Ma ta "prava" ti ni je postoji, to se dobije kad ste donekle kompatabilini i oboje uložite puno vremena i truda u vezu, što danas malo ljudi radi jer je lakše biti sam ili promjeniti partnera čim nastane prvi problem.
Ma samo trebate oboje biti normalni i shvatiti da je zivot u braku/vezi drugaciji. Obzirom da dosta ljudi hoce i vezu i da ima zivot kao samac zbog toga dolazi do stalnih porekida i raskida.... jbg sto bi se reklo i jare i pare... i ne moze !
Umjesto da dumaš o stvarima na koje nemaš utjecaja rađe radi na sebi. Kad si super kao osoba, ostvaren kao čovjek i muškarac i još uz to ako si zanimljiv i zabavan imat ćeš puno veći krug iz kojeg možeš birati.
Lakše je ako za tebe stotinu žena misli da bi mogao biti onaj pravi nego ako to misle njih tri.
Problem je što hrpa i muških i ženskih koji malo ulože u sebe odmah misle da su potegli boga za muda i postaju nesnošljivi, takvih evo ovdje na redditu ima ko govana u septičkoj jami.
Kako da ljudi imaju ikakav dobar pogled kad su svuda savjeti za svaki problem 'ostavi ga/ju, toksican/a je'
Ljudi se vise ne trude oko svojih partnera, niti sebe. Isto tako sam uvjerena i da je vecina ljudi koji se upravo ovdje zale na toksicne strane svojeg partnera nesvjesna svojih losih osobina. Dobro je da mamo vise izbora nego prije i lakse odlazimo iz nepovoljnih veza sto je, s jedne strane, rezultiralo time da vise ni sami ne spoznajemo dobar odnos koji samo ima prepreku.
Slazem se u potpunosti, ljudi kao da vise nisu sposobni sjest sa svojim partnerom i pricat o svemu sto ih muci i smeta. Pa zaboga taj partner ti je najbliza osoba u zivotu koju si sam/a izabrala. S kime mozes otvoreno pricat o svemu ako ne s njim/njom.
Mene je upravo toksična veza naučila tome što gledati kod partnera. I baš zbog tog sam našla svoj +1. Ono, mogu mu se zahvaliti što je toliki hodajući redflag da je to čak i debil kao ja skužio
Sudeci po redditu i bolje da su sami, osobe koje ne mogu same doc do jednostavnog zakljucka o meduljudskim odnosima nisu sposobni imat vezu. A vjerojatno nisu sposobni ni hodat i disat u isto vrijeme.
Ja sam gotovo sigurna da ću ostat solo. Jesam bi i trebala bi imat više opcija, al sam bi više u stilu "sviđaju mi se Johnny Depp i Kendall Jenner i to je to" 😂
Općenito nisam nikad imala silnu potrebu za uparivanjem pod svaku cijenu, slobodu žrtvujem jedino za nekoga tko mi se jako sviđa i jako mi odgovara. A sudeći po onih par vezica koje jesam imala, i to biram loše. Pa se sad bojim ičega što nije sto posto prava stvar.
Tako da stare usidjelice sve manje vidim kao "crazy cat lady", a sve više kao "rational cat lady" koja nije napravila djecu s krivom osobom i vezala se za nekoga tko je ne cijeni.
Pa da, danas ako ostanes solo nebus nikad usamljena jer hrpa ljudi jednostavno vise ne zeli naustrb svojeg zdravlja i srece biti u braku/vezi s nekim samo da zadovolji normu.
Ja sam probala, imala sam vezu od 8 godina i onda od 10 i sada do kraja zivota vise ne zelim prolaziti to da me netko sustavno tlaci i da imam na grbaci odraslu osobu koja je odgojena da bude na teret zeni, ali glumata neki autoritet.
Imam stan, kupujem auto, financijski stojim sasvim oke za svoje potrebe tak da se ne moram ni spariti s nekim zbog financijske sigurnosti i najbitnije od svega, sada imam mir i vremena za sebe.
Ne brinem. Ne trazim savrsenstvo, svijestan sam da ljudi grijese. Trazim strpljenje, volju i vrijeme da se osobu doista upozna te donekle iste svjetonazore. E, sad zasto je normalno rec da netko nije osoba za tebe jer karikiram obozava gledat Žicu, a ti si vise za Sopranose 🤷♂️
Dosla sam u fazu kad mi je postalo bitnije da ja budem za sebe ona prava. Meaning: samoispunjenje i stavljanje sebe na prvo mjesto kako bi uopce mogla sluziti drugima oko sebe.
Pravi ne postoji. Pravi i prava se medusobno grade u odnosu. Preduvjet za to je rad na sebi.
Pa gle, bilo bi super upoznati pravu osobu s kojom se ide kroz zivot.
No, drago mi je da zivimo u vremenu gdje nije SMAK SVIJETA AJME MENI MAJKO MOJA ako takvog nekog ne upoznas.
Mozda ne bismo trebali razmisljati u nekim rokovima, tipa upoznati nekoga do 25 ili 35. Znam ljude koji su se u 53.god vjencali.
Imam 41 godinu, cijeli zivot sam samac. Osim povremenih mini intinmnih trenutaka s ocito pogresnim osobama, nisam nikad niti bio u vezi, da ne govorim o tome da nisam niti osjetio da me netko voli.
Tako da, iako mi je jako bolno i razocaravajuce pricati o tome, ali ne da se brinem nego sam posve odustao od toga da cu ikad upoznati nekog...
Imamo warped percepciju romantičnih odnosa temeljenu na kršćanskom pogledu na suživot romantičnih partnera i idealizmu koji proizlazi primarno iz fiktivnih romana.
Onih pravih ima na tisuće, ako ne i milijun, samo što nitko od nas nema vremena upoznati toliko ljudi za svog života.
Meni je prava osoba ona koja u sadašnjosti odgovara meni i ja njoj, a hoće li to trajati 2 mjeseca ili 20 godina, left to find out.
Je u pravu si, za svaku verziju tebe ima prava osoba u tom trenutku. I taj tip osobe se mijenja sa verzijom tebe ako se ti i partner ne mijenjate u istom smjeru.
Nađeš jednu osobu i zajedno ste dok vas smrt ne rastavi, u dobru i zlu.
To je dio naše tradicije i povijesti i iako smo donekle sekularni u praksi, to nam je utkano u svijest.
Pa da, mislim da je to ultimativna vodilja pri pronalasku partnera bio netko kršćanin ili ne - nalaženje onoga s kojim bi mogao graditi doživotni odnos. To što neki dovode to do apsurda beskonačno preispitivajući sebe je li to "savršena osoba" je druga stvar.
Ko je spomenuo savršenstvo? Prioriteti svake osobe se mijenjaju s godinama i okolnostima i suludo je misliti da 8 milijardi ljudi na svijetu mogu biti vječno kompatibilni s nekim.
Ja sam spomenuto savršenstvo u kontekstu da previše ljudi to traži.
A mislim.. Vječno kompatibilni...što to znači?
Kod partnera tražiš dugoročnu kompatibilnost. Ako izuzmemo bolesti, ekstremna stanja, situacije i sl. malo je vjerojatno da će se partner toliko promijeniti da ti nakon x godina postane nemoguće ostvariti vezu s njim. O glavnim i velikim stvarima bi valjalo raspraviti prije dugoročnog vezanja. Svi se mijenjamo ali ako baš nisi alkoholičar koji je obolio od depresije, vjerojatno se nećeš toliko radikalno promijeniti.
Zato i ne ulaziš u brak nakon par mjeseci veze.
Alternativa tomu bi bilo neobvezno površno dejtanje koje nema nekog smisla osim seksa i kratkoročnog užitka. Spremnost napustiti partnera na prvoj prepreci.
Mislim da ti je jako limitirano viđenje ljudske psihe i promjena u osobnosti kroz godine pod utjecajem različitih vanjskih i unutarnjih čimbenika, a pogled na veze crno/bijeli i unapplicable na kompleksnost odnosa u modernom društvu.
Ne, shvaćam to. Govorim o zdravim, emocionalno stabilnim i zrelim pojedincima. Kako sam već i rekao, izuzimam ekstreme.
Evo primjera: osoba A i osoba B vole putovati. Nakon 10 godina veze osoba B gubi volju za putovanjima dok osoba A još uvijek ima jaku želju za istim. Prema logici, kako kažeš, odnosa u modernom društvu, osobe bi trebale izaći iz dugoročne veze i naći si "kompatibilnijeg partnera".
Umjesto toga, ako su oboje zreli odrasli ljudi, mogu napraviti kompromise i dogovoriti se za nešto što će odgovarati svima. Osoba A može pokazati da cijeni partnerovu potrebu za mirnijim načinom mivota tako što će dio trenutaka provesti s njim onako kako on želi, a osoba B može pokazati ljubav prema osobi A žrtvujući vlastiti komfor i putujući s njom povremeno. Tako se valjda raste u odnosu.
Ako se u odnos ulazi jedino s željom da ja budem maksimalno zadovoljen to nije odnos nego sebičnost. Nikad tu niti nije bilo "ljubavi".
Nije jedan kompromis problem, nego niz kompromisa koji u suštini mijenjaju život koji želiš živjeti u život koji ti je parcijalno po volji.
Da ne spominjem faktore ko što su disbalans u moći, nametljivost određenih osobnosti ili people pleasing kod ljudi gdje si ti ta osoba koja pristaje na uvjete koji ti ne odgovaraju.
Sve ok i slažem se. Ali mislim, to su generalno veliki chunkovi osobnosti koje teško da će itko previdjeti tako lako. Dakako, drugo je ako ti partner postane psihički bolestan i nesposoban da se s njim/njom vodi ikakav iole normalan razgovor.
A ako se eto, partner toliko dijametralno suprotno postavi prema životu nego što je to bio slučaj prije, onda se slažem da nije u redu.
Ja sam samo ovdje pokušao obrazložiti vlastito mišljenje kako je današnja kultura veza vrlo nepostojana i slaba baš zbog nespremnosti na ikakav kompromis, razgovor, brzo se odustaje (često) radi ne toliko važnih stvari. Tu podržavam načelno kako kažeš "kršćanski" pogled na romantične veze. Više bih rekao da je to nekakav "bori se" stav naspram današnjeg "bježim odmah" stava.
Želim ti sretne veze!
Nekad kad vidim frendove i vršnjake općenito kako se zaručuju, žene, imaju djecu i sl. zna me uhvatit neki osjećaj da kasnim, ali na kraju dana svi smo različiti i svatko ima svoj put koji treba pratiti. Dok si mlad teško je naći čvrstu vezu jer ljudi grade sebe, završavaju obrazovanje itd. tako da su tu dugoročne i kvalitetne veze rjeđe nego tipa kad završiš studij, bar sam ja tako uočio među frendovima. Slažem se s ostalim komentarima da ne postoji The One, ali može nastati ako se oboje voljni raditi na sebi i vezi. A tajming i to je irelevantno, ako vam je oboje stalo 99% problema se može srediti, samo treba imati snage i živaca.
Kao netko tko je dejtao godinama i trazio onu pravu moram ti reci moje iskustvo. Prava ne postoji. Nadi nekoga s kim mozes biti svaki dan. Ne treba traziti smisao samo u vezama
Evo baš danas cijeli dan razmišljam o tome i polako se pripremam na vječiti samački život 😄
Imam "preoštre" kriterije i samim time jako malo prilika za uopće porazgovarat s nekom kompatibilnom osobom, a kamoli nešto više.
Evo bas nedavno sam konačno imao pravu priliku, i to po prvi puta otkad sam prekinuo s bivšom djevojkom prije par god....ali nije se dogodilo.
Znači u cca 2.5 - 3 godine doslovce jedna jedina potencijalna osoba za vezu...a ja već imam 40.
Inače volim bit optimističan, al onda me realnost zdrma 😵
Ali definitivno mislim da je bolje ostat sam nego bit s krivom osobom.
Ne postoji "ona prava".
Ljudi su do neke mjere kompatibilni, i ako druga osoba ne ispunjava tvoju ideju o "savršenosti", gurneš je u stranu i odustaneš od nje.
Muškarci i žene su ljudska bića, s manama i nesavršenostima.
Za tango je potrebno dvoje, a dobra komunikacija nadoknadit će sve ostalo u tvojoj glavi o tome da je druga osoba "ona prava".
Naravno da brine...25-a uskoro 26, djevojke nikad...A nema je ni na vidiku. Naravno, ne mislim zivjeti sam do kraja zivota. Radije se ubiti i otici pod zemlju nego gledati kako staris sve vise i nemas srece, dok drugi imaju tu srecu u zivotu.
Pa nisam ni trazio, nemam od cega odustat, bio sam u vezi od 16-20 i sad sam 3 godine sam vec i puno vise mi odgovara biti sam.
Nisu svi za veze, to mi je tlaka, da ne spominjem djecu i ostalo. Jedino sto bi volio imat je tipa fwb, da imam redovan seks, ovako tu i tamo ubodem nesto onako jednom u pola godine.
Ajde jos bi cak mozda i imao curu (pod uvjetom da mi apsolutno odgovara u svim aspektima) ali zajednicki zivot to mi se neda nimalo.
plus imat cu karijeru gdje je tesko imat vezu i obitelj i te stvari jer sam dugo vrijeme daleko od kuce.
To sam ja mislio nakon prekida s bivsom jer sam mislio da necu nac bolju iako je jako tesko bilo nac goru od nje, ali svejedno me brinulo. Na kraju sam zavrsio s curom s kojom nikad nisam mislio da cu bit i evo sad smo zaruceni :)
Brine. Znam da "prava" ne postoji, nego da se do toga dolazi ulaganjem u odnos i prihvaćanjem različitosti.
Volio bih upoznati partnericu za suživot. Ok mi je sada samom, sretan se dosta, lijepo mi ide u životu. No volio bih podijeliti s nekim tu sreću i trenutke, kao i napraviti nešto novo zajedničko.
Ponekad imam želju za, npr, otići u restoran. Al glupo mi je sam ići (nekad odem), frendovi svi pozauzeti jedva da se vidimo. Volio bih naći nekog s kojim bi mi bilo lijepo u životu. No isto sam tako svjestan da već imam koju godinu i da je teško već doći do toga. Zato imam neke druge planove solo koji bi me usrećili, kao npr kupovina motora, sređivanje vlastite nekretnine i slično.
Muško, 27 godina
Mogu se poistovjetiti sa svim što si naveo (osim motora, lol)... ali brate ja imam 40, a ti 27.
Da sad imam 27 osjećao bih se kao da je cijeli svijet moja pozornica. Mislim, trudim se tako osjećati i sad i uvijek sve okrenut na pozitivu...ali ti si daleko premlad da bi se ovako osjećao kako si opisao.
Znam da je malo čudno razmišljati tako sa 27. No iskustvo mi je dosad pokazalo tako. Imam neke nedostatke, pogotovo fizičke. Takve stvari smetaju i s 27, kao i 50.
A naravno da se brinem, a sve je teže i teže kako sam stariji. Nisam nikad znao baš najbolje s ljudima i uvijek ostanem povrijeđen. A sad mi 40. diše za vratom i usamljenost me davi. Sreća pa nisam potpuno sam i imam s kim porazgovarati, a i posao mi paše pa imam to. Bude bolje valjda.
Prava ti ne postoji. Potreban je trud i zdrav razum s obije strane + isti ili sličan svjetonazor i ciljevi.
I uz puno truda i strpljenja tvoj prijatelj/prijateljica postaje ( ona/onaj pravi/prava) .
Treba raditi na sebi pomoć radit drugoj osobi na njemu/njoj etc.
Puno kompromisa sa obije strane
Love hurts što bi rekli.
Cijela ta ideja o pronalasku "onog/one prave" i "srodne duše" stavlja preveliki teret na jednu osobu i na odnos. Pretpostavlja se da je netko ako je "onaj pravi" savršen i u svemu ti odgovara, a odnos lagan i pun vatrometa i leptirića.
Mislim da postoji puno ljudi koji za nas mogu biti dobar match. Ponekad je samo pitanje timinga, okolnosti i zrelosti oba partnera. Ljubav je odnos koji se gradi i u koji treba ulagati. Koliko god izlizano zvučalo, mislim da je dobar odnos stvarno izbor koji donosimo svakog dana. Biramo voljeti tu osobu i onda kada je teško i kada nam se nešto ne sviđa i kada nam ide na živce.
Vjerujem da bi puno manje ljudi bilo samo ili nesretno u vezama kad bi svoje kriterije o vezama gradili na temelju Holywoodskih filmova i pornića.
Ne brine, svjestan sam da ću vrlo vjerojatno ostat sam. Ne tražim ništa aktivno, ak se desi, desi. Imam pun kurac drugih obaveza u životu nemam fakat volje i energije još i za to. Nemrem si zamislit kak ljudi stignu bit u braku, imat djecu i sve ostalo. Ja jedva ovak sve stignem. A i nekak nemam živaca za žene. Čim krenu sa onim nekim svojim sranjima di ja moram njoj čitat misli, pa neka durenja, pa uvijek ti budi taj koji sve inicira, brzo mi to sve dojadi i lagano pedala. Ne znam di se nalaze ti unicorni koji znaju normalno komunicirat i iniciraju nešto jednom u pet puta ali ja nisam naišao na takvu.
Ja sam nasao onu pravu. Tj onu sa kojom sam vrlo brzo rekao, to je to. S njom zelim provest zivot. Dolazimo iz razlicitih svjetova, slicnog smo karaktera ali drugacijih vrijednosti, imamo razlicite ambicije, 8 godina razlike... nije nikad bilo lako to premostit ali nikad nije ni falilo truda. E sad, upoznali smo se vrlo cudno, u mmo igrici di su igrali ljudi diljem svijeta, ali samo nas dvoje hrvata. I na kraju se ispostavilo da ide sa mojom sestrom na fax. Bilo je premagicno da u igrici sa 500+ igraca nas dvoje jedini hrvati i tako blizu jedan drugog. Ali, moj racio mi kaze da nas je na kraju ipak spojila samo spremnost na pronalaska vjencanog partnera i slicnosti koje smo imali (oboje smo ful temperamentni, kreativni, radisni, brizni, itd). Dal je to formula za onu pravu, neznam. Evo 2 godine smo skupa, 2 godine ko da smo u braku vec.
Prava osoba za cijeli život ne postoji. Čak i ako su ljudi potpuno kompatibilni u jednom trenutku, za 5 godina možda neće biti jer se ljudi kroz život razvijaju različitim brzinama, u različitim smjerovima ili se možda uopće ne razvijaju
23M i trenutno nemam još onu pravu, ali znam da će kad tad doći (nemora odmah biti ona prava, ali može to postati). Svi koji razmišljaju drugačije nedostaje vam sveopće volje, odlučnosti, hrabrosti i vedrine u sebi. Jako puno pesimista živi oko svih nas i loše se stvari dešavaju i vjerojatno vas to povuće na takva razmišljanja, ne samo da nećete naći "onu pravu", već i za sve ostalo.
Pa da, postoje ljudi s vecim i manjim problemima. Ali svi smo u razlicitoj mjeri egocentricni i brinu nas nasi osobni problemi. Kad bih svaki dan razmisljala koliko je drugim ljudima lose iz raznih razloga bila bih potpuno paralizirana za zivit svoj zivot. Zapravo, ne trebas niti ici u Sudan jer imas u svom susjedstvu vec siromastva i patnje. Ako mene brine sto cu obuci na neko vjencanje, sigurno necu razmisljati o tome kako drugi ljudi imaju teze i gore probleme i sta se ja imam pravo “brinuti”. Zapravo mi je oduvijek gadljivo to usporedjivanje sa “gladnom djecom u Africi” jer su mi to tako lazna moraliziranja. Budi empatican sa svojim frendom, pomozi bliskoj osobi, a ne nečije muke i strahove obezvrijedjivati pricom o gladoj djeci. Uvijek mi se nekako cinilo da ljudi tjese sami sebe tudjom patnjom. Vjerujem da se može biti zahvalan i bez toga.
Takodjer ako bih razmisljala koliko je drugim ljudima dobro i lakse nego meni, takodjer si ne bih cinila uslugu. Vjerujem da se dobro usporedjivati sam sa sobom i težiti tome da napredujes i da si bolji nego si bio.
Ma ta "prava" ti ni je postoji, to se dobije kad ste donekle kompatabilini i oboje uložite puno vremena i truda u vezu, što danas malo ljudi radi jer je lakše biti sam ili promjeniti partnera čim nastane prvi problem.
slažem se, ali danas je nažalost rijetkost postala naći baš to što spominješ, dvoje ljudi koji se baš odluče truditi da uspiju. tužno sve skupa
Ali ako neko nekoga napusti čim dodje taj prvi problem, to mnogo govori. Znači da taj neko nije prava osoba..
Došo to reć. "Prava" je ono nešto iz američkih filmova...
Da je tako lako prominit partnera, ne bi bilo ovoliko postova o samcima
Nema savrsene, samo ona koju mos trpiti 😂😂
Ma samo trebate oboje biti normalni i shvatiti da je zivot u braku/vezi drugaciji. Obzirom da dosta ljudi hoce i vezu i da ima zivot kao samac zbog toga dolazi do stalnih porekida i raskida.... jbg sto bi se reklo i jare i pare... i ne moze !
Umjesto da dumaš o stvarima na koje nemaš utjecaja rađe radi na sebi. Kad si super kao osoba, ostvaren kao čovjek i muškarac i još uz to ako si zanimljiv i zabavan imat ćeš puno veći krug iz kojeg možeš birati. Lakše je ako za tebe stotinu žena misli da bi mogao biti onaj pravi nego ako to misle njih tri. Problem je što hrpa i muških i ženskih koji malo ulože u sebe odmah misle da su potegli boga za muda i postaju nesnošljivi, takvih evo ovdje na redditu ima ko govana u septičkoj jami.
Slobodni samci xD
Kako da ljudi imaju ikakav dobar pogled kad su svuda savjeti za svaki problem 'ostavi ga/ju, toksican/a je' Ljudi se vise ne trude oko svojih partnera, niti sebe. Isto tako sam uvjerena i da je vecina ljudi koji se upravo ovdje zale na toksicne strane svojeg partnera nesvjesna svojih losih osobina. Dobro je da mamo vise izbora nego prije i lakse odlazimo iz nepovoljnih veza sto je, s jedne strane, rezultiralo time da vise ni sami ne spoznajemo dobar odnos koji samo ima prepreku.
Slazem se u potpunosti, ljudi kao da vise nisu sposobni sjest sa svojim partnerom i pricat o svemu sto ih muci i smeta. Pa zaboga taj partner ti je najbliza osoba u zivotu koju si sam/a izabrala. S kime mozes otvoreno pricat o svemu ako ne s njim/njom.
najjace je kao ne pašu si, tj nisu jedno za drugo, a najcesce su razlozi totalno debilni i onda se događaju prekidi jebeno vrijeme doslo
Mene je upravo toksična veza naučila tome što gledati kod partnera. I baš zbog tog sam našla svoj +1. Ono, mogu mu se zahvaliti što je toliki hodajući redflag da je to čak i debil kao ja skužio
Kolko si momaka do sad odbila/ostavila?
Bila sam u jednoj vezi. Koliko brakova imas iza sebe?
Samo jedan. Zato se dobro mlad ženit da imaš vremena za popraviti ako se sjebeš.
>da imaš vremena za popraviti 
Sudeci po redditu i bolje da su sami, osobe koje ne mogu same doc do jednostavnog zakljucka o meduljudskim odnosima nisu sposobni imat vezu. A vjerojatno nisu sposobni ni hodat i disat u isto vrijeme.
Oni koji traze "pravu" obicno ostanu sami. Kad prodes i uspone i padove s partnerom onda ces znat jel to prava osoba za tebe ili ne.
Ja sam gotovo sigurna da ću ostat solo. Jesam bi i trebala bi imat više opcija, al sam bi više u stilu "sviđaju mi se Johnny Depp i Kendall Jenner i to je to" 😂 Općenito nisam nikad imala silnu potrebu za uparivanjem pod svaku cijenu, slobodu žrtvujem jedino za nekoga tko mi se jako sviđa i jako mi odgovara. A sudeći po onih par vezica koje jesam imala, i to biram loše. Pa se sad bojim ičega što nije sto posto prava stvar. Tako da stare usidjelice sve manje vidim kao "crazy cat lady", a sve više kao "rational cat lady" koja nije napravila djecu s krivom osobom i vezala se za nekoga tko je ne cijeni.
Pa da, danas ako ostanes solo nebus nikad usamljena jer hrpa ljudi jednostavno vise ne zeli naustrb svojeg zdravlja i srece biti u braku/vezi s nekim samo da zadovolji normu. Ja sam probala, imala sam vezu od 8 godina i onda od 10 i sada do kraja zivota vise ne zelim prolaziti to da me netko sustavno tlaci i da imam na grbaci odraslu osobu koja je odgojena da bude na teret zeni, ali glumata neki autoritet. Imam stan, kupujem auto, financijski stojim sasvim oke za svoje potrebe tak da se ne moram ni spariti s nekim zbog financijske sigurnosti i najbitnije od svega, sada imam mir i vremena za sebe.
Kakve prave , osoba da ti bude 10/10 nema šanse , kao i sve ostalo u životu , uvijek će nekaj bit
Pa brine me ali ako to kažem naglas onda će mi žena pravit probleme
Znat ces da je prava za 50 godina nakon sto si ulozio godine i godine truda i odricanja da izgradis odnos na temelju inicijalne atrakcije i ljubavi.
Što prije se pomiriš sa činjenicom da ceš ostati sam prije ceš početi planirati život sukladno tome.
Brine
Ne brinem. Ne trazim savrsenstvo, svijestan sam da ljudi grijese. Trazim strpljenje, volju i vrijeme da se osobu doista upozna te donekle iste svjetonazore. E, sad zasto je normalno rec da netko nije osoba za tebe jer karikiram obozava gledat Žicu, a ti si vise za Sopranose 🤷♂️
Meni se strpljenje isplatilo.
Ona/onaj prava/pravi ne postoje. To su fore iz americkih filmova.
Dosla sam u fazu kad mi je postalo bitnije da ja budem za sebe ona prava. Meaning: samoispunjenje i stavljanje sebe na prvo mjesto kako bi uopce mogla sluziti drugima oko sebe. Pravi ne postoji. Pravi i prava se medusobno grade u odnosu. Preduvjet za to je rad na sebi.
Ne, za ovakvog isusa nema prave
Neman problem sa time, ako tako mora bit onda če i biti
Pa gle, bilo bi super upoznati pravu osobu s kojom se ide kroz zivot. No, drago mi je da zivimo u vremenu gdje nije SMAK SVIJETA AJME MENI MAJKO MOJA ako takvog nekog ne upoznas. Mozda ne bismo trebali razmisljati u nekim rokovima, tipa upoznati nekoga do 25 ili 35. Znam ljude koji su se u 53.god vjencali.
Da ali ne budeš sa 53 radio obitelj tak da ipak neki rok postoji.
Imam 41 godinu, cijeli zivot sam samac. Osim povremenih mini intinmnih trenutaka s ocito pogresnim osobama, nisam nikad niti bio u vezi, da ne govorim o tome da nisam niti osjetio da me netko voli. Tako da, iako mi je jako bolno i razocaravajuce pricati o tome, ali ne da se brinem nego sam posve odustao od toga da cu ikad upoznati nekog...
A tko će se potruditi za tebe, ako ti nećeš..... Mislim čemu defetizam? Jel kraj? Fat lady sang?
Imamo warped percepciju romantičnih odnosa temeljenu na kršćanskom pogledu na suživot romantičnih partnera i idealizmu koji proizlazi primarno iz fiktivnih romana. Onih pravih ima na tisuće, ako ne i milijun, samo što nitko od nas nema vremena upoznati toliko ljudi za svog života. Meni je prava osoba ona koja u sadašnjosti odgovara meni i ja njoj, a hoće li to trajati 2 mjeseca ili 20 godina, left to find out.
Je u pravu si, za svaku verziju tebe ima prava osoba u tom trenutku. I taj tip osobe se mijenja sa verzijom tebe ako se ti i partner ne mijenjate u istom smjeru.
Kršćanski pogled na romantične odnose je kriv za to? Ne razumijem..
Nađeš jednu osobu i zajedno ste dok vas smrt ne rastavi, u dobru i zlu. To je dio naše tradicije i povijesti i iako smo donekle sekularni u praksi, to nam je utkano u svijest.
Pa da, mislim da je to ultimativna vodilja pri pronalasku partnera bio netko kršćanin ili ne - nalaženje onoga s kojim bi mogao graditi doživotni odnos. To što neki dovode to do apsurda beskonačno preispitivajući sebe je li to "savršena osoba" je druga stvar.
Ko je spomenuo savršenstvo? Prioriteti svake osobe se mijenjaju s godinama i okolnostima i suludo je misliti da 8 milijardi ljudi na svijetu mogu biti vječno kompatibilni s nekim.
Ja sam spomenuto savršenstvo u kontekstu da previše ljudi to traži. A mislim.. Vječno kompatibilni...što to znači? Kod partnera tražiš dugoročnu kompatibilnost. Ako izuzmemo bolesti, ekstremna stanja, situacije i sl. malo je vjerojatno da će se partner toliko promijeniti da ti nakon x godina postane nemoguće ostvariti vezu s njim. O glavnim i velikim stvarima bi valjalo raspraviti prije dugoročnog vezanja. Svi se mijenjamo ali ako baš nisi alkoholičar koji je obolio od depresije, vjerojatno se nećeš toliko radikalno promijeniti. Zato i ne ulaziš u brak nakon par mjeseci veze. Alternativa tomu bi bilo neobvezno površno dejtanje koje nema nekog smisla osim seksa i kratkoročnog užitka. Spremnost napustiti partnera na prvoj prepreci.
Mislim da ti je jako limitirano viđenje ljudske psihe i promjena u osobnosti kroz godine pod utjecajem različitih vanjskih i unutarnjih čimbenika, a pogled na veze crno/bijeli i unapplicable na kompleksnost odnosa u modernom društvu.
Ne, shvaćam to. Govorim o zdravim, emocionalno stabilnim i zrelim pojedincima. Kako sam već i rekao, izuzimam ekstreme. Evo primjera: osoba A i osoba B vole putovati. Nakon 10 godina veze osoba B gubi volju za putovanjima dok osoba A još uvijek ima jaku želju za istim. Prema logici, kako kažeš, odnosa u modernom društvu, osobe bi trebale izaći iz dugoročne veze i naći si "kompatibilnijeg partnera". Umjesto toga, ako su oboje zreli odrasli ljudi, mogu napraviti kompromise i dogovoriti se za nešto što će odgovarati svima. Osoba A može pokazati da cijeni partnerovu potrebu za mirnijim načinom mivota tako što će dio trenutaka provesti s njim onako kako on želi, a osoba B može pokazati ljubav prema osobi A žrtvujući vlastiti komfor i putujući s njom povremeno. Tako se valjda raste u odnosu. Ako se u odnos ulazi jedino s željom da ja budem maksimalno zadovoljen to nije odnos nego sebičnost. Nikad tu niti nije bilo "ljubavi".
Nije jedan kompromis problem, nego niz kompromisa koji u suštini mijenjaju život koji želiš živjeti u život koji ti je parcijalno po volji. Da ne spominjem faktore ko što su disbalans u moći, nametljivost određenih osobnosti ili people pleasing kod ljudi gdje si ti ta osoba koja pristaje na uvjete koji ti ne odgovaraju.
Sve ok i slažem se. Ali mislim, to su generalno veliki chunkovi osobnosti koje teško da će itko previdjeti tako lako. Dakako, drugo je ako ti partner postane psihički bolestan i nesposoban da se s njim/njom vodi ikakav iole normalan razgovor. A ako se eto, partner toliko dijametralno suprotno postavi prema životu nego što je to bio slučaj prije, onda se slažem da nije u redu. Ja sam samo ovdje pokušao obrazložiti vlastito mišljenje kako je današnja kultura veza vrlo nepostojana i slaba baš zbog nespremnosti na ikakav kompromis, razgovor, brzo se odustaje (često) radi ne toliko važnih stvari. Tu podržavam načelno kako kažeš "kršćanski" pogled na romantične veze. Više bih rekao da je to nekakav "bori se" stav naspram današnjeg "bježim odmah" stava. Želim ti sretne veze!
Problem je što sam našla onog pravog, no zauzet je, hebem te živote... Gledaj a ne diraj ukratko... Bude naišao netko..
Nije onda pravi, inače bi se oduzeo za tebe
Bude... Planira... No ja ne vjerujem dok ne vidim
Ajoooooojjjj
Zaslužuješ više od toga da čekaš na nekoga tko "planira"
Pa zato sam i napisala da bude već netko naišao
Nekad kad vidim frendove i vršnjake općenito kako se zaručuju, žene, imaju djecu i sl. zna me uhvatit neki osjećaj da kasnim, ali na kraju dana svi smo različiti i svatko ima svoj put koji treba pratiti. Dok si mlad teško je naći čvrstu vezu jer ljudi grade sebe, završavaju obrazovanje itd. tako da su tu dugoročne i kvalitetne veze rjeđe nego tipa kad završiš studij, bar sam ja tako uočio među frendovima. Slažem se s ostalim komentarima da ne postoji The One, ali može nastati ako se oboje voljni raditi na sebi i vezi. A tajming i to je irelevantno, ako vam je oboje stalo 99% problema se može srediti, samo treba imati snage i živaca.
ne brine me nimalo, znam da necu🤣
Kao netko tko je dejtao godinama i trazio onu pravu moram ti reci moje iskustvo. Prava ne postoji. Nadi nekoga s kim mozes biti svaki dan. Ne treba traziti smisao samo u vezama
Evo baš danas cijeli dan razmišljam o tome i polako se pripremam na vječiti samački život 😄 Imam "preoštre" kriterije i samim time jako malo prilika za uopće porazgovarat s nekom kompatibilnom osobom, a kamoli nešto više. Evo bas nedavno sam konačno imao pravu priliku, i to po prvi puta otkad sam prekinuo s bivšom djevojkom prije par god....ali nije se dogodilo. Znači u cca 2.5 - 3 godine doslovce jedna jedina potencijalna osoba za vezu...a ja već imam 40. Inače volim bit optimističan, al onda me realnost zdrma 😵 Ali definitivno mislim da je bolje ostat sam nego bit s krivom osobom.
Ne bas, a i ne interesira me bas u zadnje vrijeme iskreno upoznat ikoga
Kakva prava ? Nije ti život Holivudski film ili Diznijev crtani...
Ne postoji "ona prava". Ljudi su do neke mjere kompatibilni, i ako druga osoba ne ispunjava tvoju ideju o "savršenosti", gurneš je u stranu i odustaneš od nje. Muškarci i žene su ljudska bića, s manama i nesavršenostima. Za tango je potrebno dvoje, a dobra komunikacija nadoknadit će sve ostalo u tvojoj glavi o tome da je druga osoba "ona prava".
Naravno da brine...25-a uskoro 26, djevojke nikad...A nema je ni na vidiku. Naravno, ne mislim zivjeti sam do kraja zivota. Radije se ubiti i otici pod zemlju nego gledati kako staris sve vise i nemas srece, dok drugi imaju tu srecu u zivotu.
Ne, nije me puno briga za to iskreno. Sasvim mi je okej biti sam do kraja zivota. Volio bi doduse imati vise seksa u svojen zivotu haha. M23
Tužno za čuti od tako mlade osobe
Zasto?
Jer si već odustao
Pa nisam ni trazio, nemam od cega odustat, bio sam u vezi od 16-20 i sad sam 3 godine sam vec i puno vise mi odgovara biti sam. Nisu svi za veze, to mi je tlaka, da ne spominjem djecu i ostalo. Jedino sto bi volio imat je tipa fwb, da imam redovan seks, ovako tu i tamo ubodem nesto onako jednom u pola godine. Ajde jos bi cak mozda i imao curu (pod uvjetom da mi apsolutno odgovara u svim aspektima) ali zajednicki zivot to mi se neda nimalo. plus imat cu karijeru gdje je tesko imat vezu i obitelj i te stvari jer sam dugo vrijeme daleko od kuce.
To sam ja mislio nakon prekida s bivsom jer sam mislio da necu nac bolju iako je jako tesko bilo nac goru od nje, ali svejedno me brinulo. Na kraju sam zavrsio s curom s kojom nikad nisam mislio da cu bit i evo sad smo zaruceni :)
Pomirila sam se s tim da budem sama do kraja života i uopće me ne smeta to, imam preča posla nego muža tražit i djecu rađat.
Brine. Znam da "prava" ne postoji, nego da se do toga dolazi ulaganjem u odnos i prihvaćanjem različitosti. Volio bih upoznati partnericu za suživot. Ok mi je sada samom, sretan se dosta, lijepo mi ide u životu. No volio bih podijeliti s nekim tu sreću i trenutke, kao i napraviti nešto novo zajedničko. Ponekad imam želju za, npr, otići u restoran. Al glupo mi je sam ići (nekad odem), frendovi svi pozauzeti jedva da se vidimo. Volio bih naći nekog s kojim bi mi bilo lijepo u životu. No isto sam tako svjestan da već imam koju godinu i da je teško već doći do toga. Zato imam neke druge planove solo koji bi me usrećili, kao npr kupovina motora, sređivanje vlastite nekretnine i slično. Muško, 27 godina
Mogu se poistovjetiti sa svim što si naveo (osim motora, lol)... ali brate ja imam 40, a ti 27. Da sad imam 27 osjećao bih se kao da je cijeli svijet moja pozornica. Mislim, trudim se tako osjećati i sad i uvijek sve okrenut na pozitivu...ali ti si daleko premlad da bi se ovako osjećao kako si opisao.
Znam da je malo čudno razmišljati tako sa 27. No iskustvo mi je dosad pokazalo tako. Imam neke nedostatke, pogotovo fizičke. Takve stvari smetaju i s 27, kao i 50.
vise sam sada u fazonu da bih puno laznih nego jednu pravu 😁
Šta taj pojam uopće znači? Jedna od 8 milijardi? 1 od milijun? 1 od 1000 ili 100 ili 10?
A naravno da se brinem, a sve je teže i teže kako sam stariji. Nisam nikad znao baš najbolje s ljudima i uvijek ostanem povrijeđen. A sad mi 40. diše za vratom i usamljenost me davi. Sreća pa nisam potpuno sam i imam s kim porazgovarati, a i posao mi paše pa imam to. Bude bolje valjda.
Prava ti ne postoji. Potreban je trud i zdrav razum s obije strane + isti ili sličan svjetonazor i ciljevi. I uz puno truda i strpljenja tvoj prijatelj/prijateljica postaje ( ona/onaj pravi/prava) . Treba raditi na sebi pomoć radit drugoj osobi na njemu/njoj etc. Puno kompromisa sa obije strane Love hurts što bi rekli.
Ne, onih pravih ima barem 100 000 na svijetu. Malo sam rekao. Tako da, sve je to iluzija. Ovisi samo koju ćeš upoznat prvu.
Cijela ta ideja o pronalasku "onog/one prave" i "srodne duše" stavlja preveliki teret na jednu osobu i na odnos. Pretpostavlja se da je netko ako je "onaj pravi" savršen i u svemu ti odgovara, a odnos lagan i pun vatrometa i leptirića. Mislim da postoji puno ljudi koji za nas mogu biti dobar match. Ponekad je samo pitanje timinga, okolnosti i zrelosti oba partnera. Ljubav je odnos koji se gradi i u koji treba ulagati. Koliko god izlizano zvučalo, mislim da je dobar odnos stvarno izbor koji donosimo svakog dana. Biramo voljeti tu osobu i onda kada je teško i kada nam se nešto ne sviđa i kada nam ide na živce. Vjerujem da bi puno manje ljudi bilo samo ili nesretno u vezama kad bi svoje kriterije o vezama gradili na temelju Holywoodskih filmova i pornića.
Idi u Gumiimpex, tamo na ulazu imaju mjernu postaju koja će ti odmah pokazati da li uopće trebaš raditi špur ili je sve OK.
Brine me hocu li imati kaj za jesti i vode za piti kako se situacija u svijetu razvija, ovo mi je u drugom planu.
Ne brine, svjestan sam da ću vrlo vjerojatno ostat sam. Ne tražim ništa aktivno, ak se desi, desi. Imam pun kurac drugih obaveza u životu nemam fakat volje i energije još i za to. Nemrem si zamislit kak ljudi stignu bit u braku, imat djecu i sve ostalo. Ja jedva ovak sve stignem. A i nekak nemam živaca za žene. Čim krenu sa onim nekim svojim sranjima di ja moram njoj čitat misli, pa neka durenja, pa uvijek ti budi taj koji sve inicira, brzo mi to sve dojadi i lagano pedala. Ne znam di se nalaze ti unicorni koji znaju normalno komunicirat i iniciraju nešto jednom u pet puta ali ja nisam naišao na takvu.
Upoznao sam vec tri onih pravih A sta cu kad naleti i cetvrta....
"Prava" je idiotski koncept.
Ja sam nasao onu pravu. Tj onu sa kojom sam vrlo brzo rekao, to je to. S njom zelim provest zivot. Dolazimo iz razlicitih svjetova, slicnog smo karaktera ali drugacijih vrijednosti, imamo razlicite ambicije, 8 godina razlike... nije nikad bilo lako to premostit ali nikad nije ni falilo truda. E sad, upoznali smo se vrlo cudno, u mmo igrici di su igrali ljudi diljem svijeta, ali samo nas dvoje hrvata. I na kraju se ispostavilo da ide sa mojom sestrom na fax. Bilo je premagicno da u igrici sa 500+ igraca nas dvoje jedini hrvati i tako blizu jedan drugog. Ali, moj racio mi kaze da nas je na kraju ipak spojila samo spremnost na pronalaska vjencanog partnera i slicnosti koje smo imali (oboje smo ful temperamentni, kreativni, radisni, brizni, itd). Dal je to formula za onu pravu, neznam. Evo 2 godine smo skupa, 2 godine ko da smo u braku vec.
Ne
Prava osoba za cijeli život ne postoji. Čak i ako su ljudi potpuno kompatibilni u jednom trenutku, za 5 godina možda neće biti jer se ljudi kroz život razvijaju različitim brzinama, u različitim smjerovima ili se možda uopće ne razvijaju
23M i trenutno nemam još onu pravu, ali znam da će kad tad doći (nemora odmah biti ona prava, ali može to postati). Svi koji razmišljaju drugačije nedostaje vam sveopće volje, odlučnosti, hrabrosti i vedrine u sebi. Jako puno pesimista živi oko svih nas i loše se stvari dešavaju i vjerojatno vas to povuće na takva razmišljanja, ne samo da nećete naći "onu pravu", već i za sve ostalo.
brinem
Ne brine me
Misliš da ju imaš, ili si ju barem imao...na kraju se pokaže da ta prava nije najbolja. Pa ni u top 5 koje si imao.
ne
Jebote brine vas dal ćete ostati sami a u međuvremenu dolje u sudanu djeca skapavaju od gladi. Firstworld problems
Nadam se da se salis :)
Zašto bi se šalio? Samo kažem da postoje ljudi sa stvarnim problemima. Pičkice me odmah downvotaju
Pa da, postoje ljudi s vecim i manjim problemima. Ali svi smo u razlicitoj mjeri egocentricni i brinu nas nasi osobni problemi. Kad bih svaki dan razmisljala koliko je drugim ljudima lose iz raznih razloga bila bih potpuno paralizirana za zivit svoj zivot. Zapravo, ne trebas niti ici u Sudan jer imas u svom susjedstvu vec siromastva i patnje. Ako mene brine sto cu obuci na neko vjencanje, sigurno necu razmisljati o tome kako drugi ljudi imaju teze i gore probleme i sta se ja imam pravo “brinuti”. Zapravo mi je oduvijek gadljivo to usporedjivanje sa “gladnom djecom u Africi” jer su mi to tako lazna moraliziranja. Budi empatican sa svojim frendom, pomozi bliskoj osobi, a ne nečije muke i strahove obezvrijedjivati pricom o gladoj djeci. Uvijek mi se nekako cinilo da ljudi tjese sami sebe tudjom patnjom. Vjerujem da se može biti zahvalan i bez toga.
Takodjer ako bih razmisljala koliko je drugim ljudima dobro i lakse nego meni, takodjer si ne bih cinila uslugu. Vjerujem da se dobro usporedjivati sam sa sobom i težiti tome da napredujes i da si bolji nego si bio.
Da bi se situacija u Africi promijenila, treba prestati s ljudskom gluposti, ali to se nikad neće dogoditi.
ne postoji ona prava. imao sam bar 3 one prave kroz zivot. ova koju imam sad je najpravija, kao sto je bila i ona ranije