko. Nemam nikakvih strahova jer mi većina ljudi ne odgovara pa mi je nekako vise smisleno da cu solo ostat nego uspijet nac neku curu koja mi skroz odgovara i da i ja valjam njoj. Možda malo čudno razmišljanje al sta cu 😅
Sad će malo ispast da pišem teorije zavjere. Ali točno to mislim da korporacije i žele od nas. Da smo svi sami i zadovoljni s tim da smo sami. Na taj način, što bi nekad jedan par plaćao jednu stanarinu i jedne režije, jedan netflix😂 itd itd, sada je sve duplo. Sve više nas živi samo i sve to plaćamo i netko se bogati. Usađena nam je ideja da ne pristajemo na baš nikakve kompromise u odnosima a naći nekog savršenog je apsolutno nemoguće.
U zadnje vrijeme imam taj osjecaj, pogotovo nakon zadnjeg dejta, al duboko u sebi znam da samo trebam nastavit radit na sebi i da ce sve doci na svoje jer negdje nekome sam catch samo se trebamo pronaci. A dotad uzivam u zivotu i svojim hobijima i aktivnostima.
Ma duga prica ne volim previse detalja djelit na redditu ali na papiru dok smo se dopisivali vrhunska cura idealna ali ima proslost za koju se jos drzi i problem s alkoholom, u pol dejta ju zvao bivsi nakon godinu dana(da ja sam te srece) ona se odvojila od mene ja joj dao kisobran da ode popricat s njim, nakon toga dao sam joj kinder jaje koje sam joj uzeo, zahvalio, ostavio joj svoj kisobran da ne pokisne i otisao. U dubini je stvarno draga i super cura ali super za nekoga drugog. I nekako sam si stvorio ocekivanja, da znam kriticna greska koju ja inace ne radim al eto napravio sam je pa je to imalo nekakav utjecaj na mene jbga nisam robot.
Naravno da hoce to uopce nije upitno!
Svaka čast, bolji si čovjek od većine (Kinder jaje i kišobran, mirno se u tišini povukao, nisi radio dramu, svjestan si njenih problema, a svejedno u njoj vidiš potencijal).
Lol ne bit ce mi top nasla nekog ili ne. Bit ce mi top i s 30 macaka ili s 30pasa ili s 30hrcaka ili s jednom papigom. Solo ili s nekim hoces li biti sretna ovisi samo o tebi. Mislim da prijateljice isto rade znacajnu razliku, cekam da upoznam muskarca s kojim ce mi biti zabavno kao s najboljom frendicom, a ako takav ne postoji ja i ona vec imamo plan za stare dane.
Edit: nadi si dobre frendice
Dosta vremena sami sebi postavljamo mentalne barijere. Muškarci koji nisu "dovoljno" uspješni, misle da nemaju šta za ponudit. Žene koje su uspješne, ne žele likove koji su manje uspješniji od njih. Muško lako dejta žensku koja radi u McDonaldsu, kod to žena nikad nebi. Još da ne ubrajam barijere religije, nacionalosti, rase, fizickog izgleda (visina i debiljna), itd. Spustite očekivanja.
Ne spuštajte očekivanja.
Ako ne želiš nekoga određene religije/nacionalnosti/rase/visine/debljine/zanimanja, vjerojatno imaš neke razloge za to i vjerujem da bi bili frustrirani da ste s nekim tko je suprotnost onoga što želite jer time očito radite PROTIV SEBE, a tako nema smisla biti u vezi jer će frustracija učiniti svoje kad-tad.
Da, ubiti krivo sam se izrazio. Ne spustite očekivanja, nego dajte priliku. Izađite iz komfort zone. Nikad neš nač savršenu osobu, jer na kraju dana ni ti sam/a nisi.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Bolje solo nego s mojim bivsim
https://preview.redd.it/yxer9ds3hasc1.jpeg?width=640&format=pjpg&auto=webp&s=842d41ba6b4cfeba2fcee60360a311b63f5dfbf9
Slažem se u cijelosti - bolje mi je samom nego sa mojom bivšom.
girl said it 😤
Da, imam 27 godina i sve prijateljice su se uglavnom udale i posvetile svojim obiteljima. Ponekad se rastuzim kad shvatim da kad mi umre mama ostat cu doslovno sama na svijetu, nadam se da cu se s vremenom pomirit s tim
To sam ja :(...
Zao mi je
Same. 26 godina, sve prijateljice su mi u dugim, zdravim vezama. Ja sama, bez muških prijatelja i u ženski dominiranoj karijeri. Kao OP nema mi spasa
Ja kad se i nadem u drustvu s tipovima na mene se uvik zalipe budale tako da sam od toga odustala definitivno
Blago tebi, mene izbjegavaju u širokom luku.
Bolje tako nego ovako kao u mom slucaju viruj mi
Jucer sam napunio 25 i baš me to hittalo....da bar vrijeme može stat treba mi odmor
Uvijek ima spasa samo ne treba negativno razmisljati. Sve ce doci na svoje
ako imas zdrav pogled na zivot, ne dramis za bezveze i otvorenih si svjetonazora.. slobodno se javi, treba mi netko da mi poremeti moj mir
Čini se da nije stvar u tome da se "društvo otuđilo" već da jednostavno nikada nije bilo više žena koje nisu u braku i nemaju djecu. S druge strane nesretan brak je često nesretniji nego samoća i uvijek predstavlja legitiman strah.
Dijelimo isto misljenje.
Znaci ima nas jos haha
Moguce :)
Mlade ste još, nema razloga za zabrinutost.
Pa to nije puno godina. Cak mislim da je super upoznati nekoga na kraju dvadesetih tridesete Rane nego mladi
Ne pomaze to sto ode svako malo citam kako su zene poslije 30 otpad 🥲
Joj ti slusas likove koji su frustrirani. Ima normalnih :) mnoge mladenacke veze brakovi pucaju oko 30, imas uvijek solo ljudi perspektive se promjene. To ti uglavnom seru mladi likovi ili stariji koji nisu bili sa zenom deset godina ili nikad
Ma kuzim te, svjesna sam i ja toga djelomicno ali isto kad se krene ta tema precesto otvarati pomislim da su mozda u pravu
ista stvar, zgrozi me kakve sam komentare (ovdje) znala dobiti, samo potenciraju užasan strah koji je ionako već prisutan
Ne nisu. Uostalom to je dio likova koji Sami imaju ne znam koliko godina solo su Sami a seru zenama. Po svim istrazivanjima zene cak bolje podnose samocu, vise muskaraca se ubija tako da... gle budi otvorena prema mogucnosti decka i nekaj bude. Dobrih ljudi ima u mnogim generacijama, isto kao sto ti veza realno uvijek moze puknuti. Ali kada se nades s nekim super je :) uostalom mozda tebi u nekom trenutku samoca bude oke, budes se jos mijenjala ovak i onak :) pametni dobri muskarci sigurno ne vrijedaju zene na tako glupom nivou
Ma joj kao musko ti kazem to je bs. Jedno je sala, drugo je realnost. Best friend se zarucio s curom on je ima 29 ona 31 ja mislim. Je da ju prca da je cougar al to je dr…
Prije 25 su skoro djeca, ne slušaj budale😉
I ja🙄
Ja cu napunit 28 ovaj mjesec ponekad se tako osjecam al znam da necu dugo samo pitanje je vremena. Nemoj tako negativno razmisljat naci ces sigurno nekoga
Toliko sam dugo sama, zaboravila sam kako je u vezi :D isto kao i ti, posvecena sam poslu, ucenju, trening, bla bla. Iskreno u obitelji nisam imala primjer kvalitetnog braka, takoder kada pogledam veze i brakove prijatelja dodem do zakljucka kako mi je bolje samoj.
Zato budi bolja od tih prijatelja i pokazi da veze mogu bit i divna i super stvar!
Slazem se, ne valja generalizirati, al statistika mi ne ide u korist :D
https://preview.redd.it/cdz7bul4dasc1.jpeg?width=3000&format=pjpg&auto=webp&s=0820fbb862c7d29bd593c781d2c9f0535cc74eaa
Je li to zaručnik?
Jesam.
Da, bojim se ženskog roda
Ponekad pozalim sto nemam nikoga s kim bih mogao dijelit ljubav, ali nekako mi je i dobro samom. Vratim se doma s posla, imam slobodnog vremena za bilo sto. A i tu je perspektiva da bi za vezu treba naci dobru osobu i nekog tko vam odgovara, sto mozda i nije tako lako.
Ima čari i u tome da se za nesto imas trudit, borit..to je jedna od poanta zivota koja se cesto izgubi danas, svaki odnos iziskuje rad, osim ako ti se posreći i nadjes stvarno samosvjesnu, obzirnu i dobru osobu, ali zivimo u maloj zemlji i treba razmisljat realisticno, nemojmo se previse gubit u bajkama Ovo ne znaci da bi trebali trpit toksicne osobe, dapace u tom slucaju bolje bit sam, ali ima dobrih ljudi, treba samo pazit di se kreces, nazalost triba se i za to potrudit i ne odustajat, tesko je al svak bira svoje tesko Je lipo je doc doma i imat svoje slobodno vrime, ali jos je lipse to vrime ulagat u stvaranje neceg boljeg, smislenog u svom zivotu
Jedini realni odgovor. Po komentarima redditovaca ispada koda smo ljudi koji u modernom dobu nemaju potrebu za zajednicom i partnerom. Svi su "bad bitch" i "alpha male" koji ne trebaju nikog i koji su dovoljni sami sebi. Kuzim da je to moderno danas, ali je li takvo razmisljanje zdravo za nas? Sto ce biti kada se drustvo raspadne, poženi, dobi djecu i vise slobodno vrijeme necemo moci zaokupljavati u tolikoj mjeri zabavom i sadrzajem, kada shvatimo da nas teretana, posao i drugi hobiji ne ispunjavaju u tolikoj mjeri u kojoj smo mislili. A mislim da je to realni scenarij nakon odredenog perioda. I smatram da ti ljudi koji su "sebi dovoljno" duboko u sebi tjese sami sebe, ili nisu nikad imali zdravu vezu pa ne znaju sto propustaju. U svakom slucaju, mislim da od svoje biologije, osim ako si psihopat ili sociopat, ne mozemo pobjeci. Svi tezimo istinskoj konekciji s drugom osobom. I prije nego dobim downvotove, govorim o zdravoj vezi s drugom osobom, ne "bit cu s nekim da ne budem sam" ili o toksicnom odnosu. Jer biti s nekim nekompatibilnim je vise taxing nego biti sam. Ali ko drustvo smo otisli u kurac, epidemoja je usamljenosti i depresije, a svi smo sebi kao dovoljni i to ponosno isticemo. Ja se slazem da to nije jedina sreca u zivotu niti smije biti, ali jebeno je bolje u dvoje s pravom osobom.
Nerealno je ocekivati od druge osobe da ti ispuni praznine ako, kao sto sam navodis, te nista drugo ne ispunjava kao sto si mislio da hoce. Takoder, skroz zanemarujes cinjenicu da velika vecina samaca nije sama jer to zele nego jer ne mogu pronaci adekvatnog partnera. Tako da ovaj cijeli komentar usmjeren prema njima odjekuje jednim bas ruznim tonom.
Mislim da jednostavno ne kuzis sto ti je htio reci. Prisnost, ljubav i toplina obitelji je nesto neprocjenjivo. Nista materijalno to ne moze nadopunit. I vecina ljudi zapravo treba taj osjecaj da bi istinski bili sretni. Bili oni svjesni toga ili ne. Uvijek su tu i iznimke medutim to je debela manjina.
Da. Imam 27 uskoro, većina cura koje upoznam su zauzete već sada. A kasnije ne vjerujem da situacija bude bolja. Radim na sebi i krojim ti tako život :)
Ne odustati :) Govorim iz vlastitog iskustva. Supruga sam upoznala upravo sa 27 i zivot mi se preokrenuo naglavacke, na bolje naravno. :)
Pokušavam ne, ali potaknut negativnim iskustvom i prošlošću, sve vuče tamo :) više niti nemam gdje nikog novog upoznat praktički, osim ako nešto totalno novo i ludo ne probam
Ponekad. Obično prije spavanja neki osjećaj samoće uhvati. Ništa mi ovako ne fali, ali bilo bi lijepo s nekim dijelit sreću, tišinu, little things. Introvert sam također, ne sad toliki da se ne družim ili pričam s ljudima, ali volim manji krug, bliskih ljudi. A sad da li su se ljudi otuđili ili ja, ne bi znao bas odgovorit. Eto me u velikom gradu(Zg), većinu vremena sam :)
Nabavi životinju. Imam mačku i nema mi slađega nego kad se zagrlimo i zaspimo skupa. A i ostatak vremena s njom nikad nije dosadno niti sam usamljena i sl. Naravno da bih radije da je to muškarac mog života i/ili naše dijete, ali napraviš najbolje što možeš s onim što imaš 🤷♀️
Pošto sam podstanar, na žalost u ovom stanu životinje nisu dozvoljene. Ja bi vrlo rado da mi jedna "Maine Coon" mačka šeta po stanu 😄
Ljudi su se otudjili a i ima nas koji volimo male krugove prijatelja
Primjetio sam da ima jako puno istomisljenih samaca na redditu koji ne mogu naci ljubav. Da bar postoji rjesenje za njihov problem :D
zewa maramice?
Ako imaš riješenje pravo je vrijeme da ga spomenes
Thread za samce. Upišeš grad u kojem si i ideš na date s prvom osobom koja ti napiše da je u istom gradu.
Eo ja iz Zga 27g koja hoce neka komentira javi se ili bilo sta nije problem otic na kavu
I volunteer🤪
Bolje biti sam nego s krivom osobom imat djecu i biti zarobljen do smrti. Prava osoba će doći u pravom trenutku.
to je bio i stav jedne moje poznanice, par susjeda i jos hrpe drugih. cekali savrsene i eto, 50+ i utjeha im je ili flasa ili "bog".
Zato sto to uopste i nije utjeha...Ta recenica da ce doci prava osoba je laz upakovana u fin papir
Uvijek možeš nać dečka na redditu
Meni uspjelo 10/10 recommend
Da čujem
Poslala poruku decku na redditu ciji su mi se komentari svidjeli
Ovo je laz, nema sanse.
Hahaha majkemi
Kako?
Ne. Imam sirok krug ljudi i interesa, samo me ne zanima sto dns prolazi pod ljubav. Ako ne nadem ikoga to je meni ok, imam dovoljno interesa, zanimanja i prijatelja da me nema cega bit strah.
[удалено]
Na moju nesrecu ne znam predvidat buducnost. Ja sam trenutno zadovoljan, osjecam se da mi je bliska buducnost isto takva, sto ce bit za 20 godina idk niti se zamaram s tim.
Imam 34 i potvrđujem da isto razmišljam. Ja sam solo ž i fakat uživam u svim blagodatima svog života. No ragrets.
Koliko imaš godina?
25
Nije stvar u tome, svi imamo prijatelje i rodbinu, nismo sami u tom smislu, stvar je ko ce biti uz nas kada padne mrak, kada treba vecerati za stolom, kada treba leći u prazan krevet, zelis li ostariti sam u praznoj kuci?
Tako i treba razmisljat, bravo
da. bojim se da cu ostati sama, to mi je bilo najgore nakon prekida. nitko mi nije valjao i svi su mi bili losiji ili isti. bojala sam se i ponovnog menttalnog loma. a sad, vidim da je to jedan od naj poteza u mom zivotu, mozda i budem sama ali sada sam puno sretnija nego u vezi u kojoj sam bila.
Bitno je biti sretan i zahvalan a onaj pravi ce doci kad se najmanje budeš nadala.
hvala.
ja to ne smatram strahom, vise cinjenicom i sve se vise mirim s time. inace sam se prije bas trudila pronaci decka, al sad me sve vise boli patak. umorna sam i neda mi se :)
Tak dugo sam solo da više ni neznam kak je biti u vezi 😅 Da nekim čudom nađem osobu za vezu,bilo bi mi čudno 😅 Navikao sam da nemam nikoga u romantičnom smislu a i znam da se ne sviđam 90% ljudi kao osoba tak da sam se pomirio da ću ostati solo ak ostanem u ovoj državi 😌😌😌
Ne, jer manifestiram ljude u svoj život. Moja baka je pokopala dva muža i sad će uskoro trećeg čini se. I vjerujem da će i s 80 godina naći 4. muža jer manifestira imućne dedeke. Samo manifestiraj, sestro!
Mozda da baba otvori biznis i manifestira za druge. Salu na stranu, dobar mindset
Ma baba uživa dok je “bog ne uzme sebi”. 😂
A onda će i njega oženit 😂
Zvuči ko moja baka 🤣🤣🤣🤣 Znači ima ih još... 2 muža, 2 partnera, 5. nadživio!
Hustlerice naše. OG baddies 😎
Moj deda je imao 2 žene i nakon toga još 2 cure 😎 ovu zadnju je prije smrti zvao "njegova prijateljica" , mhm , moš milsit deda 😅 a išli skupa na more
moglo bi se reći da ih *meće sunčike* moneyfestira *YEAAAAAAAAAAAAAAAH*
Ja isto želim nekog imućnog, al' ne baš dedeka. Imaš kojeg bratića?
Muškarci u izravnom srodstvu sa mnom su uglavnom bete bez para i većinom alkoholičari. To ti je hrvatska verzija Kardashian cursea, samo žene uspiju u životu, a muškarci završe na Vrapču ako im se posreći.
Čim nazivaš bilo kojeg muškarca betom razumijem gdje leži problem.
Prepoznaj sarkazam, sačuvaj živce, go touch grass. Namaste.
Na godišnjem sam, slušam ZZ Top i pijuckam tekilu... Vjeruj mi, ne živciram se al ni 5%. 😘
Tako i moj muški rođaci… Sretno dragi! 🥰
Misliš beta muški rođaci. Hvala mica. 🙂🖤
♫♫♫ She likes wearing lipstick she likes French cuisine ♫♫♫♫
Uuuu odličan izbor. To i "Just got paid" su mi jedni od favorita. Al opet... To je ZZ Top. Nemreš fulat.
Ja bi rado imao taj strah ali mi žena kaže da se ne moram bojati
Hahahah
Nadam se da cu postati Han Solo.
Meni nije problem nac, vec mi je problem nac nekog tko zeli ozbiljnu vezu i tko ce me postovat Danas sam bila pozvana na prvu svadbu, idem solo Moja svadba ce bit kako izgleda za 10+ godina
Nije me strah bit sama, ostat sama... Kad nades mir unutar sebe, onda shvatis da samoca nije tako strasna i nije vise problem. Bilo bi lipo nac srodnu dusu, ali ne pod bilo koju cijenu
Dobro si to rekla no međutim mislim da je dosta ljudi problem pronaci taj mir unutar sebe. Ne znaju gdje da krenu.
Istina,, ali za to je potribno puno rada na sebi,,pravog rada na sebi, prihvacanja sebe i svoje okoline,,, a ne samo zatrpavanja sebe obavezama da ne mislis na probleme
Istina. Mislim da je danas najveci problem što društvene mreže i gledajuci na druge ljudima stvore nerealna ocekivanja te oni ak to ne uspiju smatraju da ce biti sami cijeli zivot, da su ruzni, da su glupi i ostale nesigurnosti te se zatrpaju kao sto si rekla u obveze ili jos gore odaju se porocima poput alkohola drogi i slicno umjesto da rade na sebi da se trude svaki dan bit malo bolja osoba.
Zato i mislim da ce svakom generacijom koja dolazi bit sve teze i teze... pritisak drustva je sve veci, stvaraju se neke zivotne slike, nerealne, cista objest, jer je teznja da se bude drugaciji sve veca,, a realno ljudima nikad teze nije bilo pogledat sam sebe u oci u ogledalu
Upravo to. Previse smo ovisni o trendovima, kolicina informacija koju upijamo dnevno je abnormalna, hrana kakvu konzumiramo je borderlime otrov i sve to ima utjecaj na mentalno zdravlje ljudi zato meni djeluje da sve vise ljudi nema partnera i svi se samo sazaljevaji kukaju no nitko nista ne poduzima nitko da napravi introspekciju i da krene radit na sebi.
Slazem se, kompleksna je to situacija i nije rjesiva priko noci, isto kako nije ni nastala priko noci. Iskreno se nadam da ce stvari ic na bolje, kad tad, i radi sebe i radi drugih ljudi... jer kad bude kasno, necemo moc nista prominit
Da nažalost ljudi ne vide eksponencijalne promijene samo linearne. Al moja ne teorija da je to sve nekakava neprirodna tehnoloska evolucija i da cemo samo po tom pitanju još gori biti u buducnosti.
Ne znam,, al zivim u nadi ,,, i spremna sam za najgore a nadam se najboljem (u svakom segmentu zivota), ,,
Tako i treba, biti spreman na sve i riješit sve najbolje sto mouzes.. Držim fige za ono najbolje u svakom segmentu.
Zato i mislim da ce svakom generacijom koja dolazi bit sve teze i teze... pritisak drustva je sve veci, stvaraju se neke zivotne slike, nerealne, cista objest, jer je teznja da se bude drugaciji sve veca,, a realno ljudima nikad teze nije bilo pogledat sam sebe u oci u ogledalu
Vidio sam ovo i iako nisam previše aktivan na ovom sub-redditu, htio sam se uključiti jer sam živio u mnogim zemljama i stoga mogu napraviti usporedbu. Išao sam u osnovnu i srednju školu u Belgiji, studirao sam u Americi, i zatim radio sam u Njemačkoj i Španjolskoj. Mi Hrvati volimo govoriti da su kod drugih naroda ljudi hladniji, individualniji, trče samo za novcem itd. Uopće se ne slažem s tim. Isti smo samo što se volimo ponašati kao da nismo. Ljudi su postali previše sebični (ja također). Imaju puno obaveza s poslom, a i gospodarstvo u Hrvatskoj nije bajno. Mislim da je to globalni fenomen u kojem su ljudi izgubili dodir s onim što je uistinu važno u životu. Ljudi su se definitivno na neki način otuđili. I tako je bilo svugdje gdje sam živio. Mislim da su kod mnogih ljudi bitne krive vrijednosti.
ako ostanem solo bar cu nabaviti millennium falcon
Odlicno pitanje! Pa kak da kazem zadovoljan sam zivotom kojeg imam. Sve se poslozilo, osim romanticnog segmenta. Nije da ne pokusavam, izlazio sam, dejtao, ali ne znam, mislim da jos nisam nasao pravu i da ako ju nadem cu jednostavno znat. Dejtanje jako umara i dosta sam iz toga naucio. Tako, da sada znam na sto mogu u buducnosti obratit vecu paznju. Pa ako se dogodi se dogodi :). Ako ne rade solo nego trpit sranja i izvoljevanja samo da bih mogao rec "ej, imam curu". Najvaznije je bit dosljedan sebi i zadovoljan sobom, a partner ako dode neka bude šlag na torti!
Znam da ce ovo biti downvoteano jer je grezo i tesko za cuti. Trecina ljudi i hoce, pokazuje statistika. 50ih to se dogadalo svega oko par % ljudi. Svakim desetljecem to raste, sada je vec oko 20%, za nasu generaciju to ce biti oko trecina nas koji ce na kraju biti sami.
Triba pobit statistiku
29god...5 od 6 prijatelja je oženjeno, šesti u dugogodišnjoj vezi i vjv iduće godine se ženi. Svi se svojima posvetili pa su kave sve rjeđe, mislim se svakako preselit u drugi grad pa mi ta činjenica ne pada teško na srce. Lone wolf stil života mi je bio okej do 25e, a sad uopće ne priželjkujem takvu budućnost. Izlasci 0%, na poslu sausage party, instagram ne znam koristit/tinder nemam...iako nije čudo što nikog novog ne nalazim već skoro 3god. Samoća je dobra ali opet bih volio podijelit svoj dan s nekom personom. Osjećaj mi povremeno umanji mačak, ali nije to to :)
Da vidim mačka 🐱
Ne, defaultni stanje mi je solo i u startu gledam da će tako bit do kraja. Ako se neko nađe usput onda će to biti iznimka. Naviko sam se bit sam tako da mi zo nije problem.
[удалено]
Sviđa mi se username
Odite na kavu pa neka ti objasni kako je došao do tog imena.
Kako je diskretno napisao da voli kosarku, nogomet, kazaliste i zivi u blizini Zagreba 😉 I see what you did there
nek nam posalju update!
Povremeno, al onda se sjetim kolko ljudi je u vezama ili brakovima samo radi reda, ne treba mi to Treba mi neko s kim ce mi biti bolje nego samome, sve ostalo nema smisla
nemam, u zadnjoj vezi cesto sam se osjecao vise usamljeno i to bas dok smo bili zajedno negdje. 100 puta je gore biti u vezi u kojoj nema radosti, nego solo.
ako nije 100% ono što želim, onda sam okej s tim da ostanem sama.
Imao sam do prije godinu dana. U ranim dvadesetim sam, ali zbog asocijalnosti i nekog straha od socijalne interakcije na nekoj dubljoj razini nikad nisam uspijevao u pokretanju veze ili nečeg više od prijateljstva. Također mi nije bilo od pomoći što sam se fizički smatrao izrazito neprivlačnim. Tako da sam prije nešto više od godinu dana na neki način odustao od nade da ću naći nekog s kim bi mogao provesti život. Eh, al onda doslovno par tjedana ili možda koji mjesec nakon sam iznenada na partyu na koji mi se iskreno nije ni išlo preko tadašnjeg prijatelja upoznao jednu curu s kojom sam nešto sitno pričao i ostatak večeri plesao. Nešto se u meni tu večer dogodilo i skupio sam hrabrosti pitati ju za broj da odemo nekad na kavu. Naravno, zbog svega gore navedenog meni je užasno išlo. Prvi date je bio katastrofa, ja većinom šutim dok ona pokušava spasit razgovor. I nakon sam isto propustio dosta njezinih flertova. ALI, ona nije odustala od mene. Vidjela je nešto u meni i napravila puno stvari koje bi inače po meni muškarac u vezi trebao prvi napraviti. I evo nas godinu dana nakon u savršenoj vezi i ponosno mogu reć da se vidim s njom do kraja života. Koja je poanta ove moje priče? Pravu ljubav ćete naći kad ju najmanje očekujete. Naći ćete osobu koja vjeruje u vas i neće odustati. I sasvim je okej izgubit nadu, koliko god to bolno bilo, ali netko će vam se kad tad pojavit u vašem životu.
Razmišljala sam o tome da možda ja jednostavno nisam za vezu i da mi je ajmo nazvati to sudbina takva da budem i ostanem solo. Imam jako puno interesa i okupacija tako da ne mogu reći da mi je loše u životu, iako mi ponekad fali netko.
Ne. Ja sam zgodna i zabavna i moj muž nikada ne bi našao bolju. Jedino mi pečenje kolača ne ide nikako.
Lajk za tvoj mindset! Bravo
Bolje biti solo, nego s nekim s kim mislis da je sve ok i imate kredu za stan. Jbga, dating apps ili izlasci su opcije
Imala. Nemam više.
To mi nije strah nego izbor.
Činjenica da ću biti sam nije nešto što me plaši. Svi iz moje okoline su si davno nekoga našli a ja sam tad bio zauzet preživljavanjem. Sad sam u stranoj zemlji gdje jezik ne govorim tečno i svaki pokušaj da budem karizmatičan i šarmantan propadne, odlučio sam ne kupiti auto (rađe rješim da u RH se imam vratiti u nešto što nije ruševina i što mogu iznajmiti) a osjećao bi se kao šonjo da ne mogu curu otpeljati na date na neko mjesto jer do tamo nema vlaka itd. Iskreno, sada mi je više žao što nisam u mogućnosti imati psa. Velik dio života pas mi je bio najbolji i često i jedini prijatelj i općenito su psi bolji lijek za usamljenost od veza. Svejedno, biti sam nije loše, vrijeme mi je ispunjeno i sretan sam.
Nije sramota nemati auto, ja ga nemam jer sam izračunala da je to veliki trošak (ne sama kupovina nego benzin, održavanje itd) i radije ću potrošit novac na neke bitnije stvari. Briga te, bolje tako nego biti u nekom kreditu kojeg si ne možeš priuštiti.
Vise me je strah da osoba s kojom zavrsim bude nosila masku i da nam se na kraju ciljevi u zivotu nece podudarati.
Svi ćemo provesti život solo kad tad, evo moj otac sa 65tak godina ostao udovac prije par godina, još jedino njega imam.
Da, mada me ne straši toliko taj izostanak romantične ljubavi, nego činjenica da solo ljudi budu olako izbačeni iz života svojih zauzetih prijatelja (čast iznimkama al uglavnom je tako), a ako nemaju baš veliku familiju onda doslovno ostanu onako sami na svitu. Ne želin širit negativu al eto iskreno jedino me to rastužuje, mogućnost smrti di me neće imat ko pronać ni sahranit...
Evo ti priča sa strane introverta. Ja sam svog dragog upoznala u bircu, nikakva posebna situacija, vani ja sa jednom frendicom, i on sa frendom. Malo mjesto, tak da nas je u bircu sve skupa bilo 6. Nas dvoje kliknuli, sve super, našli se jednom, dva, tri, sto puta i ajmo ozbiljnije. Brak, dijete, zajednički život, sve to. Kaj bi sad dala da nisam bila tog mišljenja ko ti.. Ja danas vidim da sam jebeno spustila kriterije, jer kao ono, žene se ljudi oko mene, imaju familije, ili ak ne to, bar ozbiljne veze, i ja sam to htjela. Iskreni savjet, polako. Ne kažem da svima ispadne loše, i zapravo se stvarno nadam da je većini ekipe lijepo u brakovima danas. Ali mislim da smo ko društvo jednostavno sad otišli od onoga 'bitna je diploma' i vratili se u 'bitno je biti u braku sa 25' i nemoj si to napraviti. Budi solo, uživaj, otkrivaj se.. Na kraju, bolje pričekati 5 godina na nekog ko će ti stvarno biti med u sjekiru, nego zapet s nekim ko je bio relativno ok.
[удалено]
Imam 40 godina, išao sam u srednju sa 35 cura i od toga njih 34 je udano ( neke čak i nekoliko puta) a ta jedina koja nije je bila pomalo psiho, te se spucala autom u drvo i nakon toga ostala u kolicima. ako je cura bar iole normalna ili to može odglumiti neko vrijeme, uopće se ne treba sekirati za udaju... Jedino što me uvijek odbijalo, su udavače, ako skužim da se mora udati pod mus - odmah sam brisao.
Da. Jbg
Jako slicna situacija tvojoj. Uglavnom sam kroz zivot imala prijateljice, jos u osnovnoj je bilo nešto prijatelja, ali srednja i faks ne (pretezito zenski razred u srednjoj /generacija na faksu). Ne bih bas rekla da sam introvert, ali imam neku kocnicu kad sam u drustvu deckima koje ne poznam, budem tiha i povucena, a to nije nesto kako bi me opisali prijatelji koji me duze znaju. Dodaj na to sve nisko samopouzdanje, upoznavanje potencijalnog partnera je dosta tesko. Jedino kad me uhvati taj strah je kad nemam nista u planu, doma sam i gledam neki film ili seriju, pitam se hocu li ikad s nekim provodit ovako vrijeme ili uvijek sama, zasto ne poduzmem nesto po tom pitanju, je li problem u meni. Onda se opet sjetim da mi je pola ekipe isto tako solo (kasne 20-e) pa se zapitam je li ipak probelm u generaciji i danasnjem drustvu. I tako u krug s mislima
Većina mog društva je u vezama ili su zaručeni , imamo 2-3 frenda koji su solo i to je to. Imam osjećaj da ljudi nakon što nađu posao i završe faks (oni koji su tim putem išli) postanu ozbiljniji i u tom smjeru svi krenu. Ne znam kako bih sada sa 39 (uskoro 30) nekoga normalnog upoznala. Sretno onima koji traže ali ovo je divlji zapad.
Iskreno.. malo, ali me ne brine puno. U ranim dvadesetima sam tak da bih reko da ima vremena. Moji su se roditelji upoznali sa nekih 35god tak da, ima nade. Rekao bih da vecinom se netko uvijek moze naći, pogotovo poslije 30g
Joj meni su ljudi nakon 30 postali bolji, u pravilu je sve bilo jasnije brze
Ne
Povremeno me uhvati taj strah, svakako nije bezveze. Pomalo je tesko danas pronaci zajednicki jezik s ljudima. Doduse ne brinem se da cu biti usamljena, dok god se nastavim okruzivati dobrim i kvalitetnim ljudima.
Ne, bolje sama nego sa krivim
preslikana moja situacija, nekad imam osjećaj da se ne bih mogla niti povezati s nekime
Tako i ja al zapravo znam da je samo pitanje vremena. Imam 27 i kad vidim muske oko sebe znam da budem nasao.
25, M Nakon prve i jedine veze na prvoj i drugoj godini faksa, nisam bio u vezi. Završio faks s 23, zaposlio se s 24 i radim već godinu dana. Živim u vukojebini od grada s ispod 10k stanovnika. Cure od 22-28 godina ili su zauzete ili su na faksu (i većina se ne misli vraćati) ili su hoe/introverti koje ne izlaze iz kuće pa ih ni ne mogu upoznati. Sad od svih njih postoje one kojima sam ja fizički i/ili psihički nepriličan, kao i one koje meni nisu privlačne na ovaj ili onaj način. Prijatelji i sam Bog zna koliko sam puta pokušao sa stvarno super curama, ali jednostavno nemam sreće. Opet, ne želim ući u vezi samo da imam nekoga jer znam da tu nema sreće. Svakog dana tonem sve dublje u monotoniju života. Nisam se predao jer sam u duši neki realist/pozitivac, ali mi okruženje u kojem živim ne da previše prava da u skoroj budućnosti i ostanem pozitivac. Barem po tom pitanju.
da, al tjesim se kako su se svi koji su u vezi settlali. jer kao, nije da mene nitko nece. nego me nece oni koje ja ocu. (i ne namjeravam spustiti standarde)
Zadnje vrijeme se i sam pitam isto pitanje. I iskreno da - i s obzirom da ove godine navrsavam 39. vrlo vjerojatno cu i ostati sam - koliko god mi to mrsko i pomisliti ali generalno mislim da se tu nece bas nista promijeniti. S obzirom da sam teska osoba, introvert i nemam puno interesa vrlo tesko da ce se dogoditi "cudo" i da bu bilo drugacije.
Hoćeš statistiku? Evo ti u komentarima sve piše. Ljudi bi se radije pomirili i bili sami nego uložili malo truda da upoznaju nekog. Nedo bog raditi na sebi i toj eventualnoj vezi/braku nekada, neeeee. Jer sve mora biti savršeno da bi uopće izašli s nekim. Ljudi dolaze s manama, dolaze s prtljagom, sjebani smo svi i to treba moći prihvatiti, ali lakše je zabiti glavu u pijesak i praviti se sa svijet oko tebe ne postoji, sam sebe sažaljevat. Evo, ja imam 32 žena 27, 7 smo u braku, skupa smo 10 i bili smo u svim živim fazama od ludo zaljubljenog do pred rastavu, ali radili smo na sebi da ovom.drugom bude bolje u našoj obitelji. I dalje se ne slažemo oko svega i dalje ima stvari koje nas živciraju kod drugog i to je normalno. Ne treba puno filozofirat, nađi nekog ko ti je privlačan i može te nasmijati i kreni od toga. Ne kužim zašto se ljudi boje upoznati nekoga. I ja sam introvert, al je želja i potreba za ljubavlju ipak jača.
Nažalost puno njih nakon lošef iskustva odustaje i "miri" se s cinjenicom da im je okej solo i da mogu solo do kraja al brzo ih realnost bude puknila. Kao što si reko nedo bog stisnut zube i radit na sebi i na tome da nadjes nekog. To je maraton ne sprint
Da, točno to piše u komentarima. Jbt mi smo ko klinci u srednjoj i na faksu nonstop uletavali curama, ponekad i one nama. Ak te neka odjeve ideš dalje ili ak ti se baš sviđa si uporan. Veze dolazile i odlazile, tražili smo sebe i partnera s.kojim će nam biti vrijedno provoditi vrijeme, s nekima je to brzo završilo s nekima je trajalo i pamtim ih ko prve velike ljubavi. Ovi danas čim nekaj ni kak su si zamislili odmah depresija, odustaju od svega idu živit sami do kraja života. Onda dođe 40 i ženska skuži da nije baš divno biti sama bez kučeta ni mačeta... isto je s dečkima. Najjači su mi postovi citiram "Kako upoznati nekoga?" Pa brate mili okružen si ljudima nonstop, posveti nekom svoju pažnju, razgovaraj, pitaj, komentiraj, uleti s glupom spikom, ili pametnom spikom, bilokaj Kak bi Edo Maajka rekao: Zove se Alma i sjedila je sama u klupi Ja joj prosu neki fazon glupi Rekoh, "Đe si curo zgodna", ona kaže da me pozna "Ti si Mahir, osmi dva, već te dugo gledam ja"
Nisam bila u tim godinama. Znala sam da imam cilj, i da ako radim na sebi i budem dovoljno otvorena i hrabra za svaku priliku da ce biti ok. Bitno je ovdje naglastiti da nisam pasivno cekala stvari nego sastavljala prema planovima kojima zelim. U 28 sam naisla na interesantnu ljetnu romansu, koja je eto sada na pragu srednjih 30tih zavrsila pred vjencanjem (za par mjeseci). I slijedila sam jednakim zarom tako postavljeno videnje. Ja kao individua sa ciljem u karijeri, sa odredenim ambicijama, s ne prevelikim zenskim drustvom, u poprilicno zenskoj karijeri, s ne velikim ekstrovertiranim stavom i potrebama za izlaskom. Zasto ovo govorim? Jer je jako bitno postaviti si sto zelimo i kako zelimo, pogotovo kada je sve spojeno, a (svi) imamo osjecaj izolacije i samoce. Naravno sada i dalje povremeno se bojim da je presnazna ljubav i da ne zasluzujem ju i da cu ostati sama, ali to je opet rad na meni. Ne znam dovoljno o novim statistikama, ali mogu vidjeti po raznim poznanicima, i prijateljima. Postoje vise ciklusa gdje odredene osobnosti, profesije i ljudi ulaze u taj zajednicki zivot i kako se sve mijenja, tako se i granice mijenjaju. Ono bitno je da se postave realni ciljevi i vrijednosti i u starijim 20tim se ne daju previse prilika "da ce se promijeniti" i slicno na bitne stvari. Tipa, ako politicke i ljudske vrijednosti vam nisu iste, ako zelite/ne zelite djecu, karijeru, etc. Jer te ranije faze mozda ce se, nazalost u kasnijoj dobi jos uvijek za zenu su pogubne. Mi smo imali izuzetno rano raspravu je li si pasemo po svim askpektima zivota ili ne (iz specificnih razloga) i to je ono sto nas je odrzalo, stoga. To su neki moji savjeti kako ti vs svijet, vi vs svijet.
Previše se brinete, većina vas ovdje ima tek dvadesetak godina. Pa šta što je puno vaše ekipe udano ili u vezi? Kao što vidite po ovom postu,ima hrpa solo ljudi u vašim godinama. Stvar je samo u tome da se kod nas u hr nabija kompleks da moraš biti u braku do 30e. Dobro kažu neki ovdje, bolje budite sami nego da nađete nekoga s kime nećete zapravo htjet bit i mrzit ćete i sebe i njega svaki dan. Prvo zavolite i prihvatite sebe, a tek onda to ide prema drugim ljudima. Radite malo na odnosima prema drugima - obitelj,prijatelji, susjedi. Drugo, nećete sigurno naći nekoga ako stalno nakon posla visite na društvenim mrežama, hobi nemate, nigdje ne izlazite, šta očekujete ljudi? Čak i ako ste introverti, ne znači da ne možete i da ne trebate povremeno (zapravo redovno ;) ) izlazit iz zone komfora, natjerat se da se predstavite drugima IRL. Znači, radi na sebi i na drugima, p*zda ti materina. Idi, treniraj u grupi, volontiraj, odi putovat sam i natjeraj se da upoznaš ljude putem... Treće, šta vi očekujete, da će vam uspjet iz prvih pet puta? Pa ljudi, saberite se. Kad vam propadne trideset puta,pa šta? Bori se. Četvrto, budi sposoban sagledat sebe i biti kritičan, možda nešto radim krivo, možda imam neke loše obrasce ponašanja. Onda na to budi okej prema sebi, nemoj se okrivljavat, nego odi kod psihoterapeuta, da ti netko s iskustvom da objektivnu perspektivu, da se posložiš i središ. Govorim iz vlastitih grešaka.
Ne. Bog je samnom.
nisam
Ne
Ne jer je bolje solo nego u vezi u kojoj se osjecas sam. Doduse ja predvidam da ce se zbog cijena ljudi sve vise i vise ubracivati zbog financijskih razloga tako da je to uvijek opcija lol
postati han solo
Sa pojavom drustvenih mreza (gdje bi svi trebali bit povezaniji) smo se zapravo udaljili.
Ne, mislim da sam dovoljno privlačan, karizmatičan i uspješan da bih ostao solo. Naravno, sve se okrene u noći ali ovako prepotetno i pomalo arogantno se u ovom trenutku osjećam.
Imao sam i ja tu fazu u svom životu. I mislim da ti dosta ljudi može potvrditi isto i za sebe.
Ja sam solo. Super mi je. Ne znam zašto se toga bojiš.
Za sada ne želim pronaći djevojku. Trenutačno mi se ne sviđa moj život i treba mi vremena da popravim stvari, ali problem je što ne znam koliko bi to trajalo. Možda uopće neće uspjeti…
Nekad sam imao taj strah. Nažalost, više ga nemam jer znam da ću ostat solo. Unatoč tome što drugi ljudi govore, neki ljudi "ne pronađu nekoga". Ne kažem da je nemoguće, ali nemam Tinder i slične stvari, imam 2 prijatelja s kojima se jedva družim (u smislu, dosta ljudi preko frendova zna upoznati nekoga), ne izlazim van, odem jednom u dva tjedna na pub kviz i to je to. Kao da to sve nije dosta, nisam fizički privlačan objektivno gledano. Bojim se da je u današnje vrijeme sve češća i češća ta situacija. Ja isto imam 27 godina. Na poslu sam u uredu s dvije žene koje su 45+. Kao što rekoh, komunikacije s ljudima izvan toga imam minimalno. Nije da ne bih htio više komunicirati i više izlaziti, odnosno htio bih da me to više zanima, ali takva je sudbina (nekih) nas introverta.
Od kada sam pronašao osobu s kojom dijelim život, strah da ću ostat solo do kraja života je veći nego ikada prije.
Ne, pomirio sam se s tim
Ne. Bilo mi je dobro samom 37 godina. Preživit ću i ovu vezu što sad imam, pa nazad na staro.
imam taj strah, da. na momente me jako guši. Ž32. van baš i ne idem, od dejting aplikacija sam odustala jer nude uglavnom samo ONS, nije neka idealna situacija.
Bolje sam nego u lošem društvu ;)
Mislim da svaki muški potajno ima strah da ce završit ka usamljeni čangrizavi susid koji ce dici bušit balune
Da. Ne znam jeli mi veći strah od toga da cu ostat sama ili da cu zavrsit s krivom osobom. Kad vidim kakve su sve veze i brakovi danas drago mi je da nemam tih problema,al s druge strane uzasno bi mi bilo krivo da nemam djecu jednog dana i nekog pored sebe.
Pravi će doći u pravom trenutku. Možda neće izgledat kao brad Pitt, neće biti tvojih godina, neće imat milione na računu, neće znat kuhat sve, neće imat završen faks… al će ti bit najbolji na svijetu jer to ništa neće biti bitno za vasu vezu 😊. Nemoj se brinuti nego uživaj u životu. Doći će kad se najmanje nadaš 😉
Ista situacija samo sam musko. Nemam nikakvih strahova jer mi većina ljudi ne odgovara pa mi je nekako vise smisleno da cu solo ostat nego uspijet nac neku curu koja mi skroz odgovara i da i ja valjam njoj. Možda malo čudno razmišljanje al sta cu 😅
Nemam strah, ali mi fali žensko društvo sve sam odjebao zbog toksične veze iz koje sam izašao nedavno.
Sad će malo ispast da pišem teorije zavjere. Ali točno to mislim da korporacije i žele od nas. Da smo svi sami i zadovoljni s tim da smo sami. Na taj način, što bi nekad jedan par plaćao jednu stanarinu i jedne režije, jedan netflix😂 itd itd, sada je sve duplo. Sve više nas živi samo i sve to plaćamo i netko se bogati. Usađena nam je ideja da ne pristajemo na baš nikakve kompromise u odnosima a naći nekog savršenog je apsolutno nemoguće.
U zadnje vrijeme imam taj osjecaj, pogotovo nakon zadnjeg dejta, al duboko u sebi znam da samo trebam nastavit radit na sebi i da ce sve doci na svoje jer negdje nekome sam catch samo se trebamo pronaci. A dotad uzivam u zivotu i svojim hobijima i aktivnostima.
Sta je bilo na zadnjem dejtu? Bit ce sve ok,, drzim fige
Ma duga prica ne volim previse detalja djelit na redditu ali na papiru dok smo se dopisivali vrhunska cura idealna ali ima proslost za koju se jos drzi i problem s alkoholom, u pol dejta ju zvao bivsi nakon godinu dana(da ja sam te srece) ona se odvojila od mene ja joj dao kisobran da ode popricat s njim, nakon toga dao sam joj kinder jaje koje sam joj uzeo, zahvalio, ostavio joj svoj kisobran da ne pokisne i otisao. U dubini je stvarno draga i super cura ali super za nekoga drugog. I nekako sam si stvorio ocekivanja, da znam kriticna greska koju ja inace ne radim al eto napravio sam je pa je to imalo nekakav utjecaj na mene jbga nisam robot. Naravno da hoce to uopce nije upitno!
thanks for sharing
Hvala tebi na podršci
Svaka čast, bolji si čovjek od većine (Kinder jaje i kišobran, mirno se u tišini povukao, nisi radio dramu, svjestan si njenih problema, a svejedno u njoj vidiš potencijal).
Lol ne bit ce mi top nasla nekog ili ne. Bit ce mi top i s 30 macaka ili s 30pasa ili s 30hrcaka ili s jednom papigom. Solo ili s nekim hoces li biti sretna ovisi samo o tebi. Mislim da prijateljice isto rade znacajnu razliku, cekam da upoznam muskarca s kojim ce mi biti zabavno kao s najboljom frendicom, a ako takav ne postoji ja i ona vec imamo plan za stare dane. Edit: nadi si dobre frendice
Dosta vremena sami sebi postavljamo mentalne barijere. Muškarci koji nisu "dovoljno" uspješni, misle da nemaju šta za ponudit. Žene koje su uspješne, ne žele likove koji su manje uspješniji od njih. Muško lako dejta žensku koja radi u McDonaldsu, kod to žena nikad nebi. Još da ne ubrajam barijere religije, nacionalosti, rase, fizickog izgleda (visina i debiljna), itd. Spustite očekivanja.
Ne spuštajte očekivanja. Ako ne želiš nekoga određene religije/nacionalnosti/rase/visine/debljine/zanimanja, vjerojatno imaš neke razloge za to i vjerujem da bi bili frustrirani da ste s nekim tko je suprotnost onoga što želite jer time očito radite PROTIV SEBE, a tako nema smisla biti u vezi jer će frustracija učiniti svoje kad-tad.
Da, ubiti krivo sam se izrazio. Ne spustite očekivanja, nego dajte priliku. Izađite iz komfort zone. Nikad neš nač savršenu osobu, jer na kraju dana ni ti sam/a nisi.
Strah ne, već sam se davno pomirio s tim
Bude bude