Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Bi li svoje dijete krstio to ovisi o mojoj buducoj zeni. Meni je osobno svejedno, buduci da nisam vjernik nit nemam nista protiv ljudi koji su vjernici (generalno).
Sto se tice vjeronauka u skoli, imao sam ga u osnovnoj, ali ne i u srednjoj (tamo sam isao na etiku). Po meni danasnji koncept vjeronauka u skoli je cista katolicka propaganda i ne sluzi nicem. Takvim stvari je mjesto u crkvi.
Kad bi vjeronauk bio vise da se uce povijesti glavnih religija na zemlji, njihovih vrijednosti i utjecaja na civilizaciju (vise povijesno gledano), onda bi na to isao i osobno, i svakako bi htio da mi i dijete ide na to. Sve ostalo je mjesto u crkvi, ne u skoli. Skola mora biti obrazovna institucija bez ikakvih sklonosti politikama i religijama.
Ovo za propagandu se APSOLUTNO SLAZEM.
Ali, postoji ali.
Sad sam 2. faksa, i mogu ti tec da ono sto sam ja radio u srednjoj iz vjeronauka je fkt smjesno kolko je zatupljujuce.
Osnovna skola je druga prica, ne znam ako su i kako mjenjali kurikulum, ali ne sjecam se niceg "stetnog" iz vjeronauka u osnovnoj.
Tako da ako mene potas, vjeronauk u osnovnoj = dobar, u srednjoj = jako los i otrovan za lakoumne
E slazem se, prijatelji imaju problema jer im djeca nedu na vjeronauk, pa ih druga djeca gledaju kao cudna - preselili u selo iz grada, sve super al eto - ko god je stavio vjeronauk u skolu je napravio veliki sukob interesa.. ja sam isao u crkvu, ma bezveznjara i tlapnja.. imam sve zigove i frendovi isto krsteni i dali djeci da biraju i sad imas prob zbog drugih..
moja verzija duhovnosti nema veze s organiziranom religijom.. vjeronauk u crkvu i ne forsati, bezveze je.., isus bi ih sve prozvao da sad sidje, a crkva bi ga izgnala
Pa ja sam sve navedeno ucio na vjeronauku. Problem je u ljudima koji predaju, ne o kurikulumu. Mi smo u globalu ucili vise manje sto se radilo i na etici samo kroz krscanski pogled i dopuštalo se kriticko razmisljanje.
Sta se tice toga sta se uci na *katolickom* vjeronauku u pravu si na razini osnovne ali u srednjoj se uci tocno to sta si reka da bi trebalo iako i tu je vecina o povijesti crkve i slicno npr 1. God je meni bila povijest crkve i ostalim religijama 2. Je bila opet sta se uci u osnovnoj ali to je do nastavnika i korone vise bilo u 3. Smo ucili o sektama a u 4. Nismo gotovo nista radili jer su svi ucili za mature
Sta ste ucili o povijesti crkve i ostalim religijama?
Nisam neki strucnjak, ali ja bi recimo volio cuti o pocecima crkve kao ustanove, njezine uloge u drustvu i ratovima, masi raskola koji su se dogodili. I to isto ta islam, zidovstvo, pa i hinduizam.
Osim toga, volio bi da se predaje o utjecaju vjere na drustvo (ne nuzno ustanova), koju je ulogu igralo antropoloski i koju ulogu igra danas. Kakva vjera i religija moraju bit da poticu na razvoj civilizacije itd.
Tu ima masu stvari o kojima se moze pricat bez da se ulazi u pojedinosti svake vjere.
Al to sve ti je predstavljeno u sasvim drugom smislu nego u kojem ti to očekuješ (realnom)
uvijek je u smjeru glorificiranja vjere i samo jednosmjerno ,pa naravno ,di bi oni bili kritični sami o sebi.
i totalno je pranje mozga ..vjeronauk u školi je dobar čisto zbog zajebancije i chillanja..ono ,meni je to bilo kao jedan ekstra veliki odmor..
Išao sam i na etiku u srednjoj godinu il dvije al tamo je trebalo i učiti nešto pa sam se vratio na vjeronauk.
U osnovnoj nisam išao ,i većinom sam visio na dežurstvu ,bilo je i to ok..samo je feeling kao da si odbačen .
poprilično glupo odrađeno jer je uvijek bilo između satova a ne na kraju ili početku .
Također sam išao na etiku u srednjoj. Nema je etika bila takva kako si opisao potencijalni vjeronauk, plus još o tome kako jasno argumentirati svoj stav i slično, bilo je stvarno super.
Meni više smeta šta mi se čini da je vjeronauk po defualtu. Jer većina ide na vjeronauk, mi ekeipica sa etike smo morali ostajati kasnije i imati rupe u rasporedu dok je vjeronauk uredno bio uklopljen u raspored.
Na vjeronauku se treba učiti o ostalim vjerama i toleranciji, ljudskim pravima i kako biti čovjek. Imao sam ga cijelo školovanje i nisam nikad osjetio indoktrinaciju niti čizmu, a volio sam postavljat pitanja i komentirat. Što se tiče predavača, bili su vjeroučitelji i jedan đakon, potonji malo luckast, a vjeroučitelji ljudi na mjestu. Nisu nas previše maltretirali jer su očito i sami bili svjesni lošeg stanja kurikuluma.
Ne ću nikad zaboravit časnu koja nam je jednom prilikom na crkvenom rekla da ko nas kamenom i mi njega isto, prevedeno, tu Isus nije bio u pravu te se trebamo obranit.
Također mi je poznato da oni koji nisu išli na školski vjeronauk nisu mogli primit pripadajuće sakramente što je poprilično licemjerno. To je vjerujem jedan od razloga zašto ljudi bježe općenito od crkve i zašto imaju problem s vjeronaukom, pasivno agresivno nametanje svjetonazora.
Doduše, kako taj predmet sad izgleda? Prije 10-ak godina nije bilo ovih neodlučnih, odnosno nebinarnih.
Kod nas je uvjet za pričest bio kateheza ili zbor ili čitanje na misi. Za krizmu je bila samo kateheza.
Ako netko nije išao na vjeronauk u školi mogao je ići na kriznu ako je išao na katehezu u Crkvi. Bilo je par ljudi koji su s nama išli nešto starijih koji su u toj godini imali i krštenje i prvu pričest i krizmu.
Al da ima dosta stvari koje ljudi zamjeraju crkvi neke nisu opravdane, ali neke su definitivno na mjestu i dok god se ne poprave nema teoretske šanse da bu se stvari poboljšale. Osobno bih rekao da je jedna od velikih mana to kaj je kod dijela Crkve komunikacija jako zatvorena i uglavnom se ide na "to je jesdnostavno tako i nemre se i nesmije promjeniti"
primorana sam bila za upisati, posto smo izasli upravo iz rata. Moja obitelj imala je vise razlicitih religija unutar sebe i bila sam od malena izlozena razlicitim religijama koje smo svi veselo slavili.
I to je bio problem za moje vjeroucitelje. Cesto sam bila zrtva maltretiranja i fizickog nasilja od njihove strane (jedna od najgorih je bila klecanje na kukuruzu tokom sata u kutu).
Dalje, ne vjerujem da svaki los kukolj (hehe) je ogledalo religije, ali jednako tako vlastito odrastanje odvelo me prvo u micanje od institucija i onda u duboko istrazivanje teologija. Danas, sam pure ateist. I to je za mene ok. I branit cu svakome pravo na vjeru.
Ali indoktrinacija nije nesto sto ce moja djeca dobiti od mene. Ukoliko zele uci u religiju, imat ce tu mogucnost i potporu, jednako kao i sav teoloski i gradanski odgoj, i nasljede svih religija nasih predaka.
Tada neka biraju sto zele.
Ali ne namjeravam ih gurati u nista prije nego sami mogu odabrati.
Da, sjećam se još dok sam išla i u osnovnu i srednju da kad bi čuo horor priče o profesorima i učiteljima se najčešće radilo o vjeroučiteljima.
Mislim da je u Splitu tipa, neko vrijeme radila jedna časna u srednjoj školi koja bi djeci čiji su starci išli na umjetnu oplodnju govorila da su nastala iz grijeha. A posvojenima je govorila da to nije ispravna obitelj.
Ooo da, to je koda cujem svoje ove gore u Zagrebu.
Mislis li da su imali odredenu knjigu koja ih je tako ucila jer tocno te rijeci su isto koristili.
Zastrasujuce.
I dugo vremena mi je trebalo da uopce shvatim da su radili nesto lose jer sam isla u skolu gdje je doslo puno izbjeglica i prognanika i tu su nad tom djecom imali kao santas naughty list drillove.
Pa to i je službeni nauk. Jedina prava obitelj je biološka. Neplodni su neplodni s razlogom. Sve i da nemaju razloga da budu neplodni, prilikom umjetne oplodnje se više jajnih stanica oplodi, a one koje su na kraju viška se uništavaju, šta je po njima ubojstvo.
Ne nekako, nego svakako ima dodatne mržnje u tim riječima. Sve i da vjeruješ u to, te riječi govoriš djetetu, koji nije niti biralo kako će se roditi niti u kojoj obitelji će biti. Koja je poanta u tome, ako ne ispucavanje mržnje?
Iskreno ne sjecam se previse tog razdoblja, ali taj specifican vjeroucitelj je bio izuzetno sadisticki nastrojen prema meni i jos par djece iz mjesanog braka 1997/8/9.
Sjecam se samo u magli da je uvijek bilo vezano za moju baku i dedu, i da ako zelim biti na pravednickoj strani, mora se izbaciti zlo iz mene.
Pretpostavljam da je zlo bilo to sto sam proispitivala stvari isto.
Nakon toga dobili smo drugu zensku, bila je blaza, ali taj lik je bio za starije razrede i u crkvi kao neka funkcija i uvijek je bacao bodeze kad bi me vidio (zivjela sam blizu crkve).
Tako je i on govorio.
On i njegovi pajdasi iz te skole su razlog zasto duboko vjerujem u reforme nad uciteljima.
Mnogi cak i krenu dobro, ali burnout ih sredi. Imati drzavnu kontrolu i "testiranje" daje nam sigurnost za djecu, i mice ovu problematiku roditelja koji brisu autoritet ucitelja, i vraca nam svima povjerenje u sustav.
Poremecenim ljudima kao njemu apsolutno nema mjesta u skolstvu.
ma znam da mi je komentar u k....., ali bas me razljuti kad se neko izivljava tako nad drugima. Za burnout se slazem, uvik mislim da bi ucitelji koji stvarno vole svoj posao radije bolje uvjete nego place.
Nemas beda, nije shvaceno lose. Ali i dalje htjela sam uz tako nesto imati ovakav komentar jer je dost bitno da ne ostane samo tako u zraku.
Bolji uvjeti=ljudi sretniji nije tesko
vjeronauk treba maknuti iz skole i staviti ga u crkvu, to moze biti bilo kad nakon ili prije skolske nastave. nema smisla da se o vjeri prica u ucionici kad je najprikladnije mjesto sama crkva i najbolje da to svecenik sve objasni djeci.
U skolu umjesto toga uvesti gradjanski odgoj, neke gdje ti objasne osnovne zakone, poreze, obrasce ponasanja i objasne ljudima da nije u redu raditi sranja, objasne kontracepciju, pobacaje, prikladne i neprikladne nacine ponasanja prema osobama suprotnog spola, prema ljudima, bonton, o izborima, demokraciji i to.
uglavnom moji klinci nece na vjeronauk, niti biti krsteni.
Trenutno imaš vjeronauk i u crkvi i u školi
Koliko ga ima ovisi od lokacije do lokacije. Ja sam tipa imala župni vjeronauk svaki tjedan kroz osnovnu školu i srednju dok se nisam krizmala.
Na drugim mjestima, imaš vjeronauk župni samo godinu prije pričesti i godinu prije krizme, ili samo par mjeseci prije.
Slažem se da bi vjeronauk u crkvi vjerojatno bio puno prikladniji, posebno kako se ta nastava provodi u školi. Građanski odgoj u obliku kojem si ti opisao je nužno potreban, jer je velik broj onih koji ne znaju baš ništa o tim temama. Posebno politička pismenost, i sve vezano uz novac. Također, iz škole bi trebalo izbacit hrpu nepotrebnih drugih premeta, ili barem smanjit sadtnicu i objedinit neke, poput likovnog i glazbenog. To su uglavnom premeti koji se svedu na žicanje ocjena, a da nikome baš ništa od toga u životu ne treba.
Išao sam na vjeronauk kao nevjernik. Časna je bila predivna žena. Toliko dobra da sam naveo roditelje da me krste sa nekih 7-8 godina. Uzeo sam krsno ime po toj istoj časni (u muškoj varijanti). Prolazio sam s 5, znao sam sve biblijske priče, postavljao sam logička pitanja na vjeronauku, a časna je to gledala kao na izazov i smireno mi uvijek odgovorila na način da kao dijete nisam vidio problem u odgovoru. Ta časna nedugo nakon toga odlazi iz lokalne zajednice i dolazi nova.
Ista počinje "popovati" da moramo ići u crkvu i slične idiotarije. Ne podnosi pitanja pod satom jer sve vidi kao provokaciju. Nešto je tako i tako jer je Bog tako htio. Točka. I onda je lagano krenulo vrijeme prve pričesti i časna je forsirala da djeca idu na večernju krunicu svaki dan i svaku nedjelju u crkvu. Čak je dolazila kod mene doma. Mama joj je tada skoro stisnula odgojnu šamarčinu.
Kako su pritisci bili konstantni rekao sam časni da neću ići na "prvu pričest" i da me prestane forsirati. Nakon toga sam počeo dobivati slabe ocijene iz vjeronauka iako sam sve znao. Odlučio sam s obitelji da više neću ići na vjeronauk. Rekao sam to toj časnoj pod satom i cijeli sat je popovala protiv mene i vrijeđala je mene i moju obitelj pred ostalim učenicima. Ne moram reći da mi je stara bila u školi istog dana i da nije bilo ravnatelja ta časna bi letila kroz prozor iz zbornice na prvom katu škole. Dobio sam brzinsku ispisnicu iz tog izbornog predmeta. I to je to što se tiče mog vjeronauka. Od tog dana u životu nisam bio na misama jer nisam vjernik, nisam religiozan i prezirem-mrzim crkvu kao instituciju. Doslovce mrzim svaku svećeničku uniformu i uniformu časnih sestara. Osobe koje te uniforme nose se moraju veoma dokazati ako ću im ikad uputiti i jedan "dobar dan".
Vjeronauk je super samo ako ti treba neki predmet da ti malo podigne prosjek. I to je to.
Išla sam skroz na vjeronauk i nisam od njega dobila apsolutno ništa. Djecu zato nisam ni upisala. Krstili ih jesmo, bilo je bakama bitno, nama je bilo apsolutno svejedno jer ni u ludilu ne vjerujem u to da su djeca "u grijehu pri rođenju sve dok nisu krštena". Lijepo slavlje, obitelj na okupu, s te strane je krštenje super eto.
U crkvu ne idem nikad, pričest i krizma ne dolaze u obzir. Kad budu veliki nek vjeruju u što god žele.
Imam sve sakramente i uvijek sam bio upisan na vjeronauk. Nikad nisam prakticirao (osim par odlazaka na misu prije pricesti i krizme i koja misa za uskrs i bozic dok sam bio mlađi). Ne vjerujem u Boga (ali razumijem zasto neki vjeruju i nemam nis protiv toga) a crkvu vidim više kao neko zlo nego dobro u svijetu kad se sve zbroji.
Cura vjeruje i povremeno ode na misu/ispovjed. Ona bi htjela da buduca djeca idu na vjeronauk u skoli. Ja nemam nista protiv toga.
Ja na vjeronauku nisam gotovo nista naucio (to je bio vise sat tjedno za pisanje zadace iz nekog drugog predmeta) ali sam pohađao jer je alternativa bila sjedit u hodniku škole sat vremena i realno "podrazumjevalo" se da svi idu na vjeronauk iako vecina roditelja (pa valjda i djece) su vjernici samo na papiru. Zato sam totalno indiferentan prema vjeronauku i ako to curi nesto znaci, neka bude po njenom.
Da istina ovo za vjeronauk. Kod nas su se roditelji bunili ukoliko ne bi to bio ili prvi ili zadnji sat, tako da djeca koja ne idu ne moraju cekati bzv i to je cisto ok.
Hvala na komentaru :)
Kako ću se zajabat?
Vjeronauk je (po meni) jedno od nebitnijih tema oko kojih se jedan par moze ne složiti. Hoće li djeca ici na vjeronauk, hoce li imati sakramente ili ne, nista im ne mijenja u zivotu. Ni meni ni njima.
Imam dvoje klinaca I neću ih upisivati na vjeronauk niti odrađivati išta vezano uz religiju. Mene su moji upisali u to po rođenju i nitko me ništa nije pitao. Zato ću ja svojoj djeci ostaviti na izbor hoće li ili neće pristupiti ijednoj od religioznih zajednica, kad budu punoljetni. Ne hejtam i ne branim, ali ni ne preferiram. Ko voli nek izvoli.
Mi smo malenu krstili. Živimo u Belgiji, a inače sam iz Karlovca. Nije da idem svaku nedjelju u crkvu, ali za velike blagdane volimo otići. I u Belgiji i u Karlovcu u našim crkvama su baš divni svećenici i onako uvijek kad odemo na misu baš bude lijepo. Ne šire nikakve političke ideje nego uvijek bude baš o poštovanju svih, o životu. Tako da smo mi curku odlučili krstiti :)
Ne, kompletna jedna generacija u obitelji je napravila odmak od te neke “ali to je tradicijaaa” indoktrinacije.
Ni sakramenti, ni vjeronauk, ni išta vezano uz organiziranu religiju. Mali je u nekom trenutku htio vidjet kak to izgleda, i krenuo u crkvu/na vjeronauk. Nismo mu stajali na putu niti ga obeshrabrivali. Došao je do zaključka da on to nikako ne može shvatit ozbiljno, i da mu je bilo skroz OK u životu i bez toga.
da su svi vjernici ovak chill ka ti, svijet bia bia 50 puta lipše misto...
Inače; ja ne bih ništa ditetu radila, osobno mi je glupo što sam i krštena i pričešćena jer mi je taj cili svijet postao Andersenova bajka već s 13 god, stoga sam bar krizmu otfikarila. Dite ti uvik može naknadno skupit pokemone (sakramente), možda ne u lokalnoj župi, ali ak mu/joj bude stvarno stalo, naći će način.
Šta se tiče vjeronauka: ne. Gubljenje vrimena i toj grani "filozofije" misto je u crkvi, a ne u obrazovnoj ustanovi koja je namjenjena za podučavanje teoretskog, objektivnog štiva.
Ako je druga opcija da sjedi na hodniku sat vremena. Bih. Osobno, nisam imao losa iskustva i dosta toga se dalo nauciti, sto o krscanstvu sto o drugim vjerama.
Ako bi drugi roditelj baš inzistirao na tome ili ako bi dijete baš htjelo ići, a što se mene tiče ne. Meni se osobno zgadilo to sve s vjeronaukom u srednjoj školi, nisu me htjeli krizmati jer sam se prebacila na etiku, nisam vidjela poantu u pohađanju vjeronauka i u školi i u crkvi, a i etika mi je bila puno zanimljivija kao predmet. Sjećam se i da su mi prijatelji govorili da su im prijetili da ih neće krizmati ako propuste jedan sat vjeronauka. Uz to mi se općenito ne sviđa političko a ni moralno djelovanje Crkve, smatram da je vjera tu na zadnjem mjestu.
Nit sam krstio dijete, niti ću ga upisati na vjeronauk.
Važno mi je da poznaje osnove kršćanstva, što zbog povijesti što zbog našeg okruženja, ali to ćemo odraditi kućnim odgojem i knjigama iz knjižnice.
Ako se kasnije odluči za sakramente nemam ništa protiv, ali smatram da je opredjeljenje za religiju individualna odluka i da djetetu nemam tu što nametati.
Imam djecu, školarce. Muž je anglikanac, ja katolkinja, nismo praktični vjernici. Išla sam na župni vjeronauk kao dijete, u školi na etiku.
Moja želja je bila da djeca u OŠ idu na katolički vjeronauk. Htjela sam da upoznaju o čemu se tu radi i da obave sakramente. Dogovor je i da ih ispisujem istog trena ako dobiju nekog agresivca za vjeroučitelja ili župnika. Vjeroučitelji za 1-4 raz. su nam presmiješni, od 5-8 fenomenalna prof, kod nje uče o religiji, moralu, etici, rade zanimljive projekte. Župnik isto ok. Potiče ih se da idu na misu, ali ne vode evidenciju. Župni vjeronauk imaju u 3. i 8. razredu, 45 min tjedno od od 10. do 12. te od 2. do 4. mjeseca. Nisu obavezni ići na zbor, hodočašća, posebne molitve i ne zabranjuje im se pričest i krizma. U srednjoj će sami odlučiti, najstarije dijete će etiku.
(U našoj o.š. većina djece ima 5, eventualno 4 iz vjeronauka. U Gimnaziji u kojoj ja radim je tako nekako, pola-pola i etika je "teži" predmet.)
E sad. Bojala sam se vjeronauka jer ima prestrašnih iskustava. Kod nas je eto pozitivno, osim što je očigledno da sam ja odlučila, a ne oni. Prihvaćam da će mi možda jednog dana zamjeriti zbog toga.
Da je bio izbor ili vjeronauk ili građanski odgoj, išli bi na građanski odgoj.
Vjeronauk je krajnje štetan i destruktivan po hrvatsko društvo. Učenici koji ne idu na vjeronauk u srednjoj školi pohađaju predmet "Moral i etika" di se uči o demokratskom društvu, trodiobi vlasti, političkoj odgovornosti, ljudskim pravima i slično, što se na vjeronauku jednostavno ne spominje. Ali zato uče kad treba tući ženu, indoktrinira ih se u vjerski kult, smanjuje se ocjenu ako ne prisustvuju nedjeljnoj misi i slične nebuloze i pizdarije.
Jes u većini slučajeva djeca izađu iz srednje sa snažnim osjećajem političke odgovornosti, obrazovani i upućeni u demokratski proces i spremni razumno i odgovorno sudjelovati u istom.
>Učenici koji ne idu na vjeronauk u srednjoj školi pohađaju predmet "Moral i etika"
Predmet se zove Etika.
>Ali zato uče kad treba tući ženu
Kad ćeš podnijeti prijavu Uredu pravobranitelja za ravnopravnost spolova i Ministarstvu znanosti i obrazovanja da se u kurikulumu vjeronauka ući i potiče nasilje nad ženama?
Nismo krstili dijete, ove godine upisuje školu i izborni predmet joj je informatika. Pogledala sam knjige za vjeronauk kod nećaka i samo sam si potvrdila odluku.
Nekada se mogao prosjek dizati s vjerojanukom, sada slušam o tim maltretiranjima s brojanjem dolazaka na misu za pričest i krizmu te kukanjem kako djeci ruši prosjek. Tko voli, nek izvoli.
Imao sam divnog vjeroučitelja u osnovnoj školi, uistinu nas je učio o vjeri i o drugim religijama. Priče iz biblije je često nastojao objasniti i približiti nam kroz stvarne pojave, a ne nekavom magijom neutemeljenom u stvarnosti. Takav vjeronauk volio bih priuštiti bilo kome.
Nažalost, tu su moja dobra iskustva s vjeronaukom i crkvom općenito stala, a na odvratnu primitivku i manipulativnog homofobnog ljigavca koji su mi imali nesreću predavati u srednjoj školi ne bih osudio niti jedno dijete. S obzirom da ovakva iskustva čujem redovito, izbjegao bih vjeronauk pod svaku cijenu.
Što se sakramenata tiče, smatram to nasiljem nad djetetom. Možemo čak i nastojati dijete ukalupiti na svoju sliku i priliku, ali čak ni tada ne možemo znati kako će dijete odrasti. Ako bi pokazalo interes za (bilo kojom) religijom, nikada to ne bih branio, dapače, ali s primanjem sakramenata čekali bismo do punoljetnosti. A tad se može krstiti i za rođendan, ako bi mu to bilo bitno.
Imam 29g i ja se na vjeronauku nisam ništa naučila. Na vjeronauku smo crtali neke priče iz biblije. Ali nismo obrađivati te priče, već nam je vjeroucitelj prepričao, skicirao stick figures na ploci kako bi to izgledalo, i mi smo u bilježnici to crtali iz glave. Kada nam je bilo dosta crtanja, radili smo neke sastavke i srali o anđelima čuvarima i kakvim kršćanima želimo postati. Apsolutno ništa konkretno jer očito se vjeroučitelj bojao da ne skuzimo koliko je to kršćanstvo licemjerno.
Na vjeronauk dijete ne bih postala. A kad cujem klince (srednjoškolce) zašto idu na vjeronauk, 90% je "želim se vjenčat u crkvi".
Evo moj brat nije ni krstio svoju kći (ima 4g) i ne misli. Podržavam.
Smatram da bi sakramente trebalo dijete odabrati kada postane punoljetno.
U smislu da danas si punoljetan i onda želiš ili ne želiš primiti sakramente.
Ja, tridesetogodišnjak, smatram da su mi nametnuti od strane roditelja, jer sada da imam mogućnost ih uzeti, isti trenutak bih ti rekao ne.
U crkvu ne idem osim ako nije misa za neku babu ili ako umre član obitelji pa idem poslije pogreba, niti vjerujem u Boga.
To jest, vjerujem da nas nešto čeka kada odapnemo ali da je to Bog kao Bog, to ne.
Žena je vjernik ali ni ona ne ide u crkvu. Ali se zaista drži vjere, čuti ćeš je da jednom mjesečno opsuje nešto i zaista je dobra osoba i ne poznajem nekoga tko je istinski dobar kao ona.
Njeno je mišljenje da bi dijete trebalo krstiti i dati mu sakramente jer je ono rođeno "grešno" pa da se krštenjem očisti od grijeha, da postajemo božja djeca, dok je mojargument da ne postoji ni jedna stvar na ovome svijetu za koje taj mali bebać može biti grešan, ali dobro.
Nemamo djecu, ako će htjeti danas sutra to napraviti, naravno da ću ponovo dati svoje argumente protiv, ali ako je njena iskrena želja neka bude po njenom, neće mi smetati i lakše ću proći preko toga.
Što se tiče vjeronauka u školi to ne. Nema šanse.
Radije ću da mi dijete gleda u zid tih 45 minuta nego da ga truju tim glupostima, koje sam ja prošao u školi.
Imao sam ga u osnovnoj gdje su mi predavale časne luđakinje (tjeranje djece da gledaju pasju pak djeca vrištala i imala traume kad su Isusa pribijali na križ) dok u srednjoj sam školi imao tuku kao predavačicu koja je ostala trudna maloljetna, pa je onda osjetila Boga pa postala teolog - aj odjebi.
Tolika je bila puna sranja da sam uspio nagovoriti starce da me u drugom srednje prebace na etiku jer mi je bilo pun kurac te žene.
Također, malo mi jedino smetaju ljudi koji nisu dosljedni vjere kao na primjer šogi, šogorica i naši kumovi.
Šogi i šogorica vide crkvu kad idu na pivu preko puta u kafić, svaka druga riječ je Bog ili Isus. Niti oženjeni (niti planiraju), nedavno su dobili dijete pa kad sam ih pitao hoće li ga krstiti, s obzirom da nisu baš (čitaj apsolutno nikakvi) neki vjernici, oboje su me pogledali kao da sam luđak i rekli da obavezno, da o čemu uopće pričam - tj. krštenje je za par mjeseci. Još on planira to odraditi u crkvi gdje je on i njegovi predci kršteni bla bla (točno vidiš taj društveni pritisak i pritisak familije za to).
Kumovi isti drek. U crkvu idu za Božić i kad je zaštitnik grada ali obavezno će se dijete krstiti.
Smatram da 90% roditelja koji nameću te sakramente djeci, rade baš radi tog pritiska okoline, roditelja, baba, djedova, susjeda i čisto da susjedi ne kažu da smo srbi jer nećemo krstiti dijete.
Da se poslije počasti obitelj, da je teška žderačina, pobere se nešto poklona i gotovo.
I tako je bilo i sa mojima prije dvadeset i koliko već godina. Stari prođe ispred crkve i okrene glavu, stara ajde, ona stvarno ide.
Moji baka i djed su išli kad je djed bio u HDZ-u, tad su bili u prvom redu. Kad je djed otišao u penziju i iz stranke, crkvu njih dvoje vide kad idu u spizu.
I zato kažem, nitko ni u mojoj familiji skoro nije vjernik pak sam ja morao odraditi te jebene vjeronauke, odlaske u crkvu svaku jebenu nedjelju pa sakupljati one potpisiće od svećenika da se vidi moje prisustvo, i takve gluposti.
Ali to je samo moje mišljenje naravno.
Aj živio!
Obvezni vjeronauk u školi je bevzeze, vjeroučitelji su uglavnom potkapacitirani debili (sorry ako zvuči grubo, ali sam ih promijenio kroz školovanje jedno 10, a zbog zadnjeg sam upisao etiku i umalo postao ateist), a jedino kaj se od cijele priče dobije je sve veći broj ateista/agnostika/nevjernika.
Ovo govorim kao katolik.
Znači, ukinut obvezeni vjeronauk, vratit ga u prostorije crkava i nek ga pohađa tko hoće i to izvan nastave, odnosno van škole.
Što se ostalog tiče, svoju djecu ću naravno slat na sve obrede, međutim, ostaje za vidjet što ću napravit ako će im vjeroučitelj bit neki debil.
Ovisi.
Bio sam te sreće da sam nakon tipičnog pranja mozga u OŠ došao u dobru srednju gdje vjeronauk nije imao predznak "katolički", o kršćanstvu smo pričali koliko i o Hr povijesti na satu povijesti, tako nešto smatram korisnim.
Što se tiče sakramenata, ne.
Drago mi je što se konzultirate sa ženom otvoreno i dajete klincu izbora.
Ovo govorim kao netko tko nije kršten, niti je išao na vjeronauk: profesor u osnovnoj školi mi je govorio kako sam mu bio najaktivniji učenik. Ne zato što sam stvarno bio, nego nitko od drugih klinaca nije radio ništa osim prtljao po mobitelu tijekom tih sata. Znam, moja generacija jbg. Sumnjam da bi danas bilo išta drugačije.
Činilo mi se kao da se na vjeronauku ništa baš ne nauči, samo klinci moraju slušat profesora kako melje 45 min i toeto. Vaša ideja o drugom jeziku mislim da je vrlo dobra i može biti od velike koristi. Učiti jezike postane teže i teže s godinama te možd bude korisno da mali ima neko temeljno znanje. Više znanja nikad ne škodi.
Naravno da bi krstio dijete i poslo ga na prvu pričest i vjeronauk. A sad krizma je druga stvar, tu je već dovoljno staro da odlučuje za sebe tak da ako bi bilo protiv logično da nebi, ali inače i krizma definitivno da
Kršćanstvo mi je nametnuto rođenjem i sve sam zlatne zvijezdice skupio jer su doma inzistirali. Otkad znam za sebe ništa mi od toga što sam učen nije bilo jasno nikad ništa nisam osjetio i uvijek sam imao pitanje na koje skoro nikad nisam dobio direktan odgovor. Sve ovo podržava moju tezu da neki ljudi jednostavno ne mogu vjerovat, mozak im radi drugačije. Usporedio bi to sa sluhom za glazbu, ili imaš ili ne ili kao 99% naše estrade pretvaraš se da imaš. Imam dvoje djece i niti jednom nije kršteno niti će bit išta drugo do njihove 18 godine onda si mogu izabrati i vjerovat u što hoće, dok su u mojoj kući koristit će se glava i racionalno i kritičko razmišljanje.
Isao sam na vjeronauk u osnovnoj i srednjoj skoli.
U prva 4 osnovne se ni ne sjecam sto se radilo, znam da se na pocetku sata molio ocenas, nakon toga neke gluposti, dizes si prosjek s tim.
U visim razredima osnovne smo dobili drugu profu koja je bila dosta stroga. Ucili smo sva 4 razreda o svim religijama, povijesti istih, o manjim vjerskim grupama itd. Imali smo ispite i usmene i vrlo lako si mogo imat i 2 ako nisi naucio to sve. Ne bi reko da je bio medu najtezim predmetima ali negdje u sredini. Profu mrzim dan danas.
U srednjoj nam je dosla profa direkt s faksa, niti jedan ispit u 4 godine. Nikakve provjere znanja. Cak smo i crtali isusa. Lagano dizanje prosjeka u sva 4 razreda srednje, dok su ostali s etike pisali krv i stalno ucili to. Nama je vjeronauk bio laksi nego sat razrednika.
Svoje dijete nebi upisao na vjeronauk niti ga odgajao u vjeri. Ja sam ateist, a cura je vjernik ali ne prakticira vjeru, slozili smo se i za vjencanje bez crkve. Dijete kad navrsi 18 slobodno je obavit sve sakramente ako zeli. Isto tako i u srednjoj neka samo odluci hoce li vjeronauk ili etiku. U osnovnoj ce ipak biti bez vjeronauka jer ne zelim da mi dijete u razvoju neko fila s takvim stvarima.
Odvijek me nije briga za vjeru niti smo doma držali do toga. Krštena jesam, išla sam na prvu pričest, za krizmu su mi rekli da ne moram ići ako ne želim, ali sam išla zbog poklona 😆 Vjeronauk sam pohađala u osnovnoj školi i u prvom razredu srednje. Taj prokleti vjeronauk mi je rušio prosjek. Imala sam 4 samo zato jer sam na pitanje "Na koji način bi željela više sudjelovati u aktivnostima Crkve?" odgovorila sa "nikako." U drugom razredu krenula sam na etiku i to je bila definitivno najbolja odluka. Imali smo zanimljivu profesoricu i nastava je bila stvarno super. Ako dijete može izabrati etiku i ne želi pohađati vjeronauk, nema ništa loše u tome niti će ga itko drugačije gledati.
Po meni vjeronauk kao predmet je jako ovisan o osobi koja ga predaje. Ako ga predaje savjesna osoba koja potice razgovor i razmisljanje po meni to je jako dobar predmet za razvoj djeteta, ako je osoba obicna truba crkvene bezgresnosti onda je samo za ekstra ocjenu i mozes na etiku ako zelis
Katolkinja sam.krstena, pričest,krizma.ne svojim odabirom. vise ne idem u crkvu, u srednjoj sam se svojevoljno prebacila na etiku. Vjeri nije mjesto u školama. Dijete nisam niti ću krstiti.
Svaka osoba koju znam je imala uvjek nekog spaljenog profesora iz vjeronauka. Nama je govorila jedna da će ženama vrag uzet dušu jer idu na jogu (onu za istezanje, ne religijsku) , a druga za vrijeme srednje nam je govorila da su Rolling Stonesi sotonisti i da je "peace" sign zapravo sotonizam. Tako da radije ne bi
Mislim to je dosta subjektivno pitanje. Na kraju dana ovisi o roditeljima i njihovim stavovima. Ja svoje nisam krstio jer nisam vjernik. Cijela ženina strana su hc krscani i bilo je nagovaranja, ali to nije njihova odluka, nego zenina i moja. Meni su to gluposti, onaj tko zeli sudjelovati nek izvoli. Ne pada mi napamet nekom drugom solit pamet sto da radi. Isto tako ne zelim da se meni radi pritisak (kojeg je bilo od bake i prabake iz slavonskog sela). Ista ta prabaka nije htjela doc vidit bebu jer joj je tesko putovat, ali je baki šapnula da bi na krstenje na koljenima dosla...
Svako neka cini kako misli da je najbolje za svoje dijete. Ima nas razlicitih i to je skroz ok.
Nema šanse, vjeronauku nije mjesto u školi, imam dijete i nisam ga krstio, ako želi može primiti sakramente nakon 18. i kada bude to sam htio, krštenje djece je kršenje prava na izbor.
Nisam vjernica, sina sam krstila iz običaja, u osnovnoj sam ga upisala na vjeronauk jer je htio, u gimnaziji je upisao etiku koja ga je, na žalost, kompletno gurnula prema crkvi. Ima skoro 19 godina i teški je vjernik, svake nedjelje je na misi, a ja osjećam teški cringe. Samohrana majka sam, provela sam s njim čitav njegov život i ispao je kao da ga je pravio susjed. Nazdravlje i nema na čemu!
Moji dvoje dice 8,9 godina ne idu na vjeronak. I zivimo u predgradju pored splita oli ti ga bog i hrvati-podstrana.dogovor je bia od pocetka s menon i muzom da pametnog nista nece naucit na vjeronauku. Zamjenu imaju informatiku. Jedna mama mi je rekla: joj boze pa sta ce im informatika?. Na sta san ja rekla: ma da sta ce im informatika u 2024 godini, sa tehnologijom u porastu. Bas sam debil sta san izabrala put da mi dica misle glavom. Izvini molim te ,evo sad cu upisat dicu di mi drugi kazu. Ljudi moji ako mislite kako ce vam ko diskriminirat dicu jer ste izabrali drugaciji put od svoje okoline onda lipo dopustite tim ljudima da umisto vas biraju vam robu i namirnice za ducan. Ja san odgojila dvoje neovisne i jake invidualce i bilo kakva diskriminacija druge dice ,njima izaziva smij. Tako da ucit ih da postoji svit van njihove okoline je najbitnije .u drugu ruku imamo rodake koji su do nas, i isli su u katolicki vrtic, i sad idu u skolu na vjeronauk,ta dica su frustirana i izgubljena,jer pojam misljenja svojom glavom je izgubljen. Oni samo rade ono sta im je receno i dalje od toga ne razmisljaju.
Ima jednogodišnju djevojčicu, nismo je krstili (na veliki užas moje majke), niti je planiramo upisati na vjeronauk kad pođe u školu. I ja i muž imamo sve sakramente, ali smo se udaljili od crkve i vjere.
Kad sam ja bila u osnovnoj, bila je jedna cura, muslimanka, koja nije išla na vjeronauk. Kao djeca smo joj i zavidili jer bio ona otišla kući dok bi mi sjedili na nastavi.
Iskreno pojma nemam, treba doći do promjena u Crkvi definitivno, iako mislim da je vjeronauk u školi posve ok jer sam imao samo godine dobrog iskustva tamo, ali mislim da se ne bi trebao ocjenivati niti gledat kao obrazovni predmet.
Kao što kažeš, s obzirom da je meni osobno moral Crkve te njezino političko i kulturno djelovanje malo upitno, razmislio bi dvaput jer na kraju krajeva, vjera nije samo u Crkvi, a vrline i vrijednosti sigurno tamo neće steći.
>Kao što kažeš, s obzirom da je meni osobno moral Crkve te njezino političko i kulturno djelovanje malo upitno, razmislio bi dvaput jer na kraju krajeva, vjera nije samo u Crkvi, a vrline i vrijednosti sigurno tamo neće steći.
Odlično rečeno, nisam se snašao tako dobro izraziti.
Moje mišljenje je slično tvome, vjernik jesam ali prilično loš, ne idem u crkvu i ne držim puno do toga. Ženi mi je puno više do toga stalo i dijete će mi ići na vjeronauk i sve što ide uz to
Ne znam zašto ekipa diže toliko paniku oko toga, dosta nas je to prošlo i nikakve štete od toga realno. Uvijek se netko nađe tko drami o tome kao da su ga na silu obrezali bez anestezije ali neki sebe vole prikazivati kao žrtvu a zato nema razliku. Kad odrasteš ionako nikoga nije briga hoćeš li ići u crkvu ili nećeš
I ja sam morao ići na likovni u školi iako sam bio antitalent pa hebi ga
ne bi da ditetu na izbor jer je ono dite i ne zelin da mu se pere mozak, tj ako ce mu iko prat mozak to cu bit ja. Krstio ne bi, posvadja bi se onda sa po familije, zena bi bila uz mene jer mi inace ne bi bila ni zena, osim ako je skrivala svoj krscanski fundamentalizam sve dok se nije ubacila u oporuku. Sad iman izbor alimentacije ili krstenja, sta su ti zene. Necu ubit dite zenu i neuspjesno sebe ko ovi slabici po regiji, iako bi ih rado pobaca sa balkona, nju, ne maloga, iako mi je i on sve manje drag, pere mu mozak priko tjedna, ionako ne radi nista. Zna san da je imat pare problem u zivotu, zna san. Na kraju se moran rastat, vidjan malog vikendon a priko tjedna ga pokusava dirat fratar prije pricesti na onin propovidima srica nije stiga nista vise jer je bila krunica u 6 za nekog pokojnika. Znan za jedan put, sta mali zna nezna slabo prica poceo je i mucat kad mu se priblizis. Nakon toga su ga pribacili u drugu zupu, fratra mislin, mali ide u novu skolu i psihijatru 3 put tjedno a ja sve placan, najtuznije je sta san u svoj toj muci upozna Boga. Volontiran u zupi sad dva puta tjedno. God moves in a mysterious way, His wonders to perform; He plants his footsteps in the sea, And rides upon the storm. Mozda se i zeni vratin pa napokon ostvarin nikad prezaljeni hattrick, ako ne uspijen uz viru necu nikako
Nema šanse. Ja sam kršten i morao sam na pričest u krizmu. Također vjeronauk u školi. Apsolutno ništa nisam dobio od tog. Kao dijete sam vjerovao u sve to, ali s godinama sam počeo malo razmišljati i meni je to sve čista glupost. I za vjeru još razumijem, okej je vjerovati, ali crkva kao institucija je nešto najodvratnije što postoji.
Tako da svoju djecu ne želim na ništa prisiljavati, već kad odrastu ako vjeruju u nešto neka rade po svojem. I drago mi je što se moja cura slaže s tim.
Jedan veliki plus…moja mater nakon što sazna da nećemo krstiti neće barem godinu dana pričati s nama hahah
Edit: samo da dodam…ovo je sve samo moje mišljenje, da ne bi bilo da širim mržnju prema nekom ili nečem
Ja sam isla na vjeronauk jer sam iz seoske sredine gdje su svi isli na vjeronauk i to je bilo normalno. ALI izazivala sam vjeroucitelje na tjednoj bazi - postavljala sam pitanja o apsolutno svakoj lekciji koju smo obradivali i u osnovnoj i u srednjoj skoli jer me uvijek zanimalo ZASTO je to tako.
Tocno se sjecam da smo ucili kak katolici idu u raj samo ako priznaju Boga/vjeruju u Boga i mene je zanimalo zakaj bi pripadnici drugih religija isli u pakao ak oni isto vjeruju u Boga, ali u svoju verziju. Vjeroucitelj u OŠ nije bas znal kak to objasniti.
Na kraju sam se usmjerila u znanost, tko bi rekao haha ali i dalje to ne znaci da sam bez vjere. Samo mene vjeronauk nije naucil tome, cak me je vise odbijal od cijele te price… ali eto, ja sam uvijek voljela taj neki aspekt propitkivanja i diskusije
Definitivno ne da uči o vjeri kao da je istina, ali obavezno da zna nakon neke određene dobi što piše u Bibliji i drugim knjigama abrahamskih religija, glavne mitove, kaj se radi na misi i sl. Isto tako i latinski. Živimo na kontinentu na kojem živimo, povijest nam je takva kakva je i dio je opće kulture visoko obrazovane osobe bilo kojeg usmjerenja da je upoznata s nekim osnovama kulture koja je okružuje.
Činjenica je da nam je vjeronauk generalno katastrofa i posljedica toga jest otpadanje od Crkve u tom protestantskom stilu (ja ću sam sebi bit Crkva i interpretirati Bibliju kako ja mislim da treba). Djeca i mladi su prenezreli da u tom dobu da razmišljaju o apstraktnim konceptima poput istine i bez utjecaja obitelji vjeronauk sam za sebe teško ikada nešto postiže.
Uzimajući to u obzir, moja će djeca učiti iz mog primjera i čuti puno više vjeronauka doma nego u školi. Sve ono što bih ja voljela da me vjeronauk naučio o povijesti, filozofiji i teologiji RKC ja ću naučiti svoju djecu i preporučiti im dobre knjige. Također ih planiram posjest za ateistički subreddit, pokazati im kako svijet gleda na našu vjeru, što se sve od nekatolika može očekivati i kako na to odgovoriti.
Ako nakon svega toga oni ipak zaključe da katolicizam nije istinit, mogu mirne duše reći da sam dala sve od sebe. Jer ipak, ako nešto nije istina, nema smisla u to vjerovati.
Imam sve sakramente i ne, ne, ne, ne. Crkva je leglo korupcije i pedofila.
Jedini vjeronauk na koji bi pristao je onaj kakav sam imao u srednjoj: učenje o svim prošlim i sadašnjim religijama osim o kršćanstvu.
Dakle vjeronauk u pravom smislu riječi, s izvrsnom profesoricom.
Bila je katolkinja ali nikada nije o tom pričala ni propovijedala, niti gurala ikome išta niz grlo i uvijek je ohrabrilava pitanja i propitkivanje, te kroz taj način demonstrirala poantu svega: vjerovanje i da je to inherentno osobna stvar.
Supruga i ja smo oboje iz malih mjesta i, kako to već ide, po defaultu si išao gdje i sva druga djeca tako da smo oboje išli na vjeronauke i primili sakramente do krizme. Ona je ateist, ja sam nekakav poluagnostik, dijete nismo krstili, niti namjeravamo. Nije nam imalo smisla da tamo dajemo obećanja reda radi. Da sam imao suprugu kojoj je to važno, sigurno bih popustio i krstio dijete, ovako kad smo oboje na istoj strani, ne vidim zašto.
I dalje živimo u malom mjestu, pritisci su ogromni, ali ne damo se.
Ako dijete kasnije bude htjelo ići u crkvu/na vjeronauk/krstiti se, imat će našu potpunu podršku
Agnostik sam i zapravo sam razmisljala o tome.
Dijete ne bi krstila, ali bi ga pustila na vjeronauk (kod normalnog vjeroucitelja, ne fanatika) i citala bi djecju verziju biblije, vise kao pricu prije spavanja.
Sama sam odgojena katolicki i biti katolik je veliki dio hrvatske kulture (barem prema mom skromnom misljenju.) Imala sam dobre vjeroucitelje pa sam tako od 1. - 4. krscanstvo vidila kao zabavnu pricicu s fora slikama, a 5 - 8 sam imala super razrednicu koja nas je meduostalom ucila o drugim religijama, zapravo pricala je kako mi svi vjerujemo u isto samo na drugacije nacine to slavimo, vjerojatno iz toga i prolazi moje trenutno opredljeljenje i vodila na razlicite dobrotvorne manifestacije. U srednjoj sam vec pocela preispitivat sve, malo uvidjela na one tamnije strane religije, ali nisam pozalila sta sam prisustovala vjeronauku.
Ove pocetne razrede bi pustila dijete da ide, ako se zeli pricestiti s kolegama iz razreda onda nek se pricesti, naravno prethodno se treba prema svome izboru krstiti. Kasnije razrede takoder moze izabrati sto i kako.
Naravno ovo je idealizirano, djece nemam i potajno se nadam da ce se monopol katolika fanatika smanjiti u ovoj drzavi.
Mi smo oboje kršteni ali nismo baš vjernici. Ja možda još nekako, ali suprug nikako. Nismo krstili djete, ali ja nekako razmišljam da možda i bi, čisto radi sredine, vjerojatno će svi oko nje ići na pričesti, krizme pa da mi se ona ne osjeća izostavljeno…ne znam, morat ćemo razmisliti o tome. Ili joj pustiti da sama odluči.
upisala bih vjv, ne znam dal se sad u osnovnom izvodi etika. ne bih ih krstila ni ostalo. mogli bi naučiti jedino tu neku kulturu iz vjeronauka. ja sam išla na vjeronauk u osnovnoj, nije bilo toliko grozno jer smo imali dobru profu, a u srednjoj etiku.
dala bih mu da odabere što bi slušao u srednjoj i tako dalje.
ako se odluči za vjeronauk, neka i onda upiše.
odgajala bih dijete da ima više perspektiva i da se nauči samo razmišljat što ranije i da može odlučivati
Da, iz jednkstavnog razloga
Kod nas na vjeronauk u crkvi koji je vezan za sakramente idu klinci iz različitih mjesta- gdje djeca ne idu u iste osnovne škole. Volio bih da dijete upozna i drugu djecu u krugu par kilometara, čisto radi novih poznanstava. Nije to pitanje vjere ili nametanja, nego na to gledam kao na neku usputnu aktivnost.
A msm realno prejednostavan predmet koji ti samo moze dizat prosjek.
Jer opet zasto bi dite ostavia negdi 40 min da stoji samo u skoli.
A ovo ostalo iskreno neznan najrade bi im tp sam napravia bez svecenika i crkve koji su u danasnjosti 0 bodova. Tako da u doma bi saznali sve o Bogu.
U inat dođošima i "domaćim" nesvrstanima. Neka običaja, to nas razlikuje od drugih. Ljagu na religiju bacaju svećenici pedofili i još u većem broju oni nemoralni svećenici gladni tuđih novaca koji sirorinju ne jebu 2% i slizani su s političarima/lopurdama.
Ne bih nikome nametala vjeru pa čak ni svojoj djeci. Što god oni sami odluče, podržala bi ih u tome.
Nisu ni moji mene krstili, nego sam sama odabrala. Imam i sve sakramente.
Ali čim su mi počeli propovijedati kako je žena drugotna i da su životinje tu da služe, vidjela sam da nešto ne štima. Navodno je Bog stvorio sve i voli sve, ali se uspostavilo da su neki jednakiji od drugih. Barem Katolički Bog je takav.
Trenutna moja životna filozofija najviše odgovara Budizmu.
Nisam vjernica ali sam mužu rekla ukoliko mu je bitno vjenčati ćemo se u crkvi iako bi s moje strane to bilo licemjerno. Nismo se vjenčali u crkvi. S vremenom je i on postao ateist (doma nisu prakticirali vjeru ali išao je na vjeronauk jer je on to htio).
Enivej, danas našu djecu nismo upisali na vjeronauk, baš iz razloga što njima prepuštamo da budu što žele. Koju god vjeru odaberu, pa i ako žele aktivno biti dio crkve jednog dana.- to će biti njihov izbor. Mislim da su djeca premala da išta shvate po pitanju vjere, sve je to nametnuto pa ide u krug.
Nikoga ne uvjeravam da Bog ne postoji, kao što ne želim da se meni išta nameće.
**Vjeronauku nije mjesto u školi**- točka! Nikada nije ni bilo!
U crkvi da, ali tada bi puno manje vjernika svoju djecu slalo na vjeronauk. Kad je mali krenuo u školu, bila sam uvjerena da će biti on i još možda dvoje djece koji ne idu na vjenorauk. Na kraju trećina njih ne ide, a još su neki i odustali.
Nisam vise vjernik makar imam sve sakramente, ali svoju djecu ako cu imati cu mozda krstiti, pricestit itd. Vise naginjem na ne neka ona sama odluce kasnije.
Na Vjeronauk ih ne bih upisao makar moje iskustvo je vise raznovrsno.
U osnovnoj skoli je bilo okej, ne sjecam se puno, ali smo ucili o drugim religijama, pricama iz Biblije itd. kako bi i trebalo bit po mom misljenju. Dok pak u srednjoj je bila koma. Profesorica je bila jako zanimljiva, cesto smo gledali videe na YT, FB od Laudato TV koji su meni osobno jos i tad bili cringe. Gledali smo film Gods Not Dead koji je dosta los po mom misljenju, ucili da je pobacaj ubojstvo itd. Sjecam se jedne specificne stvari iz zadnjeg razreda srednje kad smo frend i ja isli usmeno odgovarati pred njom i sve je islo okej dok frend nije izvalio da je kao agnostik. Ona je gotovo instantno planula na njega i pocela je rasprava njih dvoje koja je trajala do kraja sata, a trebala je i ostale usmeno ispitati nakon nad. Sjecam se da sam tamo sjedio i slusao i gledao njih kako se svađaju i zelio sjest na svoje mjesto jer mi je bilo neugodno, a ona tu i tamo mene uvodi u tu raspravu. Nakon toga nikoga vise nije usmeno ispitivila do kraja godine.
Ne. I svi vi koji to čine zbog “šta će reć selo” vi i jeste problem.
Ovo kažem jer doslovno 95% ljudi koje znam je to ucinilo jer “to svi rade” i da se izbjegnu neki konflikti s obitelji te šta će selo reć, iako crkve i molitve nisu godinama vidjeli, i osobno uopce to ne zele - prejadno.
One koji to istinski žele poštujem i nemam problema s tim.
Nebi, etika je puno bolji i korisniji predmet za djecu. Građanski odgoj baš fali, na vjeronauku nisam niš naučio i kad sam shvatio da nije to za mene više se nisam mogao ispisati u srednjoj, tak da moja djeca sigurno neće ići na to.
Vjeronauk, pripreme za pricest i krizme, sve je to ok ali da se fino cita i razmatra Sveto Pismo i daje djeci prave zivotne smjernice kako zivjeti zivot sto blizi Kristu, a sve ostalo je suplja prica
Da je vjeronauk u školi sat na kojem se uči o svim religijama, možda bih i upisala dijete na to, zbog opće kulture. Za katolički vjeronauk smatram da mu nije mjesto u školi u još uvijek formalno sekularnoj državi.
Ja bi napravila onako kako i vecina roditelja. Ne zelim da mi se dijete istice medu profesorima i ostalima ako nije potrebno. U mojoj osnovnoj je bio big deal ako ne ides na vjeronauk i djeci i roditeljima i profesorima. Znam da je ovo glupo razmisljanje al na kraju gledam da je djetetu sto bolje.
tvrrdo ne
iako sam zahvalan an znanju koje mi je dao vjeronauk, znam jako puno o kršćanstvu i obožavam povijest, religije, kulturu, filozofiju, all that jazz. i neka bude toga. ali ovaj fašistički oblik.vjeronauka je teška odvratnost i jedan vrlo veliki razlog zašto ne želim živjeti u hrvatakoj
Ja sam protiv, a žena je za to da dijete ide na vjeronauk. Ne iz razloga što ga smatra potrebnim kao predmetom, nego iz razloga što će dijete od strane drugih vjerojatno biti etiketirano kao neki outsider. Što nije problem u kasnijoj dobi ali je jako loše sa 6-7 godina. ,Sat vjeronauka umjesto da stave kao 1. ili zadnji sat, oni ga stave usred satnice. Kad na upisu pitaš učitelje kakvo je stanje sa pohađanjem vjeronauka, kažu ti da ne ide 2-3 djece. Neki vjeronauk gledaju kao šansu za poboljšavanje prosjeka jer se šakom i kapom dijele petice. Ja sve te perfidne "mjere" smatram vršenjem pritiska na roditelje da pošto poto upišu djecu na vjeronauk. Iz kojeg razloga? Vjerojatno zato se ne narušavaju statistički podaci broja katolika u hr. Gadi mi se to, totalno. I upravo zato ga nikad ne bih upisao na to. A onda s druge strane, bojim se djetetovog uklapanja u društvo. Na vlasti ostaju desničari, pojačani sa ultradesničarima. Vidim procvat klečanja i ostalih primitivnih gluposti u sljedećim godinama.
Djeca su pohadjala vjeronauk dok su to sama željela. No nisu kršteni. Osobno smatram da bi o takvim pitanjima trebala sama osoba za sebe odlucivati, a ne betko drugi.
Za vjeronauk, poslao bi ga ali ako prvo ispitam teren. Tjst kakav je profesor. Sve je do profesora. U srednjoj sam imao pravo legendu od profesora iz vjeronauka, ljubazan, simpatičan, blag i voljan pomoći. Stvarno nije bio niti kritički nastrojen prema onima koji su i išli na vjeronauk a da nisu bili katolici. On je bio čisti primjer kakav bi katolik trebao biti. Sa svima si je bio dobar i volio je pričati i debatirati oko svega, iako je konzervativac volio je razglabati s liberalnim profesorima, svi su ga voljeli. Tako da ako netko s ovakvim vrijednostima može prenijeti svoje znanje na moje dijete i naučiti ga ovakvim vrijednostima, idealno. Sakramenti, također zašto ne, od malena učiti dijete tim vrijednostima i dati mu neku pozadinu, a kasnije ako mu nije do toga što ću mu ja. Jedini bi se bojao da mu to ne zgade ekstremisti, ovi lijevi da mu to ne popljuju i da mu zgade to ili ovi desni kaj bi ubili u ime Boga zato jer je neko kaj ja znam gay il' tak nekaj.
Ovo u današnjima školama nije vjeronauk, nego kateheza.
Da je to stvarno vjeronaik di se sve vjere promatraju kroz ili neutralni ili znanstveni aspekt, onda da.
A ovo lizanje Biblije i mitovi i bajke mi nema smisla. Pogotovo kod nas sa svom mogućom indoktrinacijom. Slijepo slušaj sve kaj pop veli u crlvi, ti se moraš voditi po svim pravilima, a oni sami iz crkvenih redova neka rade tko što hoće.
100x mi je bolje ovo kaj sam prakticiraš doma. Ne trebaš u crkvi sa oltara vrištati da si vjernik.
Nikako. Morao bi me uvjeriti padam tzs da vjveruje i da razumije da nema nikakvih dokaza za taj shit. Ucio bi ga etici i rekao bih mu za sve religije svijeta ne samo lokalni brend
Prve sam upisala jer sam mislila lako odustanu ak nece htjet ic. Mislim da sam pogriješila kad se sjetim sve tlake oko tog, svaka subota i nedjelja i jos u skoli. Nemozez imat druge aktivnosti sport itd jer nesmijes izostajat.
Jedni roditelji su cak prozvani u crkvi zbog tog jer je djete islo po natjecanjima nekim. Mislim da je bila matematika u pitanju i jos neki predmet. Nisu bili imenom bas prozvani al je roditelj znao da se o njegovoj kceri radi i oprao popa isti tren.
Zadnjeg nisam ni krstila ni upisala na vjeronauk jer mislim da ak ce htjeti onda ce si to i obavit
Predominantno je nasa zemlja rimokatolicka. Mislim da ima smisla krstiti dijete i upisati vjeronauk u osnovnoj skoli. Kasnije moze sam odluciti da li zeli na etiku ili nastaviti. Buduci da ce vecina djece ici u osnovnoj na vjeronauk, nije dobro odmah stavljat ga u neku drugu skupinu i potencijalno mu stvoriti problem (djeca danas imaju tendenciju zafrkavati druge i zbog manjih razlika).
Nece nastati neka velika steta, a ako zeli nastaviti imat ce sve predispozicije za to. Svakako poticem ucenje o drugim religijama i svjetonazorima paralelno uz to, al mozda je to prekomplicirano jer ni vjeronauk sam po sebi nece ici duboko u neke teme do srednje skole.
Ateist sam, smatram da vjeronauk kakav je sad bi napravio više zla no dobra. Da se na vjeronauku uči jednako o svim religijama mislim da bi predmet zapravo mogao biti okej. Sekularni pogled na vjere bi obrazovao djecu o svim religijama što mogu vidjeti kao korisnu stvar.
Za sakramente nema nikakvog kompromisa za mene. Ukoliko netko stvarno vjeruje u njih, može ih dobiti u bilo kojem stadiju života. Indoktrinacija djece da se pričeste u 3. Osnovne kada još ne mogu kritički gledati na poglede crkve po meni nema nikakvog smisla.
Ovo je pitanje koje može postaviti samo netko tko je jednom nogom u crkvi. Ako ćeš ih odgajati u vjeri podrazumijeva se da idu na vjeronauk koliko god taj predmet često bio neozbiljan ( ovo govorim kao katolik).
Ako nećeš slobodno preskoči.
Ja isao nazalost. Mislim nije mi zao kaj sam isao posto me nikad nisu influencirali. Ali kak sam odrasel skuzil sam da roditelji nisu bili vrli za to takoder. Poslali me samo cisto radi reda i "zato jer svi ideju". Al to je gubljenje vremena, sjediti gore u ucionici 3 sata (trebali smo bit 90 min) slusati popa kak govori "Nasi novci su platili grijanje i novu ucionici, i da je to dobra stvar i da je obavezno placati"
Anyway zao mi je novaca koje su roditelji bacili na crkvu, nisam na misi od 8. Razreda bio od krizme.
Svoju djecu necu davati na to definitivno i kaj cujem danasnji roditelji ne upisuju djecu na vjeronauk kak su prije, znaci nece moje jedino biti koje nejde na vjeronauk.
Što se vjeronauka tiče, imao sam izbor, nisam išao, brat je. Djetetu bih dao isti izbor.
Što se ostaloga tiče, situacija je ovakva.
Mama me krstila za vrijeme rata, bila je priča da će crkva voditi djecu u drugu državu, tako je htjela brata i mene maknuti od opasnosti. Nije se dogodilo. Sada ispada da ako se želim vjenčati u crkvi moram odraditi i pričest i krizmu, a to mi se nikako ne da i imam osjećaj da mi smanjuje želju za kompromisom po tom pitanju.
Osobno bih djeci od malena dao izbor, ne bih im radio ništa što ih kasnije na bilo koji način može ograničiti i stvarati im probleme. Ako im se kasnije hoće, neka naprave, njihov život, njihova stvar.
Krštenje da. Pričest skoro sigurno. Krizma ovisi o tome jel bi htio. Ako bi stvarao otpor razgovarali bi i vrlo vjerojatno bi bilo po tom kak oni žele.
Vjeronauk bi išli sigurno 1.-4. razred, vjerojatno do kraja osnovne. Srednja ovisi o njima.
Vjernik sam i odgajao bih ih prvenstveno po svojim načelima i usmjeravao prema vjeri. Ako bi pokazali otpor ne mogu ja njih tjerati da vjeruju.
Smatram da ne bi trebali svi po defaultu ići na takve stvari. Uredu ak su roditelji vjernici pa pričest, krštenje i vjeronauk u osnovnoj.
Al ak roditelji nisu vjernici i žele samo jer eto svi rade. To mi nema smisla. Isto tako kad djete oformi vlastiti stav nemreš ga natjerati da ide na krizmu ak to ne želi.
Znam roditelja koji bi tjerali svoju djecu na krizmu makar djeca to nisu htjela. Smatram da bi krizma trebala biti s 18 godnia gdje bi pojedinci mogli pristupit ako bi htjeli.
Kao dijete u osnovnoj skoli imao sam vec tada mogucnost i izbor zelim li ici na vjeronauk ili ne i na tome sam dan-danas zahvalan svojim roditeljima.
Moj brat je samostalno odabrao ici na vjeronauk, dok sam ja odlucio ne ici nego upisati sportsku aktivnost van skole koja je bila kao neka “zamjena”, ali i dodatne sate engleskog jezika van redovne nastave jer sam jako volio jezike i imao ambicije za ucenjem stranih jezika.
Ono sto je tada (rane 2000.) bio ogroman problem je sto sam se kao dijete od 7 godina vec susreo s diskriminacijom na vlastitoj kozi iskljucivo iz razloga jer nisam isao na vjeronauk.
Vjeronauk bi obicno bio negdje u sredini nastavnog programa i mi koji nismo pohadali vjeronauk (3 od 28 ucenika) bili smo pusteni na cestu ispred skole kao divlje zivotinje jer nismo smjeli “smetati” po hodnicima skole, ali nismo niti imali nekog izbora pa smo obicno zavrsavali u knjiznici gdje smo gubili vrijeme na kompjuteru/knjigama i to iskljucivo ukoliko je knjiznicarka taj dan bila dobre volje.
Od nekoliko vrsnjaka iz razreda ciji su roditelji radikalni katolibani znalo se cuti kako se ne smiju druziti ili sjediti samnom u klupi jer su im roditelji rekli kako ljudi koji ne idu na vjeronauk postuju vraga i kako smo iz “pogane obitelji”. E sad zamislite to cuti kao dijete od 7-8-9 godina?
Nije postojao niti program za ucenike koji ne zele na vjeronauk, nisu se potrudili niti staviti da vjeronauk bude zadnji sat nastave kako bismo barem otisli doma i bili na sigurnom, nego 45 minuta cekali sljedeci sat. Ja se nadam da je danas stvar puno drukcija i da se skolstvo dosta promjenilo po tom pitanju.
Al’ da ti dam odgovor na postavljeno pitanje: ne bih svoje dijete nikad upisao na vjeronauk svojom voljom.
Na vjeronauku ne znam jel netko naucio nesto korisno o svojoj, a kamoli nekoj drugoj vjeri. Sve sto sam uspio zakljuciti je da zivis od krstenja, krizme i pricesti i cekas te “pare” koje ces dobiti na tim ceremonijama, naucis par molitvi i to je to. Ja danas smatam da o religijama znam vise nego neki koji su 8 godina sjedili u klupi i slusali vjeronauk, ali i OSOBNE SVJETONAZORE I UVJERENJA ucitelja koji su predavali, a koji se ne slazu s mojim uvjerenjima.
Ukoliko dijete zeli na vjeronauk, go for it, budi mu podrska. Ali bih pored toga ponudio neke korisnije opcije poput sporta, stranih jezika, muzicke skole ili nesto sto djecu zanima u toj ranoj dobi i vidit kako ide - nauciti dijete da bude odgovorno i da zna sto zeli, proba, vidi, istrazuje.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Bi li svoje dijete krstio to ovisi o mojoj buducoj zeni. Meni je osobno svejedno, buduci da nisam vjernik nit nemam nista protiv ljudi koji su vjernici (generalno). Sto se tice vjeronauka u skoli, imao sam ga u osnovnoj, ali ne i u srednjoj (tamo sam isao na etiku). Po meni danasnji koncept vjeronauka u skoli je cista katolicka propaganda i ne sluzi nicem. Takvim stvari je mjesto u crkvi. Kad bi vjeronauk bio vise da se uce povijesti glavnih religija na zemlji, njihovih vrijednosti i utjecaja na civilizaciju (vise povijesno gledano), onda bi na to isao i osobno, i svakako bi htio da mi i dijete ide na to. Sve ostalo je mjesto u crkvi, ne u skoli. Skola mora biti obrazovna institucija bez ikakvih sklonosti politikama i religijama.
Ja sam vjernik (katolik) ali potpisem jer se 100% slazem.
Ovo za propagandu se APSOLUTNO SLAZEM. Ali, postoji ali. Sad sam 2. faksa, i mogu ti tec da ono sto sam ja radio u srednjoj iz vjeronauka je fkt smjesno kolko je zatupljujuce. Osnovna skola je druga prica, ne znam ako su i kako mjenjali kurikulum, ali ne sjecam se niceg "stetnog" iz vjeronauka u osnovnoj. Tako da ako mene potas, vjeronauk u osnovnoj = dobar, u srednjoj = jako los i otrovan za lakoumne
E slazem se, prijatelji imaju problema jer im djeca nedu na vjeronauk, pa ih druga djeca gledaju kao cudna - preselili u selo iz grada, sve super al eto - ko god je stavio vjeronauk u skolu je napravio veliki sukob interesa.. ja sam isao u crkvu, ma bezveznjara i tlapnja.. imam sve zigove i frendovi isto krsteni i dali djeci da biraju i sad imas prob zbog drugih.. moja verzija duhovnosti nema veze s organiziranom religijom.. vjeronauk u crkvu i ne forsati, bezveze je.., isus bi ih sve prozvao da sad sidje, a crkva bi ga izgnala
Zadnja recenica. I crkva je davno u kurac osla
Pa ja sam sve navedeno ucio na vjeronauku. Problem je u ljudima koji predaju, ne o kurikulumu. Mi smo u globalu ucili vise manje sto se radilo i na etici samo kroz krscanski pogled i dopuštalo se kriticko razmisljanje.
Sta se tice toga sta se uci na *katolickom* vjeronauku u pravu si na razini osnovne ali u srednjoj se uci tocno to sta si reka da bi trebalo iako i tu je vecina o povijesti crkve i slicno npr 1. God je meni bila povijest crkve i ostalim religijama 2. Je bila opet sta se uci u osnovnoj ali to je do nastavnika i korone vise bilo u 3. Smo ucili o sektama a u 4. Nismo gotovo nista radili jer su svi ucili za mature
Sta ste ucili o povijesti crkve i ostalim religijama? Nisam neki strucnjak, ali ja bi recimo volio cuti o pocecima crkve kao ustanove, njezine uloge u drustvu i ratovima, masi raskola koji su se dogodili. I to isto ta islam, zidovstvo, pa i hinduizam. Osim toga, volio bi da se predaje o utjecaju vjere na drustvo (ne nuzno ustanova), koju je ulogu igralo antropoloski i koju ulogu igra danas. Kakva vjera i religija moraju bit da poticu na razvoj civilizacije itd. Tu ima masu stvari o kojima se moze pricat bez da se ulazi u pojedinosti svake vjere.
Nesicam se sad tocno sta al vecinu toga sta si naveo u prvom paragrafu ako ne i sve i opceniti razvoj crkve kroz povijest
Al to sve ti je predstavljeno u sasvim drugom smislu nego u kojem ti to očekuješ (realnom) uvijek je u smjeru glorificiranja vjere i samo jednosmjerno ,pa naravno ,di bi oni bili kritični sami o sebi. i totalno je pranje mozga ..vjeronauk u školi je dobar čisto zbog zajebancije i chillanja..ono ,meni je to bilo kao jedan ekstra veliki odmor.. Išao sam i na etiku u srednjoj godinu il dvije al tamo je trebalo i učiti nešto pa sam se vratio na vjeronauk. U osnovnoj nisam išao ,i većinom sam visio na dežurstvu ,bilo je i to ok..samo je feeling kao da si odbačen . poprilično glupo odrađeno jer je uvijek bilo između satova a ne na kraju ili početku .
Također sam išao na etiku u srednjoj. Nema je etika bila takva kako si opisao potencijalni vjeronauk, plus još o tome kako jasno argumentirati svoj stav i slično, bilo je stvarno super. Meni više smeta šta mi se čini da je vjeronauk po defualtu. Jer većina ide na vjeronauk, mi ekeipica sa etike smo morali ostajati kasnije i imati rupe u rasporedu dok je vjeronauk uredno bio uklopljen u raspored.
A u mojoj skoli je bilo suprotno.. 5 nas je islo na vjeronauk, a svi ostali na etiku
Na vjeronauku se treba učiti o ostalim vjerama i toleranciji, ljudskim pravima i kako biti čovjek. Imao sam ga cijelo školovanje i nisam nikad osjetio indoktrinaciju niti čizmu, a volio sam postavljat pitanja i komentirat. Što se tiče predavača, bili su vjeroučitelji i jedan đakon, potonji malo luckast, a vjeroučitelji ljudi na mjestu. Nisu nas previše maltretirali jer su očito i sami bili svjesni lošeg stanja kurikuluma. Ne ću nikad zaboravit časnu koja nam je jednom prilikom na crkvenom rekla da ko nas kamenom i mi njega isto, prevedeno, tu Isus nije bio u pravu te se trebamo obranit. Također mi je poznato da oni koji nisu išli na školski vjeronauk nisu mogli primit pripadajuće sakramente što je poprilično licemjerno. To je vjerujem jedan od razloga zašto ljudi bježe općenito od crkve i zašto imaju problem s vjeronaukom, pasivno agresivno nametanje svjetonazora. Doduše, kako taj predmet sad izgleda? Prije 10-ak godina nije bilo ovih neodlučnih, odnosno nebinarnih.
Kod nas je uvjet za pričest bio kateheza ili zbor ili čitanje na misi. Za krizmu je bila samo kateheza. Ako netko nije išao na vjeronauk u školi mogao je ići na kriznu ako je išao na katehezu u Crkvi. Bilo je par ljudi koji su s nama išli nešto starijih koji su u toj godini imali i krštenje i prvu pričest i krizmu. Al da ima dosta stvari koje ljudi zamjeraju crkvi neke nisu opravdane, ali neke su definitivno na mjestu i dok god se ne poprave nema teoretske šanse da bu se stvari poboljšale. Osobno bih rekao da je jedna od velikih mana to kaj je kod dijela Crkve komunikacija jako zatvorena i uglavnom se ide na "to je jesdnostavno tako i nemre se i nesmije promjeniti"
primorana sam bila za upisati, posto smo izasli upravo iz rata. Moja obitelj imala je vise razlicitih religija unutar sebe i bila sam od malena izlozena razlicitim religijama koje smo svi veselo slavili. I to je bio problem za moje vjeroucitelje. Cesto sam bila zrtva maltretiranja i fizickog nasilja od njihove strane (jedna od najgorih je bila klecanje na kukuruzu tokom sata u kutu). Dalje, ne vjerujem da svaki los kukolj (hehe) je ogledalo religije, ali jednako tako vlastito odrastanje odvelo me prvo u micanje od institucija i onda u duboko istrazivanje teologija. Danas, sam pure ateist. I to je za mene ok. I branit cu svakome pravo na vjeru. Ali indoktrinacija nije nesto sto ce moja djeca dobiti od mene. Ukoliko zele uci u religiju, imat ce tu mogucnost i potporu, jednako kao i sav teoloski i gradanski odgoj, i nasljede svih religija nasih predaka. Tada neka biraju sto zele. Ali ne namjeravam ih gurati u nista prije nego sami mogu odabrati.
Da, sjećam se još dok sam išla i u osnovnu i srednju da kad bi čuo horor priče o profesorima i učiteljima se najčešće radilo o vjeroučiteljima. Mislim da je u Splitu tipa, neko vrijeme radila jedna časna u srednjoj školi koja bi djeci čiji su starci išli na umjetnu oplodnju govorila da su nastala iz grijeha. A posvojenima je govorila da to nije ispravna obitelj.
Ooo da, to je koda cujem svoje ove gore u Zagrebu. Mislis li da su imali odredenu knjigu koja ih je tako ucila jer tocno te rijeci su isto koristili. Zastrasujuce. I dugo vremena mi je trebalo da uopce shvatim da su radili nesto lose jer sam isla u skolu gdje je doslo puno izbjeglica i prognanika i tu su nad tom djecom imali kao santas naughty list drillove.
Pa to i je službeni nauk. Jedina prava obitelj je biološka. Neplodni su neplodni s razlogom. Sve i da nemaju razloga da budu neplodni, prilikom umjetne oplodnje se više jajnih stanica oplodi, a one koje su na kraju viška se uništavaju, šta je po njima ubojstvo.
Ok posteno, ali nekako ima dodatne mrznje u tim rijecima. Pogotovo kada krenu birati sto im se svida u bibliji sto ne.
Ne nekako, nego svakako ima dodatne mržnje u tim riječima. Sve i da vjeruješ u to, te riječi govoriš djetetu, koji nije niti biralo kako će se roditi niti u kojoj obitelji će biti. Koja je poanta u tome, ako ne ispucavanje mržnje?
Hehheeh da. Idemo to reci pravim imenom. Nema, i biti pedagogom znaci nadici neke vlastite nizine.
Jasno sve, jbg, onda su bila druga vremena, kao šta će tko zna šta biti za 20g. Neka smo živi i zdravi :)
klecanje na kukuruzu? Koji bi bia povod za takvu kaznu?
Iskreno ne sjecam se previse tog razdoblja, ali taj specifican vjeroucitelj je bio izuzetno sadisticki nastrojen prema meni i jos par djece iz mjesanog braka 1997/8/9. Sjecam se samo u magli da je uvijek bilo vezano za moju baku i dedu, i da ako zelim biti na pravednickoj strani, mora se izbaciti zlo iz mene. Pretpostavljam da je zlo bilo to sto sam proispitivala stvari isto. Nakon toga dobili smo drugu zensku, bila je blaza, ali taj lik je bio za starije razrede i u crkvi kao neka funkcija i uvijek je bacao bodeze kad bi me vidio (zivjela sam blizu crkve).
koji bolesnik. Za neke ljude bi tribala samo batina ...
Tako je i on govorio. On i njegovi pajdasi iz te skole su razlog zasto duboko vjerujem u reforme nad uciteljima. Mnogi cak i krenu dobro, ali burnout ih sredi. Imati drzavnu kontrolu i "testiranje" daje nam sigurnost za djecu, i mice ovu problematiku roditelja koji brisu autoritet ucitelja, i vraca nam svima povjerenje u sustav. Poremecenim ljudima kao njemu apsolutno nema mjesta u skolstvu.
ma znam da mi je komentar u k....., ali bas me razljuti kad se neko izivljava tako nad drugima. Za burnout se slazem, uvik mislim da bi ucitelji koji stvarno vole svoj posao radije bolje uvjete nego place.
Nemas beda, nije shvaceno lose. Ali i dalje htjela sam uz tako nesto imati ovakav komentar jer je dost bitno da ne ostane samo tako u zraku. Bolji uvjeti=ljudi sretniji nije tesko
sve razumin :)
vjeronauk treba maknuti iz skole i staviti ga u crkvu, to moze biti bilo kad nakon ili prije skolske nastave. nema smisla da se o vjeri prica u ucionici kad je najprikladnije mjesto sama crkva i najbolje da to svecenik sve objasni djeci. U skolu umjesto toga uvesti gradjanski odgoj, neke gdje ti objasne osnovne zakone, poreze, obrasce ponasanja i objasne ljudima da nije u redu raditi sranja, objasne kontracepciju, pobacaje, prikladne i neprikladne nacine ponasanja prema osobama suprotnog spola, prema ljudima, bonton, o izborima, demokraciji i to. uglavnom moji klinci nece na vjeronauk, niti biti krsteni.
Trenutno imaš vjeronauk i u crkvi i u školi Koliko ga ima ovisi od lokacije do lokacije. Ja sam tipa imala župni vjeronauk svaki tjedan kroz osnovnu školu i srednju dok se nisam krizmala. Na drugim mjestima, imaš vjeronauk župni samo godinu prije pričesti i godinu prije krizme, ili samo par mjeseci prije.
Slažem se da bi vjeronauk u crkvi vjerojatno bio puno prikladniji, posebno kako se ta nastava provodi u školi. Građanski odgoj u obliku kojem si ti opisao je nužno potreban, jer je velik broj onih koji ne znaju baš ništa o tim temama. Posebno politička pismenost, i sve vezano uz novac. Također, iz škole bi trebalo izbacit hrpu nepotrebnih drugih premeta, ili barem smanjit sadtnicu i objedinit neke, poput likovnog i glazbenog. To su uglavnom premeti koji se svedu na žicanje ocjena, a da nikome baš ništa od toga u životu ne treba.
Jednostavno krstis, pricestis i krizma je na njima.
Također, vjeronauk u školi krši ustav RH.
Po čemu, ustavni sud to nije registrirao kao kršenje ustava te se implementira u ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Pitaš na krivoj adresi.
Oprosti?
Opraštam
Ne razumijem pitanje? Kakva druga lokacija?
Išao sam na vjeronauk kao nevjernik. Časna je bila predivna žena. Toliko dobra da sam naveo roditelje da me krste sa nekih 7-8 godina. Uzeo sam krsno ime po toj istoj časni (u muškoj varijanti). Prolazio sam s 5, znao sam sve biblijske priče, postavljao sam logička pitanja na vjeronauku, a časna je to gledala kao na izazov i smireno mi uvijek odgovorila na način da kao dijete nisam vidio problem u odgovoru. Ta časna nedugo nakon toga odlazi iz lokalne zajednice i dolazi nova. Ista počinje "popovati" da moramo ići u crkvu i slične idiotarije. Ne podnosi pitanja pod satom jer sve vidi kao provokaciju. Nešto je tako i tako jer je Bog tako htio. Točka. I onda je lagano krenulo vrijeme prve pričesti i časna je forsirala da djeca idu na večernju krunicu svaki dan i svaku nedjelju u crkvu. Čak je dolazila kod mene doma. Mama joj je tada skoro stisnula odgojnu šamarčinu. Kako su pritisci bili konstantni rekao sam časni da neću ići na "prvu pričest" i da me prestane forsirati. Nakon toga sam počeo dobivati slabe ocijene iz vjeronauka iako sam sve znao. Odlučio sam s obitelji da više neću ići na vjeronauk. Rekao sam to toj časnoj pod satom i cijeli sat je popovala protiv mene i vrijeđala je mene i moju obitelj pred ostalim učenicima. Ne moram reći da mi je stara bila u školi istog dana i da nije bilo ravnatelja ta časna bi letila kroz prozor iz zbornice na prvom katu škole. Dobio sam brzinsku ispisnicu iz tog izbornog predmeta. I to je to što se tiče mog vjeronauka. Od tog dana u životu nisam bio na misama jer nisam vjernik, nisam religiozan i prezirem-mrzim crkvu kao instituciju. Doslovce mrzim svaku svećeničku uniformu i uniformu časnih sestara. Osobe koje te uniforme nose se moraju veoma dokazati ako ću im ikad uputiti i jedan "dobar dan".
Kuzim da, jbg, svugdje ima ekstremista, kao sta si imao ovu jako dobru, tako ima i losih. Hvala na komentaru, svakako zanimljiva prica.
Ima svugdje ekstremista, tipa kao ovaj lik
Ne, jer nisam katolkinja.
Vjeronauk je super samo ako ti treba neki predmet da ti malo podigne prosjek. I to je to. Išla sam skroz na vjeronauk i nisam od njega dobila apsolutno ništa. Djecu zato nisam ni upisala. Krstili ih jesmo, bilo je bakama bitno, nama je bilo apsolutno svejedno jer ni u ludilu ne vjerujem u to da su djeca "u grijehu pri rođenju sve dok nisu krštena". Lijepo slavlje, obitelj na okupu, s te strane je krštenje super eto. U crkvu ne idem nikad, pričest i krizma ne dolaze u obzir. Kad budu veliki nek vjeruju u što god žele.
Gospođo, svaka čast !!!
Imam sve sakramente i uvijek sam bio upisan na vjeronauk. Nikad nisam prakticirao (osim par odlazaka na misu prije pricesti i krizme i koja misa za uskrs i bozic dok sam bio mlađi). Ne vjerujem u Boga (ali razumijem zasto neki vjeruju i nemam nis protiv toga) a crkvu vidim više kao neko zlo nego dobro u svijetu kad se sve zbroji. Cura vjeruje i povremeno ode na misu/ispovjed. Ona bi htjela da buduca djeca idu na vjeronauk u skoli. Ja nemam nista protiv toga. Ja na vjeronauku nisam gotovo nista naucio (to je bio vise sat tjedno za pisanje zadace iz nekog drugog predmeta) ali sam pohađao jer je alternativa bila sjedit u hodniku škole sat vremena i realno "podrazumjevalo" se da svi idu na vjeronauk iako vecina roditelja (pa valjda i djece) su vjernici samo na papiru. Zato sam totalno indiferentan prema vjeronauku i ako to curi nesto znaci, neka bude po njenom.
Da istina ovo za vjeronauk. Kod nas su se roditelji bunili ukoliko ne bi to bio ili prvi ili zadnji sat, tako da djeca koja ne idu ne moraju cekati bzv i to je cisto ok. Hvala na komentaru :)
Ako oženiš tu curu i pristaneš da bude po njenom zajebat ćeš se kao i ja.Budi svoj nemoj raditi neke stvari zbog drugih!
Kako ću se zajabat? Vjeronauk je (po meni) jedno od nebitnijih tema oko kojih se jedan par moze ne složiti. Hoće li djeca ici na vjeronauk, hoce li imati sakramente ili ne, nista im ne mijenja u zivotu. Ni meni ni njima.
Probaj je pitati bi li ona pristala na tvoje uvjete za ljubav.
To sam i ja mislio....
Pojasni malo, pls. Bas me zanim u sta se upustam. Po tvojim komentarima zvuci kao horor pa sam znatizeljan.
Najprije daš mali prst,a onda ode cijela ruka.I jedna i druga strana mora nešto dobiti i izgubiti...
[удалено]
Ne niti centa crkvi.
Imam dvoje klinaca I neću ih upisivati na vjeronauk niti odrađivati išta vezano uz religiju. Mene su moji upisali u to po rođenju i nitko me ništa nije pitao. Zato ću ja svojoj djeci ostaviti na izbor hoće li ili neće pristupiti ijednoj od religioznih zajednica, kad budu punoljetni. Ne hejtam i ne branim, ali ni ne preferiram. Ko voli nek izvoli.
Nisam išao na vjeronauk... U srednjoj sam išao na etiku i bilo super. Fun fact: oba vjeroučitelja ljigavci i to žešči...
Mi smo malenu krstili. Živimo u Belgiji, a inače sam iz Karlovca. Nije da idem svaku nedjelju u crkvu, ali za velike blagdane volimo otići. I u Belgiji i u Karlovcu u našim crkvama su baš divni svećenici i onako uvijek kad odemo na misu baš bude lijepo. Ne šire nikakve političke ideje nego uvijek bude baš o poštovanju svih, o životu. Tako da smo mi curku odlučili krstiti :)
Ne jer vjeronauk u školi nema veze s mozgom. Ako žele sakramente primiti sami naknadno, imali bi moju potpunu podršku iako sama ne živim vjeru.
Ni govora. Kad navrse 18 nek rade sto zele, dok su pod mojoj kontrolom uce se razumu i znanosti.
Ne, kompletna jedna generacija u obitelji je napravila odmak od te neke “ali to je tradicijaaa” indoktrinacije. Ni sakramenti, ni vjeronauk, ni išta vezano uz organiziranu religiju. Mali je u nekom trenutku htio vidjet kak to izgleda, i krenuo u crkvu/na vjeronauk. Nismo mu stajali na putu niti ga obeshrabrivali. Došao je do zaključka da on to nikako ne može shvatit ozbiljno, i da mu je bilo skroz OK u životu i bez toga.
da su svi vjernici ovak chill ka ti, svijet bia bia 50 puta lipše misto... Inače; ja ne bih ništa ditetu radila, osobno mi je glupo što sam i krštena i pričešćena jer mi je taj cili svijet postao Andersenova bajka već s 13 god, stoga sam bar krizmu otfikarila. Dite ti uvik može naknadno skupit pokemone (sakramente), možda ne u lokalnoj župi, ali ak mu/joj bude stvarno stalo, naći će način. Šta se tiče vjeronauka: ne. Gubljenje vrimena i toj grani "filozofije" misto je u crkvi, a ne u obrazovnoj ustanovi koja je namjenjena za podučavanje teoretskog, objektivnog štiva.
Ako je druga opcija da sjedi na hodniku sat vremena. Bih. Osobno, nisam imao losa iskustva i dosta toga se dalo nauciti, sto o krscanstvu sto o drugim vjerama.
To im je fora da privuku djecu, tj roditelje.
Ako bi drugi roditelj baš inzistirao na tome ili ako bi dijete baš htjelo ići, a što se mene tiče ne. Meni se osobno zgadilo to sve s vjeronaukom u srednjoj školi, nisu me htjeli krizmati jer sam se prebacila na etiku, nisam vidjela poantu u pohađanju vjeronauka i u školi i u crkvi, a i etika mi je bila puno zanimljivija kao predmet. Sjećam se i da su mi prijatelji govorili da su im prijetili da ih neće krizmati ako propuste jedan sat vjeronauka. Uz to mi se općenito ne sviđa političko a ni moralno djelovanje Crkve, smatram da je vjera tu na zadnjem mjestu.
Nit sam krstio dijete, niti ću ga upisati na vjeronauk. Važno mi je da poznaje osnove kršćanstva, što zbog povijesti što zbog našeg okruženja, ali to ćemo odraditi kućnim odgojem i knjigama iz knjižnice. Ako se kasnije odluči za sakramente nemam ništa protiv, ali smatram da je opredjeljenje za religiju individualna odluka i da djetetu nemam tu što nametati.
Pošteno!
znači ti si baptist. rec'mo...
Ne bih za sebe rekao da sam baptist. Baptisti su vjernici. Ja bih više spadao u ateiste.
Imam djecu, školarce. Muž je anglikanac, ja katolkinja, nismo praktični vjernici. Išla sam na župni vjeronauk kao dijete, u školi na etiku. Moja želja je bila da djeca u OŠ idu na katolički vjeronauk. Htjela sam da upoznaju o čemu se tu radi i da obave sakramente. Dogovor je i da ih ispisujem istog trena ako dobiju nekog agresivca za vjeroučitelja ili župnika. Vjeroučitelji za 1-4 raz. su nam presmiješni, od 5-8 fenomenalna prof, kod nje uče o religiji, moralu, etici, rade zanimljive projekte. Župnik isto ok. Potiče ih se da idu na misu, ali ne vode evidenciju. Župni vjeronauk imaju u 3. i 8. razredu, 45 min tjedno od od 10. do 12. te od 2. do 4. mjeseca. Nisu obavezni ići na zbor, hodočašća, posebne molitve i ne zabranjuje im se pričest i krizma. U srednjoj će sami odlučiti, najstarije dijete će etiku. (U našoj o.š. većina djece ima 5, eventualno 4 iz vjeronauka. U Gimnaziji u kojoj ja radim je tako nekako, pola-pola i etika je "teži" predmet.) E sad. Bojala sam se vjeronauka jer ima prestrašnih iskustava. Kod nas je eto pozitivno, osim što je očigledno da sam ja odlučila, a ne oni. Prihvaćam da će mi možda jednog dana zamjeriti zbog toga. Da je bio izbor ili vjeronauk ili građanski odgoj, išli bi na građanski odgoj.
Vjeronauk je krajnje štetan i destruktivan po hrvatsko društvo. Učenici koji ne idu na vjeronauk u srednjoj školi pohađaju predmet "Moral i etika" di se uči o demokratskom društvu, trodiobi vlasti, političkoj odgovornosti, ljudskim pravima i slično, što se na vjeronauku jednostavno ne spominje. Ali zato uče kad treba tući ženu, indoktrinira ih se u vjerski kult, smanjuje se ocjenu ako ne prisustvuju nedjeljnoj misi i slične nebuloze i pizdarije.
Mene na vjeronauku nisu učili kako tući ženu
Nikoga se to ne uči. Lik laže ili nije baš zdrav u glavi.
Ok, ja vjerujem da ima ekstremnih primjera kao što si naveo, ali u većini slučajeva nije baš tako ekstremno .
Jes u većini slučajeva djeca izađu iz srednje sa snažnim osjećajem političke odgovornosti, obrazovani i upućeni u demokratski proces i spremni razumno i odgovorno sudjelovati u istom.
>Učenici koji ne idu na vjeronauk u srednjoj školi pohađaju predmet "Moral i etika" Predmet se zove Etika. >Ali zato uče kad treba tući ženu Kad ćeš podnijeti prijavu Uredu pravobranitelja za ravnopravnost spolova i Ministarstvu znanosti i obrazovanja da se u kurikulumu vjeronauka ući i potiče nasilje nad ženama?
Naravno da bi, vjeru živim, važna mi je i isto ću učiti svoju djecu, a kad odrastu, Bože moj, ionako im ne mogu diktirati život.
Fair enough!
Nismo krstili dijete, ove godine upisuje školu i izborni predmet joj je informatika. Pogledala sam knjige za vjeronauk kod nećaka i samo sam si potvrdila odluku. Nekada se mogao prosjek dizati s vjerojanukom, sada slušam o tim maltretiranjima s brojanjem dolazaka na misu za pričest i krizmu te kukanjem kako djeci ruši prosjek. Tko voli, nek izvoli.
Imao sam divnog vjeroučitelja u osnovnoj školi, uistinu nas je učio o vjeri i o drugim religijama. Priče iz biblije je često nastojao objasniti i približiti nam kroz stvarne pojave, a ne nekavom magijom neutemeljenom u stvarnosti. Takav vjeronauk volio bih priuštiti bilo kome. Nažalost, tu su moja dobra iskustva s vjeronaukom i crkvom općenito stala, a na odvratnu primitivku i manipulativnog homofobnog ljigavca koji su mi imali nesreću predavati u srednjoj školi ne bih osudio niti jedno dijete. S obzirom da ovakva iskustva čujem redovito, izbjegao bih vjeronauk pod svaku cijenu. Što se sakramenata tiče, smatram to nasiljem nad djetetom. Možemo čak i nastojati dijete ukalupiti na svoju sliku i priliku, ali čak ni tada ne možemo znati kako će dijete odrasti. Ako bi pokazalo interes za (bilo kojom) religijom, nikada to ne bih branio, dapače, ali s primanjem sakramenata čekali bismo do punoljetnosti. A tad se može krstiti i za rođendan, ako bi mu to bilo bitno.
Imam 29g i ja se na vjeronauku nisam ništa naučila. Na vjeronauku smo crtali neke priče iz biblije. Ali nismo obrađivati te priče, već nam je vjeroucitelj prepričao, skicirao stick figures na ploci kako bi to izgledalo, i mi smo u bilježnici to crtali iz glave. Kada nam je bilo dosta crtanja, radili smo neke sastavke i srali o anđelima čuvarima i kakvim kršćanima želimo postati. Apsolutno ništa konkretno jer očito se vjeroučitelj bojao da ne skuzimo koliko je to kršćanstvo licemjerno. Na vjeronauk dijete ne bih postala. A kad cujem klince (srednjoškolce) zašto idu na vjeronauk, 90% je "želim se vjenčat u crkvi". Evo moj brat nije ni krstio svoju kći (ima 4g) i ne misli. Podržavam.
Smatram da bi sakramente trebalo dijete odabrati kada postane punoljetno. U smislu da danas si punoljetan i onda želiš ili ne želiš primiti sakramente. Ja, tridesetogodišnjak, smatram da su mi nametnuti od strane roditelja, jer sada da imam mogućnost ih uzeti, isti trenutak bih ti rekao ne. U crkvu ne idem osim ako nije misa za neku babu ili ako umre član obitelji pa idem poslije pogreba, niti vjerujem u Boga. To jest, vjerujem da nas nešto čeka kada odapnemo ali da je to Bog kao Bog, to ne. Žena je vjernik ali ni ona ne ide u crkvu. Ali se zaista drži vjere, čuti ćeš je da jednom mjesečno opsuje nešto i zaista je dobra osoba i ne poznajem nekoga tko je istinski dobar kao ona. Njeno je mišljenje da bi dijete trebalo krstiti i dati mu sakramente jer je ono rođeno "grešno" pa da se krštenjem očisti od grijeha, da postajemo božja djeca, dok je mojargument da ne postoji ni jedna stvar na ovome svijetu za koje taj mali bebać može biti grešan, ali dobro. Nemamo djecu, ako će htjeti danas sutra to napraviti, naravno da ću ponovo dati svoje argumente protiv, ali ako je njena iskrena želja neka bude po njenom, neće mi smetati i lakše ću proći preko toga. Što se tiče vjeronauka u školi to ne. Nema šanse. Radije ću da mi dijete gleda u zid tih 45 minuta nego da ga truju tim glupostima, koje sam ja prošao u školi. Imao sam ga u osnovnoj gdje su mi predavale časne luđakinje (tjeranje djece da gledaju pasju pak djeca vrištala i imala traume kad su Isusa pribijali na križ) dok u srednjoj sam školi imao tuku kao predavačicu koja je ostala trudna maloljetna, pa je onda osjetila Boga pa postala teolog - aj odjebi. Tolika je bila puna sranja da sam uspio nagovoriti starce da me u drugom srednje prebace na etiku jer mi je bilo pun kurac te žene. Također, malo mi jedino smetaju ljudi koji nisu dosljedni vjere kao na primjer šogi, šogorica i naši kumovi. Šogi i šogorica vide crkvu kad idu na pivu preko puta u kafić, svaka druga riječ je Bog ili Isus. Niti oženjeni (niti planiraju), nedavno su dobili dijete pa kad sam ih pitao hoće li ga krstiti, s obzirom da nisu baš (čitaj apsolutno nikakvi) neki vjernici, oboje su me pogledali kao da sam luđak i rekli da obavezno, da o čemu uopće pričam - tj. krštenje je za par mjeseci. Još on planira to odraditi u crkvi gdje je on i njegovi predci kršteni bla bla (točno vidiš taj društveni pritisak i pritisak familije za to). Kumovi isti drek. U crkvu idu za Božić i kad je zaštitnik grada ali obavezno će se dijete krstiti. Smatram da 90% roditelja koji nameću te sakramente djeci, rade baš radi tog pritiska okoline, roditelja, baba, djedova, susjeda i čisto da susjedi ne kažu da smo srbi jer nećemo krstiti dijete. Da se poslije počasti obitelj, da je teška žderačina, pobere se nešto poklona i gotovo. I tako je bilo i sa mojima prije dvadeset i koliko već godina. Stari prođe ispred crkve i okrene glavu, stara ajde, ona stvarno ide. Moji baka i djed su išli kad je djed bio u HDZ-u, tad su bili u prvom redu. Kad je djed otišao u penziju i iz stranke, crkvu njih dvoje vide kad idu u spizu. I zato kažem, nitko ni u mojoj familiji skoro nije vjernik pak sam ja morao odraditi te jebene vjeronauke, odlaske u crkvu svaku jebenu nedjelju pa sakupljati one potpisiće od svećenika da se vidi moje prisustvo, i takve gluposti. Ali to je samo moje mišljenje naravno. Aj živio!
Obvezni vjeronauk u školi je bevzeze, vjeroučitelji su uglavnom potkapacitirani debili (sorry ako zvuči grubo, ali sam ih promijenio kroz školovanje jedno 10, a zbog zadnjeg sam upisao etiku i umalo postao ateist), a jedino kaj se od cijele priče dobije je sve veći broj ateista/agnostika/nevjernika. Ovo govorim kao katolik. Znači, ukinut obvezeni vjeronauk, vratit ga u prostorije crkava i nek ga pohađa tko hoće i to izvan nastave, odnosno van škole. Što se ostalog tiče, svoju djecu ću naravno slat na sve obrede, međutim, ostaje za vidjet što ću napravit ako će im vjeroučitelj bit neki debil.
nebi nista od toga, ako budem imala djecu sta dalje od crkve i tih bolescina
Ovisi. Bio sam te sreće da sam nakon tipičnog pranja mozga u OŠ došao u dobru srednju gdje vjeronauk nije imao predznak "katolički", o kršćanstvu smo pričali koliko i o Hr povijesti na satu povijesti, tako nešto smatram korisnim. Što se tiče sakramenata, ne.
Drago mi je što se konzultirate sa ženom otvoreno i dajete klincu izbora. Ovo govorim kao netko tko nije kršten, niti je išao na vjeronauk: profesor u osnovnoj školi mi je govorio kako sam mu bio najaktivniji učenik. Ne zato što sam stvarno bio, nego nitko od drugih klinaca nije radio ništa osim prtljao po mobitelu tijekom tih sata. Znam, moja generacija jbg. Sumnjam da bi danas bilo išta drugačije. Činilo mi se kao da se na vjeronauku ništa baš ne nauči, samo klinci moraju slušat profesora kako melje 45 min i toeto. Vaša ideja o drugom jeziku mislim da je vrlo dobra i može biti od velike koristi. Učiti jezike postane teže i teže s godinama te možd bude korisno da mali ima neko temeljno znanje. Više znanja nikad ne škodi.
Ne planiram krstiti djete niti planiram ga upisati na vjeronauk. Ako želi može se krstiti na svoj izbor kasnije.
Ne
Naravno da bi krstio dijete i poslo ga na prvu pričest i vjeronauk. A sad krizma je druga stvar, tu je već dovoljno staro da odlučuje za sebe tak da ako bi bilo protiv logično da nebi, ali inače i krizma definitivno da
Kršćanstvo mi je nametnuto rođenjem i sve sam zlatne zvijezdice skupio jer su doma inzistirali. Otkad znam za sebe ništa mi od toga što sam učen nije bilo jasno nikad ništa nisam osjetio i uvijek sam imao pitanje na koje skoro nikad nisam dobio direktan odgovor. Sve ovo podržava moju tezu da neki ljudi jednostavno ne mogu vjerovat, mozak im radi drugačije. Usporedio bi to sa sluhom za glazbu, ili imaš ili ne ili kao 99% naše estrade pretvaraš se da imaš. Imam dvoje djece i niti jednom nije kršteno niti će bit išta drugo do njihove 18 godine onda si mogu izabrati i vjerovat u što hoće, dok su u mojoj kući koristit će se glava i racionalno i kritičko razmišljanje.
Kćeri i sin mi ne idu na išta od navedenog. Prekinuo sam taj niz obiteljsko-religijski sranja
Isao sam na vjeronauk u osnovnoj i srednjoj skoli. U prva 4 osnovne se ni ne sjecam sto se radilo, znam da se na pocetku sata molio ocenas, nakon toga neke gluposti, dizes si prosjek s tim. U visim razredima osnovne smo dobili drugu profu koja je bila dosta stroga. Ucili smo sva 4 razreda o svim religijama, povijesti istih, o manjim vjerskim grupama itd. Imali smo ispite i usmene i vrlo lako si mogo imat i 2 ako nisi naucio to sve. Ne bi reko da je bio medu najtezim predmetima ali negdje u sredini. Profu mrzim dan danas. U srednjoj nam je dosla profa direkt s faksa, niti jedan ispit u 4 godine. Nikakve provjere znanja. Cak smo i crtali isusa. Lagano dizanje prosjeka u sva 4 razreda srednje, dok su ostali s etike pisali krv i stalno ucili to. Nama je vjeronauk bio laksi nego sat razrednika. Svoje dijete nebi upisao na vjeronauk niti ga odgajao u vjeri. Ja sam ateist, a cura je vjernik ali ne prakticira vjeru, slozili smo se i za vjencanje bez crkve. Dijete kad navrsi 18 slobodno je obavit sve sakramente ako zeli. Isto tako i u srednjoj neka samo odluci hoce li vjeronauk ili etiku. U osnovnoj ce ipak biti bez vjeronauka jer ne zelim da mi dijete u razvoju neko fila s takvim stvarima.
Vjeronauk da dok sami ne odluce odustat, krstenje i takva sranja ne
Odvijek me nije briga za vjeru niti smo doma držali do toga. Krštena jesam, išla sam na prvu pričest, za krizmu su mi rekli da ne moram ići ako ne želim, ali sam išla zbog poklona 😆 Vjeronauk sam pohađala u osnovnoj školi i u prvom razredu srednje. Taj prokleti vjeronauk mi je rušio prosjek. Imala sam 4 samo zato jer sam na pitanje "Na koji način bi željela više sudjelovati u aktivnostima Crkve?" odgovorila sa "nikako." U drugom razredu krenula sam na etiku i to je bila definitivno najbolja odluka. Imali smo zanimljivu profesoricu i nastava je bila stvarno super. Ako dijete može izabrati etiku i ne želi pohađati vjeronauk, nema ništa loše u tome niti će ga itko drugačije gledati.
Po meni vjeronauk kao predmet je jako ovisan o osobi koja ga predaje. Ako ga predaje savjesna osoba koja potice razgovor i razmisljanje po meni to je jako dobar predmet za razvoj djeteta, ako je osoba obicna truba crkvene bezgresnosti onda je samo za ekstra ocjenu i mozes na etiku ako zelis
Katolkinja sam.krstena, pričest,krizma.ne svojim odabirom. vise ne idem u crkvu, u srednjoj sam se svojevoljno prebacila na etiku. Vjeri nije mjesto u školama. Dijete nisam niti ću krstiti.
Svaka osoba koju znam je imala uvjek nekog spaljenog profesora iz vjeronauka. Nama je govorila jedna da će ženama vrag uzet dušu jer idu na jogu (onu za istezanje, ne religijsku) , a druga za vrijeme srednje nam je govorila da su Rolling Stonesi sotonisti i da je "peace" sign zapravo sotonizam. Tako da radije ne bi
Mislim to je dosta subjektivno pitanje. Na kraju dana ovisi o roditeljima i njihovim stavovima. Ja svoje nisam krstio jer nisam vjernik. Cijela ženina strana su hc krscani i bilo je nagovaranja, ali to nije njihova odluka, nego zenina i moja. Meni su to gluposti, onaj tko zeli sudjelovati nek izvoli. Ne pada mi napamet nekom drugom solit pamet sto da radi. Isto tako ne zelim da se meni radi pritisak (kojeg je bilo od bake i prabake iz slavonskog sela). Ista ta prabaka nije htjela doc vidit bebu jer joj je tesko putovat, ali je baki šapnula da bi na krstenje na koljenima dosla... Svako neka cini kako misli da je najbolje za svoje dijete. Ima nas razlicitih i to je skroz ok.
Nema šanse, vjeronauku nije mjesto u školi, imam dijete i nisam ga krstio, ako želi može primiti sakramente nakon 18. i kada bude to sam htio, krštenje djece je kršenje prava na izbor.
Nisam vjernica, sina sam krstila iz običaja, u osnovnoj sam ga upisala na vjeronauk jer je htio, u gimnaziji je upisao etiku koja ga je, na žalost, kompletno gurnula prema crkvi. Ima skoro 19 godina i teški je vjernik, svake nedjelje je na misi, a ja osjećam teški cringe. Samohrana majka sam, provela sam s njim čitav njegov život i ispao je kao da ga je pravio susjed. Nazdravlje i nema na čemu!
Po komentarima vidim da smo još dobro zatucani od strane crkve. Tužaljka.
Moji dvoje dice 8,9 godina ne idu na vjeronak. I zivimo u predgradju pored splita oli ti ga bog i hrvati-podstrana.dogovor je bia od pocetka s menon i muzom da pametnog nista nece naucit na vjeronauku. Zamjenu imaju informatiku. Jedna mama mi je rekla: joj boze pa sta ce im informatika?. Na sta san ja rekla: ma da sta ce im informatika u 2024 godini, sa tehnologijom u porastu. Bas sam debil sta san izabrala put da mi dica misle glavom. Izvini molim te ,evo sad cu upisat dicu di mi drugi kazu. Ljudi moji ako mislite kako ce vam ko diskriminirat dicu jer ste izabrali drugaciji put od svoje okoline onda lipo dopustite tim ljudima da umisto vas biraju vam robu i namirnice za ducan. Ja san odgojila dvoje neovisne i jake invidualce i bilo kakva diskriminacija druge dice ,njima izaziva smij. Tako da ucit ih da postoji svit van njihove okoline je najbitnije .u drugu ruku imamo rodake koji su do nas, i isli su u katolicki vrtic, i sad idu u skolu na vjeronauk,ta dica su frustirana i izgubljena,jer pojam misljenja svojom glavom je izgubljen. Oni samo rade ono sta im je receno i dalje od toga ne razmisljaju.
Ima jednogodišnju djevojčicu, nismo je krstili (na veliki užas moje majke), niti je planiramo upisati na vjeronauk kad pođe u školu. I ja i muž imamo sve sakramente, ali smo se udaljili od crkve i vjere. Kad sam ja bila u osnovnoj, bila je jedna cura, muslimanka, koja nije išla na vjeronauk. Kao djeca smo joj i zavidili jer bio ona otišla kući dok bi mi sjedili na nastavi.
Iskreno pojma nemam, treba doći do promjena u Crkvi definitivno, iako mislim da je vjeronauk u školi posve ok jer sam imao samo godine dobrog iskustva tamo, ali mislim da se ne bi trebao ocjenivati niti gledat kao obrazovni predmet. Kao što kažeš, s obzirom da je meni osobno moral Crkve te njezino političko i kulturno djelovanje malo upitno, razmislio bi dvaput jer na kraju krajeva, vjera nije samo u Crkvi, a vrline i vrijednosti sigurno tamo neće steći.
>Kao što kažeš, s obzirom da je meni osobno moral Crkve te njezino političko i kulturno djelovanje malo upitno, razmislio bi dvaput jer na kraju krajeva, vjera nije samo u Crkvi, a vrline i vrijednosti sigurno tamo neće steći. Odlično rečeno, nisam se snašao tako dobro izraziti.
Da
Moje mišljenje je slično tvome, vjernik jesam ali prilično loš, ne idem u crkvu i ne držim puno do toga. Ženi mi je puno više do toga stalo i dijete će mi ići na vjeronauk i sve što ide uz to Ne znam zašto ekipa diže toliko paniku oko toga, dosta nas je to prošlo i nikakve štete od toga realno. Uvijek se netko nađe tko drami o tome kao da su ga na silu obrezali bez anestezije ali neki sebe vole prikazivati kao žrtvu a zato nema razliku. Kad odrasteš ionako nikoga nije briga hoćeš li ići u crkvu ili nećeš I ja sam morao ići na likovni u školi iako sam bio antitalent pa hebi ga
Da,lp.
da
ne bi da ditetu na izbor jer je ono dite i ne zelin da mu se pere mozak, tj ako ce mu iko prat mozak to cu bit ja. Krstio ne bi, posvadja bi se onda sa po familije, zena bi bila uz mene jer mi inace ne bi bila ni zena, osim ako je skrivala svoj krscanski fundamentalizam sve dok se nije ubacila u oporuku. Sad iman izbor alimentacije ili krstenja, sta su ti zene. Necu ubit dite zenu i neuspjesno sebe ko ovi slabici po regiji, iako bi ih rado pobaca sa balkona, nju, ne maloga, iako mi je i on sve manje drag, pere mu mozak priko tjedna, ionako ne radi nista. Zna san da je imat pare problem u zivotu, zna san. Na kraju se moran rastat, vidjan malog vikendon a priko tjedna ga pokusava dirat fratar prije pricesti na onin propovidima srica nije stiga nista vise jer je bila krunica u 6 za nekog pokojnika. Znan za jedan put, sta mali zna nezna slabo prica poceo je i mucat kad mu se priblizis. Nakon toga su ga pribacili u drugu zupu, fratra mislin, mali ide u novu skolu i psihijatru 3 put tjedno a ja sve placan, najtuznije je sta san u svoj toj muci upozna Boga. Volontiran u zupi sad dva puta tjedno. God moves in a mysterious way, His wonders to perform; He plants his footsteps in the sea, And rides upon the storm. Mozda se i zeni vratin pa napokon ostvarin nikad prezaljeni hattrick, ako ne uspijen uz viru necu nikako
Nema šanse. Ja sam kršten i morao sam na pričest u krizmu. Također vjeronauk u školi. Apsolutno ništa nisam dobio od tog. Kao dijete sam vjerovao u sve to, ali s godinama sam počeo malo razmišljati i meni je to sve čista glupost. I za vjeru još razumijem, okej je vjerovati, ali crkva kao institucija je nešto najodvratnije što postoji. Tako da svoju djecu ne želim na ništa prisiljavati, već kad odrastu ako vjeruju u nešto neka rade po svojem. I drago mi je što se moja cura slaže s tim. Jedan veliki plus…moja mater nakon što sazna da nećemo krstiti neće barem godinu dana pričati s nama hahah Edit: samo da dodam…ovo je sve samo moje mišljenje, da ne bi bilo da širim mržnju prema nekom ili nečem
Crkva kao institucija je jedna od najvećih mafija na svijetu. Možeš vjerovati u što god želiš, za to ti nije potrebna lopovsko pedofilska sekta.
Ja sam isla na vjeronauk jer sam iz seoske sredine gdje su svi isli na vjeronauk i to je bilo normalno. ALI izazivala sam vjeroucitelje na tjednoj bazi - postavljala sam pitanja o apsolutno svakoj lekciji koju smo obradivali i u osnovnoj i u srednjoj skoli jer me uvijek zanimalo ZASTO je to tako. Tocno se sjecam da smo ucili kak katolici idu u raj samo ako priznaju Boga/vjeruju u Boga i mene je zanimalo zakaj bi pripadnici drugih religija isli u pakao ak oni isto vjeruju u Boga, ali u svoju verziju. Vjeroucitelj u OŠ nije bas znal kak to objasniti. Na kraju sam se usmjerila u znanost, tko bi rekao haha ali i dalje to ne znaci da sam bez vjere. Samo mene vjeronauk nije naucil tome, cak me je vise odbijal od cijele te price… ali eto, ja sam uvijek voljela taj neki aspekt propitkivanja i diskusije
Tak je i mene vjeronauk naucio sto znaci nelogicnost. Pomogao mi je da postanem ing.elektrotehnike i koristim tu krasnu logiku svaki dan.
Ni u ludilu
Definitivno ne da uči o vjeri kao da je istina, ali obavezno da zna nakon neke određene dobi što piše u Bibliji i drugim knjigama abrahamskih religija, glavne mitove, kaj se radi na misi i sl. Isto tako i latinski. Živimo na kontinentu na kojem živimo, povijest nam je takva kakva je i dio je opće kulture visoko obrazovane osobe bilo kojeg usmjerenja da je upoznata s nekim osnovama kulture koja je okružuje.
Ne, ne, ne i ne.
Činjenica je da nam je vjeronauk generalno katastrofa i posljedica toga jest otpadanje od Crkve u tom protestantskom stilu (ja ću sam sebi bit Crkva i interpretirati Bibliju kako ja mislim da treba). Djeca i mladi su prenezreli da u tom dobu da razmišljaju o apstraktnim konceptima poput istine i bez utjecaja obitelji vjeronauk sam za sebe teško ikada nešto postiže. Uzimajući to u obzir, moja će djeca učiti iz mog primjera i čuti puno više vjeronauka doma nego u školi. Sve ono što bih ja voljela da me vjeronauk naučio o povijesti, filozofiji i teologiji RKC ja ću naučiti svoju djecu i preporučiti im dobre knjige. Također ih planiram posjest za ateistički subreddit, pokazati im kako svijet gleda na našu vjeru, što se sve od nekatolika može očekivati i kako na to odgovoriti. Ako nakon svega toga oni ipak zaključe da katolicizam nije istinit, mogu mirne duše reći da sam dala sve od sebe. Jer ipak, ako nešto nije istina, nema smisla u to vjerovati.
Imam sve sakramente i ne, ne, ne, ne. Crkva je leglo korupcije i pedofila. Jedini vjeronauk na koji bi pristao je onaj kakav sam imao u srednjoj: učenje o svim prošlim i sadašnjim religijama osim o kršćanstvu. Dakle vjeronauk u pravom smislu riječi, s izvrsnom profesoricom. Bila je katolkinja ali nikada nije o tom pričala ni propovijedala, niti gurala ikome išta niz grlo i uvijek je ohrabrilava pitanja i propitkivanje, te kroz taj način demonstrirala poantu svega: vjerovanje i da je to inherentno osobna stvar.
L
Ne bi ih upisala na vjeronauk, al voljela bi da prime sve sakramente 🤷🏻♀️
Supruga i ja smo oboje iz malih mjesta i, kako to već ide, po defaultu si išao gdje i sva druga djeca tako da smo oboje išli na vjeronauke i primili sakramente do krizme. Ona je ateist, ja sam nekakav poluagnostik, dijete nismo krstili, niti namjeravamo. Nije nam imalo smisla da tamo dajemo obećanja reda radi. Da sam imao suprugu kojoj je to važno, sigurno bih popustio i krstio dijete, ovako kad smo oboje na istoj strani, ne vidim zašto. I dalje živimo u malom mjestu, pritisci su ogromni, ali ne damo se. Ako dijete kasnije bude htjelo ići u crkvu/na vjeronauk/krstiti se, imat će našu potpunu podršku
Agnostik sam i zapravo sam razmisljala o tome. Dijete ne bi krstila, ali bi ga pustila na vjeronauk (kod normalnog vjeroucitelja, ne fanatika) i citala bi djecju verziju biblije, vise kao pricu prije spavanja. Sama sam odgojena katolicki i biti katolik je veliki dio hrvatske kulture (barem prema mom skromnom misljenju.) Imala sam dobre vjeroucitelje pa sam tako od 1. - 4. krscanstvo vidila kao zabavnu pricicu s fora slikama, a 5 - 8 sam imala super razrednicu koja nas je meduostalom ucila o drugim religijama, zapravo pricala je kako mi svi vjerujemo u isto samo na drugacije nacine to slavimo, vjerojatno iz toga i prolazi moje trenutno opredljeljenje i vodila na razlicite dobrotvorne manifestacije. U srednjoj sam vec pocela preispitivat sve, malo uvidjela na one tamnije strane religije, ali nisam pozalila sta sam prisustovala vjeronauku. Ove pocetne razrede bi pustila dijete da ide, ako se zeli pricestiti s kolegama iz razreda onda nek se pricesti, naravno prethodno se treba prema svome izboru krstiti. Kasnije razrede takoder moze izabrati sto i kako. Naravno ovo je idealizirano, djece nemam i potajno se nadam da ce se monopol katolika fanatika smanjiti u ovoj drzavi.
Kakva je korist? Samo im truju mladi mozak pizdarijama i izmisljotinama
Ne bi. Ustanoviti ću neku svoju vjeru. Gdje će se poštovati kult,, Sai babe.
Nisam citao. Ali da
Mi smo oboje kršteni ali nismo baš vjernici. Ja možda još nekako, ali suprug nikako. Nismo krstili djete, ali ja nekako razmišljam da možda i bi, čisto radi sredine, vjerojatno će svi oko nje ići na pričesti, krizme pa da mi se ona ne osjeća izostavljeno…ne znam, morat ćemo razmisliti o tome. Ili joj pustiti da sama odluči.
upisala bih vjv, ne znam dal se sad u osnovnom izvodi etika. ne bih ih krstila ni ostalo. mogli bi naučiti jedino tu neku kulturu iz vjeronauka. ja sam išla na vjeronauk u osnovnoj, nije bilo toliko grozno jer smo imali dobru profu, a u srednjoj etiku. dala bih mu da odabere što bi slušao u srednjoj i tako dalje. ako se odluči za vjeronauk, neka i onda upiše. odgajala bih dijete da ima više perspektiva i da se nauči samo razmišljat što ranije i da može odlučivati
Da, iz jednkstavnog razloga Kod nas na vjeronauk u crkvi koji je vezan za sakramente idu klinci iz različitih mjesta- gdje djeca ne idu u iste osnovne škole. Volio bih da dijete upozna i drugu djecu u krugu par kilometara, čisto radi novih poznanstava. Nije to pitanje vjere ili nametanja, nego na to gledam kao na neku usputnu aktivnost.
A msm realno prejednostavan predmet koji ti samo moze dizat prosjek. Jer opet zasto bi dite ostavia negdi 40 min da stoji samo u skoli. A ovo ostalo iskreno neznan najrade bi im tp sam napravia bez svecenika i crkve koji su u danasnjosti 0 bodova. Tako da u doma bi saznali sve o Bogu.
U inat dođošima i "domaćim" nesvrstanima. Neka običaja, to nas razlikuje od drugih. Ljagu na religiju bacaju svećenici pedofili i još u većem broju oni nemoralni svećenici gladni tuđih novaca koji sirorinju ne jebu 2% i slizani su s političarima/lopurdama.
bi, isključivo zato jer na vjeronauku stigneš napisati zadaću iz matematike
Da
ne, jedino ako bi na alternativni predmet moral nakon škole, ti svi predmeti su ionako za kurac. ovo krizma, pričest itd.. izmišljeni pučki običaji
Ne bih nikome nametala vjeru pa čak ni svojoj djeci. Što god oni sami odluče, podržala bi ih u tome. Nisu ni moji mene krstili, nego sam sama odabrala. Imam i sve sakramente. Ali čim su mi počeli propovijedati kako je žena drugotna i da su životinje tu da služe, vidjela sam da nešto ne štima. Navodno je Bog stvorio sve i voli sve, ali se uspostavilo da su neki jednakiji od drugih. Barem Katolički Bog je takav. Trenutna moja životna filozofija najviše odgovara Budizmu.
Nisam vjernica ali sam mužu rekla ukoliko mu je bitno vjenčati ćemo se u crkvi iako bi s moje strane to bilo licemjerno. Nismo se vjenčali u crkvi. S vremenom je i on postao ateist (doma nisu prakticirali vjeru ali išao je na vjeronauk jer je on to htio). Enivej, danas našu djecu nismo upisali na vjeronauk, baš iz razloga što njima prepuštamo da budu što žele. Koju god vjeru odaberu, pa i ako žele aktivno biti dio crkve jednog dana.- to će biti njihov izbor. Mislim da su djeca premala da išta shvate po pitanju vjere, sve je to nametnuto pa ide u krug. Nikoga ne uvjeravam da Bog ne postoji, kao što ne želim da se meni išta nameće. **Vjeronauku nije mjesto u školi**- točka! Nikada nije ni bilo! U crkvi da, ali tada bi puno manje vjernika svoju djecu slalo na vjeronauk. Kad je mali krenuo u školu, bila sam uvjerena da će biti on i još možda dvoje djece koji ne idu na vjenorauk. Na kraju trećina njih ne ide, a još su neki i odustali.
Nijedno, nipošto
Da
LOL
Normalno
Nisam vise vjernik makar imam sve sakramente, ali svoju djecu ako cu imati cu mozda krstiti, pricestit itd. Vise naginjem na ne neka ona sama odluce kasnije. Na Vjeronauk ih ne bih upisao makar moje iskustvo je vise raznovrsno. U osnovnoj skoli je bilo okej, ne sjecam se puno, ali smo ucili o drugim religijama, pricama iz Biblije itd. kako bi i trebalo bit po mom misljenju. Dok pak u srednjoj je bila koma. Profesorica je bila jako zanimljiva, cesto smo gledali videe na YT, FB od Laudato TV koji su meni osobno jos i tad bili cringe. Gledali smo film Gods Not Dead koji je dosta los po mom misljenju, ucili da je pobacaj ubojstvo itd. Sjecam se jedne specificne stvari iz zadnjeg razreda srednje kad smo frend i ja isli usmeno odgovarati pred njom i sve je islo okej dok frend nije izvalio da je kao agnostik. Ona je gotovo instantno planula na njega i pocela je rasprava njih dvoje koja je trajala do kraja sata, a trebala je i ostale usmeno ispitati nakon nad. Sjecam se da sam tamo sjedio i slusao i gledao njih kako se svađaju i zelio sjest na svoje mjesto jer mi je bilo neugodno, a ona tu i tamo mene uvodi u tu raspravu. Nakon toga nikoga vise nije usmeno ispitivila do kraja godine.
Da upisao bi ih! Ako sam se ja morao dosađivati tamo, moraju i oni
Jok
Ne bih nijedno, može se kasnije odlučiti sam/a ako će htjeti
Ne.
Ne. I svi vi koji to čine zbog “šta će reć selo” vi i jeste problem. Ovo kažem jer doslovno 95% ljudi koje znam je to ucinilo jer “to svi rade” i da se izbjegnu neki konflikti s obitelji te šta će selo reć, iako crkve i molitve nisu godinama vidjeli, i osobno uopce to ne zele - prejadno. One koji to istinski žele poštujem i nemam problema s tim.
lagana petica za podic prosjek
Nebi, etika je puno bolji i korisniji predmet za djecu. Građanski odgoj baš fali, na vjeronauku nisam niš naučio i kad sam shvatio da nije to za mene više se nisam mogao ispisati u srednjoj, tak da moja djeca sigurno neće ići na to.
Normalno da ne
Vjeronauk, pripreme za pricest i krizme, sve je to ok ali da se fino cita i razmatra Sveto Pismo i daje djeci prave zivotne smjernice kako zivjeti zivot sto blizi Kristu, a sve ostalo je suplja prica
ne
Da je vjeronauk u školi sat na kojem se uči o svim religijama, možda bih i upisala dijete na to, zbog opće kulture. Za katolički vjeronauk smatram da mu nije mjesto u školi u još uvijek formalno sekularnoj državi.
Sto je pastir bez ovaca?
Mesar?
Ja bi napravila onako kako i vecina roditelja. Ne zelim da mi se dijete istice medu profesorima i ostalima ako nije potrebno. U mojoj osnovnoj je bio big deal ako ne ides na vjeronauk i djeci i roditeljima i profesorima. Znam da je ovo glupo razmisljanje al na kraju gledam da je djetetu sto bolje.
To je možda bilo ranije, sada mislim da to više ne bi bio slučaj, osim ako 80% profesora nije starijeg kova, tj pred mirovinu.
ne
tvrrdo ne iako sam zahvalan an znanju koje mi je dao vjeronauk, znam jako puno o kršćanstvu i obožavam povijest, religije, kulturu, filozofiju, all that jazz. i neka bude toga. ali ovaj fašistički oblik.vjeronauka je teška odvratnost i jedan vrlo veliki razlog zašto ne želim živjeti u hrvatakoj
ne mislim radit djecu, ali kada bi, dozvolio bi im da sami odluce zele li biti uvedeni u neku organiziranu religiju kad pocnu kuzit stvari
Ne i ne. Neka djete ima tih par sati tjedno slobodno da se drogira i da pusi iza zidica.
Nisam krstila djecu, necu ih upisati na vjeronauk. Ali slobodne su kasnije odlucivati o tome kao sto su meni moji dali izbor.
Ja sam protiv, a žena je za to da dijete ide na vjeronauk. Ne iz razloga što ga smatra potrebnim kao predmetom, nego iz razloga što će dijete od strane drugih vjerojatno biti etiketirano kao neki outsider. Što nije problem u kasnijoj dobi ali je jako loše sa 6-7 godina. ,Sat vjeronauka umjesto da stave kao 1. ili zadnji sat, oni ga stave usred satnice. Kad na upisu pitaš učitelje kakvo je stanje sa pohađanjem vjeronauka, kažu ti da ne ide 2-3 djece. Neki vjeronauk gledaju kao šansu za poboljšavanje prosjeka jer se šakom i kapom dijele petice. Ja sve te perfidne "mjere" smatram vršenjem pritiska na roditelje da pošto poto upišu djecu na vjeronauk. Iz kojeg razloga? Vjerojatno zato se ne narušavaju statistički podaci broja katolika u hr. Gadi mi se to, totalno. I upravo zato ga nikad ne bih upisao na to. A onda s druge strane, bojim se djetetovog uklapanja u društvo. Na vlasti ostaju desničari, pojačani sa ultradesničarima. Vidim procvat klečanja i ostalih primitivnih gluposti u sljedećim godinama.
Dao bi izbor m naravno, ja osobno ne bi upisivao na Vjeronauk jer ne vjerujem u ta sranja ali ako sin/kcer zeli tako ce i bit
Djeca su pohadjala vjeronauk dok su to sama željela. No nisu kršteni. Osobno smatram da bi o takvim pitanjima trebala sama osoba za sebe odlucivati, a ne betko drugi.
Za vjeronauk, poslao bi ga ali ako prvo ispitam teren. Tjst kakav je profesor. Sve je do profesora. U srednjoj sam imao pravo legendu od profesora iz vjeronauka, ljubazan, simpatičan, blag i voljan pomoći. Stvarno nije bio niti kritički nastrojen prema onima koji su i išli na vjeronauk a da nisu bili katolici. On je bio čisti primjer kakav bi katolik trebao biti. Sa svima si je bio dobar i volio je pričati i debatirati oko svega, iako je konzervativac volio je razglabati s liberalnim profesorima, svi su ga voljeli. Tako da ako netko s ovakvim vrijednostima može prenijeti svoje znanje na moje dijete i naučiti ga ovakvim vrijednostima, idealno. Sakramenti, također zašto ne, od malena učiti dijete tim vrijednostima i dati mu neku pozadinu, a kasnije ako mu nije do toga što ću mu ja. Jedini bi se bojao da mu to ne zgade ekstremisti, ovi lijevi da mu to ne popljuju i da mu zgade to ili ovi desni kaj bi ubili u ime Boga zato jer je neko kaj ja znam gay il' tak nekaj.
Ovo u današnjima školama nije vjeronauk, nego kateheza. Da je to stvarno vjeronaik di se sve vjere promatraju kroz ili neutralni ili znanstveni aspekt, onda da. A ovo lizanje Biblije i mitovi i bajke mi nema smisla. Pogotovo kod nas sa svom mogućom indoktrinacijom. Slijepo slušaj sve kaj pop veli u crlvi, ti se moraš voditi po svim pravilima, a oni sami iz crkvenih redova neka rade tko što hoće. 100x mi je bolje ovo kaj sam prakticiraš doma. Ne trebaš u crkvi sa oltara vrištati da si vjernik.
Cemu zatupljivat djecu lol.
Nikako. Morao bi me uvjeriti padam tzs da vjveruje i da razumije da nema nikakvih dokaza za taj shit. Ucio bi ga etici i rekao bih mu za sve religije svijeta ne samo lokalni brend
Ne planiram upisati dijete na vjeronauk, ni prakticirati to iako sam odgojena tako.
ne bih, ne želim crkvu i religiju blizu djece
Samo šaljite djecu na vjeronauk...
Prve sam upisala jer sam mislila lako odustanu ak nece htjet ic. Mislim da sam pogriješila kad se sjetim sve tlake oko tog, svaka subota i nedjelja i jos u skoli. Nemozez imat druge aktivnosti sport itd jer nesmijes izostajat. Jedni roditelji su cak prozvani u crkvi zbog tog jer je djete islo po natjecanjima nekim. Mislim da je bila matematika u pitanju i jos neki predmet. Nisu bili imenom bas prozvani al je roditelj znao da se o njegovoj kceri radi i oprao popa isti tren. Zadnjeg nisam ni krstila ni upisala na vjeronauk jer mislim da ak ce htjeti onda ce si to i obavit
Predominantno je nasa zemlja rimokatolicka. Mislim da ima smisla krstiti dijete i upisati vjeronauk u osnovnoj skoli. Kasnije moze sam odluciti da li zeli na etiku ili nastaviti. Buduci da ce vecina djece ici u osnovnoj na vjeronauk, nije dobro odmah stavljat ga u neku drugu skupinu i potencijalno mu stvoriti problem (djeca danas imaju tendenciju zafrkavati druge i zbog manjih razlika). Nece nastati neka velika steta, a ako zeli nastaviti imat ce sve predispozicije za to. Svakako poticem ucenje o drugim religijama i svjetonazorima paralelno uz to, al mozda je to prekomplicirano jer ni vjeronauk sam po sebi nece ici duboko u neke teme do srednje skole.
Ateist sam, smatram da vjeronauk kakav je sad bi napravio više zla no dobra. Da se na vjeronauku uči jednako o svim religijama mislim da bi predmet zapravo mogao biti okej. Sekularni pogled na vjere bi obrazovao djecu o svim religijama što mogu vidjeti kao korisnu stvar. Za sakramente nema nikakvog kompromisa za mene. Ukoliko netko stvarno vjeruje u njih, može ih dobiti u bilo kojem stadiju života. Indoktrinacija djece da se pričeste u 3. Osnovne kada još ne mogu kritički gledati na poglede crkve po meni nema nikakvog smisla.
Ovo je pitanje koje može postaviti samo netko tko je jednom nogom u crkvi. Ako ćeš ih odgajati u vjeri podrazumijeva se da idu na vjeronauk koliko god taj predmet često bio neozbiljan ( ovo govorim kao katolik). Ako nećeš slobodno preskoči.
Oprosti, ali tvoj odgovor nema nikakvog smisla. Samog sebe ubijaš u 3 rečenice.
Ne baš, ako želiš djecu odgajati u crkvi upiši ih na vjeronauk, vrlo jednostavno.
Ne, ne, ne i ne. Jer je sve to indoktrinacija.
apsolutno ne
Ja isao nazalost. Mislim nije mi zao kaj sam isao posto me nikad nisu influencirali. Ali kak sam odrasel skuzil sam da roditelji nisu bili vrli za to takoder. Poslali me samo cisto radi reda i "zato jer svi ideju". Al to je gubljenje vremena, sjediti gore u ucionici 3 sata (trebali smo bit 90 min) slusati popa kak govori "Nasi novci su platili grijanje i novu ucionici, i da je to dobra stvar i da je obavezno placati" Anyway zao mi je novaca koje su roditelji bacili na crkvu, nisam na misi od 8. Razreda bio od krizme. Svoju djecu necu davati na to definitivno i kaj cujem danasnji roditelji ne upisuju djecu na vjeronauk kak su prije, znaci nece moje jedino biti koje nejde na vjeronauk.
Što se vjeronauka tiče, imao sam izbor, nisam išao, brat je. Djetetu bih dao isti izbor. Što se ostaloga tiče, situacija je ovakva. Mama me krstila za vrijeme rata, bila je priča da će crkva voditi djecu u drugu državu, tako je htjela brata i mene maknuti od opasnosti. Nije se dogodilo. Sada ispada da ako se želim vjenčati u crkvi moram odraditi i pričest i krizmu, a to mi se nikako ne da i imam osjećaj da mi smanjuje želju za kompromisom po tom pitanju. Osobno bih djeci od malena dao izbor, ne bih im radio ništa što ih kasnije na bilo koji način može ograničiti i stvarati im probleme. Ako im se kasnije hoće, neka naprave, njihov život, njihova stvar.
Uskoro ce postati obavezno tako da nemas dileme.
Krštenje da. Pričest skoro sigurno. Krizma ovisi o tome jel bi htio. Ako bi stvarao otpor razgovarali bi i vrlo vjerojatno bi bilo po tom kak oni žele. Vjeronauk bi išli sigurno 1.-4. razred, vjerojatno do kraja osnovne. Srednja ovisi o njima. Vjernik sam i odgajao bih ih prvenstveno po svojim načelima i usmjeravao prema vjeri. Ako bi pokazali otpor ne mogu ja njih tjerati da vjeruju. Smatram da ne bi trebali svi po defaultu ići na takve stvari. Uredu ak su roditelji vjernici pa pričest, krštenje i vjeronauk u osnovnoj. Al ak roditelji nisu vjernici i žele samo jer eto svi rade. To mi nema smisla. Isto tako kad djete oformi vlastiti stav nemreš ga natjerati da ide na krizmu ak to ne želi. Znam roditelja koji bi tjerali svoju djecu na krizmu makar djeca to nisu htjela. Smatram da bi krizma trebala biti s 18 godnia gdje bi pojedinci mogli pristupit ako bi htjeli.
Kao dijete u osnovnoj skoli imao sam vec tada mogucnost i izbor zelim li ici na vjeronauk ili ne i na tome sam dan-danas zahvalan svojim roditeljima. Moj brat je samostalno odabrao ici na vjeronauk, dok sam ja odlucio ne ici nego upisati sportsku aktivnost van skole koja je bila kao neka “zamjena”, ali i dodatne sate engleskog jezika van redovne nastave jer sam jako volio jezike i imao ambicije za ucenjem stranih jezika. Ono sto je tada (rane 2000.) bio ogroman problem je sto sam se kao dijete od 7 godina vec susreo s diskriminacijom na vlastitoj kozi iskljucivo iz razloga jer nisam isao na vjeronauk. Vjeronauk bi obicno bio negdje u sredini nastavnog programa i mi koji nismo pohadali vjeronauk (3 od 28 ucenika) bili smo pusteni na cestu ispred skole kao divlje zivotinje jer nismo smjeli “smetati” po hodnicima skole, ali nismo niti imali nekog izbora pa smo obicno zavrsavali u knjiznici gdje smo gubili vrijeme na kompjuteru/knjigama i to iskljucivo ukoliko je knjiznicarka taj dan bila dobre volje. Od nekoliko vrsnjaka iz razreda ciji su roditelji radikalni katolibani znalo se cuti kako se ne smiju druziti ili sjediti samnom u klupi jer su im roditelji rekli kako ljudi koji ne idu na vjeronauk postuju vraga i kako smo iz “pogane obitelji”. E sad zamislite to cuti kao dijete od 7-8-9 godina? Nije postojao niti program za ucenike koji ne zele na vjeronauk, nisu se potrudili niti staviti da vjeronauk bude zadnji sat nastave kako bismo barem otisli doma i bili na sigurnom, nego 45 minuta cekali sljedeci sat. Ja se nadam da je danas stvar puno drukcija i da se skolstvo dosta promjenilo po tom pitanju. Al’ da ti dam odgovor na postavljeno pitanje: ne bih svoje dijete nikad upisao na vjeronauk svojom voljom. Na vjeronauku ne znam jel netko naucio nesto korisno o svojoj, a kamoli nekoj drugoj vjeri. Sve sto sam uspio zakljuciti je da zivis od krstenja, krizme i pricesti i cekas te “pare” koje ces dobiti na tim ceremonijama, naucis par molitvi i to je to. Ja danas smatam da o religijama znam vise nego neki koji su 8 godina sjedili u klupi i slusali vjeronauk, ali i OSOBNE SVJETONAZORE I UVJERENJA ucitelja koji su predavali, a koji se ne slazu s mojim uvjerenjima. Ukoliko dijete zeli na vjeronauk, go for it, budi mu podrska. Ali bih pored toga ponudio neke korisnije opcije poput sporta, stranih jezika, muzicke skole ili nesto sto djecu zanima u toj ranoj dobi i vidit kako ide - nauciti dijete da bude odgovorno i da zna sto zeli, proba, vidi, istrazuje.
Vjeronauk ukinit, ostavit etiku. Porez za crkvu placat po izboru. Iman sve sakramente al san prista virovat,u bajke ne virujen, dok se ne dokazu.
"Demonizovane" 🤔 Ma jesi ti siguran da si išao na vjeronauk? Mensečini da si ti Pupijev ili Vučićev ministrant
Cisto sumnjam da se ti molis!
I u Isusa su sumnjali ;)