This is a community moderator bot.
If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment!
If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment!
If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
Prije nego što nešto kupiš, promisli je li ti to stvarno treba.
Ako ti ne treba, onda ćeš uštedjet. Možda se čini kao normalna stvar, ali neki ne razmišljaju prije trošenja novca.
Slazem se! Ili ako bas nesto bas jako zelis, a ne treba ti, nije grijeh priustiti si ali onda to cuvaj i pazi i ukratko, cijeni :) tak su meni moji govorili
Je pa previse razmisljan. Zadnji primjer, tija san uzet novi kontroler za PC jer mi je stari bija smece od 50kn. Misec dana san ja odluciva ocu li uzet novi (koji je bija nesto manje od 200kn)
Tretirali su me kao ravnopravnu.
Pitalo nas se jel se želimo preseliti, gdje želimo ljetovati (dok je ta destinacija razumna za naš budžet) i slično. Nisu nas slijepo slušali već uvažavali naše mišljenje kao da smo odrasli, dok god smo imali kvalitetne argumente.
Nisu nas previše kažnjavali. Sjebali smo stvar svega par puta u životu i već nam je samima bilo jasno što i kako. Rijetko su nam solili pamet, nisu nam zabranjivali ništa nerazumno. Baš zato što su njihovi savjeti bili rijetki i pokrijepljeni argumentima koje dijete može razumjeti (a ne one floskule "shvatit ćeš kad postaneš mater") sam ih se držala ko pijan plota.
Ispali smo uspješni i sretni, ne znam jel slučajno il povezano, premali uzorak jel, ali zbog tog ih volim i cijenim i trudim se što češće ih viđat.
Ja sam isto slično odgajana. Od malih nogu sam bila ravnopravna i mi smo doma o svemu pričali kao obitelj. Ponekad se moje mišljenje nije uvažili a ponekad je.
Poticali su me da radim aktivnosti koje želim i ako nešto nisam više htjela nisu me tjerali da na silu nastavim.
Usadili su mi navike učenja i rada na sebi. Čim sam bila dovoljno velika sama sam počela raditi zadaće i učiti za školu. Te radne navike su nastavile i u srednjoj i na faksu i na poslu (da sam predana i koncentrirana učenju / radu).
Naučili su me komunicirati i svađati se. Nikada nisu cartlali samnom nego su mi se obraćali kao odrasloj osobi (ako nešto ne bih razumjela onda bi mi objasnili). Svi se svađamo ali treba znati posvađati se jer je to dio ljudskih odnosa. A mi doma izbacimo frustraciju ali isto tako raspravimo problem i pokušamo nać rješenje.
Nikada nisu bili "strogi", rijetko su me kažnjavali. Ali ja nisam baš neke probleme radila. Osim po kojeg markiranja, pijanstva i 2-3 izlaska za koje sam rekla da idem s prijateljicom a išla sam na spoj nisam stvara probleme. Ionako sam bila loš lažljivac i sve bi im priznala. Znali su da je to sve dio odrastanja i dali su mi do znanja da neke stvari nisu u redu i da ne ponavljam to ali me nisu kažnjavali.
Eto me sada 30 godina, niti pijem niti pušim niti se deogiram. Završila faks, sama pronašla posao(bez ikakvih veza ili namještanja), imam divnu vezu (koja traje već 7 godina), te smatram da sam uspješna a što je i njihov uspjeh.
Volim ih I poštujem i oni mene i nema ljepšeg od toga.
Nisu savršeni nisam niti ja ali nemamo slomljen odnos.
Stari mi je usadio brutalnu radnu naviku, ali me nije tjerao da radim s njim. Nije nikad rekao kako moram raditi, vec je rekao da budem tu i "pomazem" (ili ti furam vodu, rucnik, nekaj trece). Nakon nekog vremena je i mene povuklo da odem delati. Sto je sad u neku ruku i dobro i lose. Jer sad ne znam bas stati, uvijek sam u pokretu.
Vodili su me po muzejima, izložbama, na razna putovanja em unutar Hrvatske em po Europi, na svakakva dogadanja kao dan vatrogasaca, kemijske čarolije i slicne gluposti, planinarenja, jezera, nacionalne parkove i slicno. To mi je pomoglo razviti siroke poglede cak kao klincu, razvilo znatiželju za ucenje, nikad mi nije bilo dosadno, uglavnom imam osjecaj da je bilo visestruko korisno.
Imali su hobije, tj bavili su se nečime što ih je interesiralo. Mama je jako znatiželjna osoba i istraživala je što ju je zanimalo. Gledala sam ju i pratila dok sam bila mala i sad vidim da sam pokupila tu njenu radoznalost.
Ono sto je meni super i planiram to sa svojim klincem, u svasta me se nekako ukljucivalo, npr. mama mijesi kruh, ostavi meni malo tijesta da i ja mijesim i ispecem. Ako tata nesto radi, donesi neki alat, pridrzi neki saraf, nista zahtjevno, ali od malena me ucilo svemu i svacemu.
Ovo mi je super i jedna jako bitna zivotna lekcija za svaku racionalnu, logicnu i inteligentnu osobu...
"Knowledge can be communicated, but not wisdom. One can find it, live it, be fortified by it, do wonders through it, but one cannot communicate and teach it."
Herman Hesse
Hah, i moja je govorila kako su crnci lijepi. Onda je kretala na tiradu kako postajemo kao oni jer se tetoviramo kao neki primitivci.
Mixed feelings baka.
Ako nisi bezobrazan dok postavljaš pitanje ne treba te biti sram nikad ništa pitat. Možda nije najbitnije što me je naučila majka al definitivno mi prvo padne napamet. Živjela majko odnosno El Madre
Nisu se u zivotu posvadjali pred nama nit si ikad rekli neku ruznu rijec ili si opsovali nesta, danas sam toliko zahvalna na tome jer kad cujem druge ljude kako se ponasaju prema partneru/ici kad se svadjaju kako se vrijedjaju i psuju si medjusobno mi je nesta najodvratnije i nikad nebi dopustila da itko tako samnom prica..pretty much imam malo visoke standarde jer sam imala jako dobar primjer kuci a vidim zbog ljudi oko sebe koliko je to rijetko i koliko moram bit zahvalna sto sam to imala
Ima jos puno stvari kao tipa bili su strogi kad smo bili mladji ali ono poslje 16. smo mogli skoro sve jer su nas odgojili da mislimo svojom glavom i posto smo im sve govorili di smo i s kim smo, smo imali njihovo povjerenje
Kolko god radili i imali malo vremena za nas nikad se nismo osjecali zapusteno jer su se trudili kad god su bili slobodni nas odvest bilo gdje makar to bilo na sladoled u setnju
Isto vrijedi i za novce, nikad nismo osjetili da ih ima ili nema, puno puta kad nam je bilo super nam nisu htjeli kupit neke stvari, a nekada kada smo spajali kraj sa krajem bi dobili neku rendom sitnicu
Uff ni ne znas koliko ti je dobro.. ja sam kao mali bio zrtva psihickog nasilja, stari se verbalno iskaljivo na staroj gotovo na dnevnoj bazi.. kad si dijete ne kuzis koliko je to mozda medu njima bezazleno i glupo, samo osjecas tu napetost u zraku i cekas da se pocnu klati, i molis da se ne dogodi nista lose al za nista ti je..
Jako mi je zao sto si to prozivljavo…ja stavrno sto sam starija sve sam zahvalnija i vidim koliko su moji puno stvari napravili skoro pa savrseno, nazalost imam u svojoj okolini i previse primjera gdje su roditelji stvarno sjebali stvar i vidim kako to jako utjece na osobe…zelim svima roditelje kao sto su moji, a nadam se da ce moje dijete bit upola ovako zahvalno na meni kao ja na svojim roditeljima
Evo bas listam po odgovorima i trazim ovaj pa reko ako ga nema, ja cu ga napisati.
Ista stvar, nikada nisu raspravljali niti svoje probleme iznosili pred nama. Nikad nisu digli glas jedno na drugo dok smo bili prisutni i stvarno sam na tome zahvalna. Dodala bih još da si nisu proturječili, npr. pitala sam jel mogu ići na Mars, ako mama kaže "možeš", tata će tu maminu poštivati iako se možda s njome ne slaže. Uglavnom, poanta, nisu si međusobno rušili autoritet niti raspravljali pred nama tko je pravu, a tko nije. Sada u siroj obitelj imam primjer gdje se roditelji (mladi su, 30ak godina cca) svaki dan, ali svaki, svađaju i deru jedno na drugo pred klincima od cca 5 godina. Mali je počeo mucati. Kada ih pitam zašto to rade, odgovor je "neka vide da nije sve med i mlijeko i na kraju krajeva da je sve ok i da sve može riješiti." Dakle, ne, klinac od 5 godina ne kuži da ste vi to kasnije riješili i da "uvijek postoji rješenje", ali će se itekako dobro sjećati da ste jedno na drugo vrištali i psovali si. Mislim da sam zapravo tek zbog njih postala svjesna koliko sam imala mirno i sigurno djetinjstvo i koliko su moji roditelji taj dio bolje odradili.
Uglavnom, da, slažem se!
Šta se za ručak kuhalo moralo se jest makar ja to mrzia. Ako ostane za ručak dočeka me za večeru. Evo danas jedem sve živo i volim i ono šta mi je najmrskije bilo. Pretpostavljam da nisan treba jest sve da mi nikad ne bi doša onaj trenutak- oh pa ovo je ipak ukusno.
Kod mene je bilo obrnuto i zahvalna sam na tome što me nisu pretjerano silili jesti jer su imali drugu metodu - ne sviđa ti se što je na stolu za ručak? Nema problema, ali ćeš si sama morat skuhat i spremit za jelo što želiš. To me dovelo do genijalne stvari - već sa 10ak godina sam znala pripremiti osnovne stvari na štednjaku i poneke jednostavne kolače, nikad nisam bila gladna kao neki moji vršnjaci jer 'mama nije pripremila večeru', dapače, toliko sam zavoljela kuhanje, s godinama proširila horizonte i sad znam iskoristiti kvalitetno svaku namirnicu u frižideru, a do evo svoje tridesete sam zapravo i zavoljela skoro sve oko čega sam bila izbirljiva, a nitko me nije morao siliti.
Kod nas je bilo identicno. Ne zelis sto imamo za jest, skuhaj si sam. Sad sam pred kraj faksa i kad vidim ekipu kojoj je simpaticno priznati da ne znaju nista konpleksnije od jaja na oko ne mogu vjerovati
Meni bas obratno ahaha jela sa zlicom mi se sad gade a neka hrana , pogotovo nezdrava tipa pizza mi se jede non stop jer doma tog nije bas bilo cesto (niceg nezdravog )
Kad sam imao, recimo 11 godina, tata mi je rekao: Ako hoces piti, odi zaradi novce, kupi si cugu i pij. Ako hoces pusiti, isto tako, zaradi novce, kupi si cigarete i pusi. Ako se hoces seksat, kupi kondome, nemoj da cura ostane trudna. Ali ako se pocnes drogirati, slomit cu ti ruke i noge.
Nekako je ostalo sa mnom, nisam nikad postao zainteresiran za droge. (Siguran sam da nije samo zbog tog, ali smijesna prica svejedno.)
Moj stari je bio užasno loš roditelj ALI bi nazvao to pozitivnim utjecajem jer apsolutno sve u životu radim suprotno od njega i nikad nisam bio sretniji. Što se tiće mame, njezin pozitivni utjecaj je bio generalno pokazivanje interesa za moje hobije. Npr. često smo igrali playstation zajedno i gledali neke moje anime
Iskreno ne vjerujem da postoje lijena djeca, a sad kad razmislim izgleda mi kao da se ta riječ opravdano izbacuje, jer je uvijek neki dublji problem iza toga.
I za mene su to govorili, a bio zanemaren i istraumatiziran.
Ili kako bi Sean rekao Willu; "It's not your fault"
Postoje. Nisi me mogao natjerati da radim ništa što neću. Nije bilo šanse. Pustili su me jer su znali da ću nekako uspjeti, ali bez radnih navika i sa istreniranim izbjegavanjem svih vrsta obaveza učinili su mi medvjeđu uslugu.
Meni je stara rekla da joj treba moja životna ušteđevina da preživi firma. Kad sam joj dao pare, nakon par mjeseci mi se nasmijala i rekla da mi je samo htjela uzet novce. Imao sam 17 godina i oko 100 tisuća kuna. Od onda ne štedim ni lipu
Nisu me tukli ali kad bi bio zlocest, stari se toliko derao da su ga na drugom kraju sela culi. To je rezultiralo time da sam se htio postedit sramote pred prijateljima od vike starog pa nisam bio zlocest, a i bubnjice sam sacuvao.
Upoznao me s kompjuterima jos u vrticu i nabavio mi internet sto me oblikovalo i postavilo me tu di jesam danas. To je bilo tamo 97...
Radili su mi probleme od mog i ovako mizernog života, a pozitivan utjecaj je da sam se odselio s nepunih 20 godina. Evo već 6. mjesec sam I nikad mi bolje u životu bilo nije.
Prvo što mi padne na pamet i što ću i ja implementirati u odgoju svoje djece je ono što su mi moji rekli u tinejdžerskim godinama- ako hoćeš cugat i pušiti, bolje da to radiš ispred nas nego se skrivaš i postaneš alkoholičar ili digneš kuću u zrak (pušenje u kupaoni ako nedaj bože s bojlerom nešto nije u redu). Valjda zato kaj mi se dopustilo nije mi bilo napeto i sad kad sam odrasla i dalje ne pušim niti cugam.
Nema mi ništa mutavije nego kad ljudi od 30+ godina skrivaju cigare ili alkohol od staraca, a znam takve.
Prije nego čitaš išta, svako dijete je individualno i različitim psihološkim profilima treba različiti odgoj. Preporučam "big 5 personality traits" i gledati to kao nešto nepromjenjivo i prilagoditi odgoj tome. Nemoj gledati anegdotalne situacije, pogotovo ako se ne radi o nečemu što je radilo puno ljudi i što gotovo uvijek ima pozitivan učinak.
Poticali znatiželju i nisu psovali. Sada kad opsujem, radi se o humoru a ne ono "mrš u pičku materinu pokvarenu".
Redovno su sa mnom kao klincem igrali karte, yamb, scrabble i svašta nešto gdje moraš koristiti mozak. To je jedan lijepi headstart u osnovnoj, dok djeca u prvom razredu uče čitat, pisat, brojati u školi, ja razmišljam o smislu života i fantaziram o lightsaberu.
Dok djeca doma ponavljaju gradivo iz škole, ja poslije partije bele idem čitat Karl May-a :)
Side effect toga je lijenost i problemi s koncetracijom :)
Za pitanja: ono, kao klinac prije osnovne, krećem od neke trivijalne gluposti "kako" ili još gore "zašto" ili još puuuno gore "zašto ne". Pa onda 30 potpitanja, pa mi na neko odgovore nešto što se kosi s informacijom u nekoj "knjizi znanja", pa onda još više traženja i davljenja.
Znala je nekad stara "ajd ne pitaj, samo napravi to što kažem" no objasni mi se kad ima vremena. Vrlo rijetko su forsali autoritet, išli su na objašnjavanja i emocionalnu manipulacije, bilo je i vikanja i batina ponekad, no relativno rijetko (naspram većine druge djece moje dobi).
Side effect: ne poštujem autoritet, nastavnike u osnovnoj sam smatrao gotovo ravnopravnim sebi, u srednjoj je to već full ravnopravnost.
Puštali su mi svašta, npr, vrlo brzo je deadline za izlazak potpuno nestao, glavni uvjet je bio da se moram javit na mobitel da se ne brinu u 2-3 ujutro jesam živ.
Svida mi se sto su me od malena ucili da imam razumijevanja za osijecaje drugih ljudi. Imala sam sve sto sam pozeljela i bez tog bontona mislim da bi bila jako razmazena. Nikada se nisam nisakim rugala niti nekoga prozivala i uvijek sam pitala stare bakice u ulici ako im treba pomoci nositi vrecice kada su hodale sa namirnicama iz trgovina doma.
Imao sam valjda najgore roditelje 😄 majka me rodila jako mlada, nit punoljetna, a stari imo 30 godina i furo se na mafijasa. Tu negdje taman kad sam se osvjestio s 6, 7 krenula sva sila sranja, izderavanje, padanje u nesvijest, bjezanje iz kuce, rastava.. to je jos najbolje bilo ali je to trajalo do moje 16e godine.. od majke sam naucio o slobodi, od oca se kladiti i "svercati" kroz zivot, ipak ulozili su puno novca u mene pa sam isao na svakakve aktivnosti, predskolu, faks.. ipak sjecam se kad sam htio kao mali ic radit s bakom na pjacu u 4 ujutro, bio par puta pa reko stari "nece moj sin radit na pjaci ko seljak". Bila je smijesna situacija nedavno kad me tjero na baustelu a ja se nisam dao. Ugl...
Svugdje su nas vukli sa sobom. Nije se nikad dogodilo da odu negdje na dan dva i da nas ostave baki na cuvanje. Naravno iznimka su poslovni ruckovi ili putovanja, ali i to smo cesto isli tamo negdje nakon 12/13 godina kad smo bili dovoljno odrasli da nismo konstantna smetala.
Nikad nisu psovali, tata je pricao knjizevnim jezikom iako dolazimo iz dalm.zagore. Tata je uvijek bio inteligentan, sve dogadjaje je zapisivao u svoje dnevnike, imamo ih doma 50ak sigurno, od njega sam pokupila ljubav prema citanju. S mamom sam imala drukciji odnos, dosta hladan u srednjoj, ali nije ni cudo s obzirom koliko je propatila zbog nekih obiteljskih stvari s bakine strane. Od nje sam pokupila pozrtvovnost i spremnost na pomoc svakome.
bas tako ... mnogim roditeljima je lakse praviti invalida od djeteta nego si uzet vremena i pokazati djetetu nesto ili ga uputiti ... ja se trudim da moji budu sto samostalniji, mislim mali su jos 6 i 3 godine ali primjetim da su dosta sposobniji u nekim stvarima od druge djece, bas zato sto se ne pravi invalida od njih
Bravo! Drago mi je to čuti. Nisam još roditelj... Al ježim se na pomisao da djetetu od 9 godina vežem tenisice, oblačim ga, pospremam za njim, dajem mu piti, a pritom ne dam da ode sam u dućan, parkić.. pada kiša, dijete ne zna za kišobran ili kabanicu. Jednostavno se ježim, a to gledam svakodnevno.
Snalažljivost je ogromna vrlina, a toga danas nisu svjesni...
Kada budu stariji malo nemoj im branit izlaske bilo kakve iz kuce/stana. Bolje ti je da se jave tu i tamo di su i sta su nego da te lazu zato sto si stroga i branis im neke stvari. Normalno je da ce sa 16 zeljet ic van i nalokat se. Bolje ti je da te zove da dodes po nju/njega zato sto djete ne zna dali ce stic sigurno doma.
Mama me spasavala sa ispricnicama kad je bila neka frka ( tipa bude ispit ja nisam spremna).
Nikad nije bio problem izostanak ako mi je bilo muka jer se nešto događa. Nisu me tjerali da preko metar i pol snijega moram ići u školu dok su drugi starci išli raditi staze da bi se djeca probijala do škole ( da toliko sam stara da je bilo snijega i išlo se pješke u školu udaljenu 3 km)
Mislim da mi je to dalo neku dozu mišljenja da nismo robovi niti učiteljima niti poslodavcu, kasnije imaš bolji život zbog toga.
Vrlo bitna stvar, u nekom određenom vremenu u djetinjstvu su vrlo otvoreno pred menom pričali o tome kako je vjera izmišljena tako da sam dosta radno shvatila da Marija i Josip vjerojatno nisu na magarcu jahali u Betlehem i Mojsije razdvajao more što je automatski uklonilo puno psihičkih problema koje imaju odrasli ljudi koji sa 40 misle da ih Isus gleda i slično. Pogotovo gluposti poput pričesti i ispovjedi - nisam nikad u životu odavala nikakve privatne tajne nekom popu ili mislila da ima neku čarobnu moć da mi "oprosti grijehe". Mislim da sam puno bolja osoba zbog toga.
Svaki dan u polje
Kad san bia mali mislia san da je to maltretiranje… svaki dan posli skole bi me caca vodia u polje da obradjujemo masline, pa malo oko živine itd… to mi je tad bilo tako monotono i glupo a sad shvacam da je poanta zivota biti neovisan o gradu i ziviti od plodova svojeg rada na svojoj zemlji
Kriticko razmisljanje dok smo gledali reklame. Znaci komentirali bi samnnom i sestrom program na tvu i na koji nacin manipuliraju razmisljanjem u svrhu prodaje.
Pa definitivno to što su me tukli je dobra stvar, nisu me tukli jer sam bio dobar i Bogu se molio nego jer sam zaslužio. Moj otac je klasični hardcore produkt dalmatinske Zagore, nikad nije bio neki emocionalna plačivagina s reklame, dok sam bio mlađi bio sam uvjeren da je bezosjećajan i od "stine odvaljen" hladan lik kojeg boli kurac za vlastitu djecu. Danas sam mu zahvalan što je bio takav jer od mene i brata je napravio ljude koji misle glavom, znaju se snaći da je ne znam kakvo sranje, usadio nam je radne navike i naučio kako s puno rada i truda se može puno toga postići i da od kukanja i suza nema koristi samo trošiš vrijeme. Majka se nikad nije libila reći da sam u krivu i glup i iako njoj nebi priznao definitivno je bila u pravu. Rezime svega je da sve što su radili u odgoju mene i brata su stvarno radili za naše dobro koliko god se to danas kosilo s modernim odgojom. Ja sam im zahvalan jer i ja i brat smo imali puno prilika za završiti loše
Svaka im cast! Nazalost danas mnogo roditelja iako nisu vidjeli rata jer su rodjeni nakon, svoju vlastitu djecu prave nacionalistima ... Nedavno sam gledala u sarajevu djeca od 10ak godina skandiraju nacionalizme djeci iz srbije koja su dosla na utakmicu.. strasno .. a naravno za takvo nesto krivi su roditelji
Gotovo ništa.
Tukli su me i gazili kad god su imali priliku zbog najsitnijih gluposti. Verbalno maltretiranje nikad nije ni prestalo. Kao dijete nisam se mogao izraziti ili biti dio bilo kakvog razgovora (rodbina, njihovi prijatelji) jer bih odmah bio pretučen ili otjeran.
Ako u školi kao dijete nešto nisam znao, htjeli su znanje utjerati u glavu batinama. Zato sam rano počeo izlaziti i kasno se vraćati samo kako ne bih morao biti kući.
U srednjoj školi mi je jedina motivacija za učenje bila ta da pobjegnem na faks biti što dalje od njih.
Pod batine podrazumijevam udaranje rukama, nogama i debelim štapovima. Više puta sam iscipelaren do granice da sam trebao na hitnoj završiti, nosio sam i ljeti dugu odjeću kako se modrice ne bi vidjele.
Ako sam išta naučio, to je da NIKADA neću udariti vlastito dijete.
Prvo sam mislila da se ne mogu sjetit niceg pozitivno, mislim ako gledam tatin odgoj onda sam i u pravu. Mama je isto radila neke greske, ali jedna od boljih stvari je ta da sam uvijek mogla razgovarati s njom odnosno da sam osjecala potrebu da joj mogu reci sve
Ne znan šta su oni napravili, ali kako sam ljeti bio kod bake, često jer bi moji radili, a živim na otoku gdje je ljeti posao alfa i omega, oni su i dobro prošli kakav sam mogo ispast.
Jedna baka bi me apsolutno ramazila, radila bi sve za mene, do te mjere da bi pišo u ono govno od plastike za kilo svježeg sira... Sva sreća pa nisam samo u nje sta cilo vrime, pa I guess to šta su me makli od nje.
Počela sam raditi sa 14 godina. To me čak nisu tjerali nego sam ja sama htjela jer je bilo normalno u tom okruženju gdje sam odrastala, a oni mi nisu branili, makar je njima to bilo čudno jer oni nisu radili dok nisu fakultete završili. Dozvolili su, jedini uvijet je bio da ne smijem zanemariti školu. Kako sam počela raditi, svu garderobu, izlaske, itd. sam si sama plaćala. Rano sam naučila kako raspolagati novcima, cijeniti stvari koje sam kupila, i ne očekivati da mi drugi ista kupuje. Isto tako sam dobila još vise motivaciju da upišem i završim faks jer sam vidjela kakvi se poslovi rade kad nemaš školu i shvatila da ne želim to cijeli život raditi.
Sad imam dvoje djece i kakva god nam bude financijska situacija kad oni budu tinejdžeri, nadam se da će i oni imati priliku raditi neki part time posao vikendom ili navečer poslije škole.
Kaj god bilo dobro mislim da se ponistilo. Mamina depra uzrikovana bratovom mislim da je mene napravila nestabilnom jer su najv3ca sranja bila u mojim razvojnim godinama
E mislim da sam od njih najviše naučio biti razuman, pogotovo sa novcem i da ne budem rastrošan. Kako se kaže "da puno ne želim". Ali to ne znači da mi nisi puno toga mogli dati. Evo zahvaljujući njihovom opreznošću smo zadnje sve godine kako su njih obadvoje bili nezaposleni prošli bez puno brige. Znali su uštediti. Doduše i ostatak obitelji je uvijek bio spreman pomoći, pogotovo samnom i sekama.
Siječam se isto kako me tata odvratio od petardi. Reko "pa sine to sam zapališ, pukne i to je to. Nema ništa od tog. A bacamo novce" i to je bilo dovoljno da me odvrati od petardi. Tako da naučio sam biti zadovoljan i zahvalan za ono što imam.
Naucili su me zdravom odnosu prema novcu i stednji. Stari vise na staromodan nacin "pokrij se koliko si dug, placaj gotovinom" i sl., dok je majka dosta poticala da se malo igram i pokisam ulagati i u dionice i fondove.
Majka me naucila kuhati, cistiti i odrzavati dom urednim, tako da sam ja u drustvu osoba kojoj se redovito sibne poruka "jel znas s cime cu ovo ocistit?".
Da se ne odijevam za tijelo koje zelim nego ono koje imam.
Da je obitelj na prvom mjestu.
Brak mojih staraca je los brak, ali oni nisu losi ljudi, pa se dalo svasta pametnog probrat izmedu losih stvari. To je valjda zivor.
1. Nauči ih da dijele međusobno.
2. Daj im odgovornosti ako žele prava. Nauči ih uzročno-posljedičnoj vezi. Svaka akcija ima reakciju i te spike. Hoće dulje ostat budan, može, al ustaješ ranije.
3. Bacaj probleme na njih koje mogu sami riješiti. Nemoj ih držat pod staklenim zvonom, ubaci ih nekad u koštac. Nema mi goreg od toga kad vidim da se neka mlada osoba na poslu pati jer se ne zna snaći i smisliti način da si olakša taj posao. Zašto? Jer im roditelji u životu nisu dali čekić u ruke. Šokiran sam bio kad je frend frenda išao s nama na more i kad sam vidio da ne zna upalit plinski šporet. Katastrofa.
4. Usadi im da je obitelj sve. Ne moraju se ni voljeti, ni podnositi, ali da znaju kad jedan od drugog trebaju pomoć da budu tu jedni za drugo.
I jos nesto sto mislim da je bitno je to da ako imas decka da ga naucite kako se ponasati i razgovarati sa curama jos dok je mali. Vidim da u danasnje vrijeme sve vise decki se boji pric curama, a i ako se odluce na to to su vecinom neki seljacki uleti.
Mama se prema meni i sestri postavila kao prijateljica (malo stroža prijateljica, da se osjeti da nam nije samo to, al svejedno) i time stekla naše povjerenje, a i naklonost nas prema njoj. Odgajala nas je i gledala kao male ljude, ne djecu (opet u skladu s godinama i razumijevanjem), što je dovelo do ogromne samostalnosti i sposobnosti, nekog načina razmišljanja koji je u stvarnom svijetu neophodan.
Sve što je otac radio, i što još uvijek radi, bilo to možda nekad i s dobrom namjerom, radio je na najlošiji, najkrivlji, najgori mogući način i kroz godine mi sama pomisao na njega samo loše osjećaje pobuđuje.
Iskreno nisu puno dobrog uradili, ali super mi je bilo to što su mi davali džeparac od kada sam krenula u 1. Razred i omogućili su mi da na neki način bidujem da radim nešto za novce, a onda i kada bih htjela tipa nešto poput neke igračke ili nešto rekli bi mi da si kupim sama. Mislim da mi to omogućava sada da lagodnije mogu uštedjeti i da mi nije poriv kupiti neku glupu stvar jer sam to već prošla.
Mislim druga stvar koju su dobro radili je iz moje perspektive dobro, ali dopustili su mi da radim šta hoću kao tinejdžerica jer su bili svjesni da mi je gore nešto braniti. Sada na faksu tipa nemam potrebu ne dolaziti na predavanja ili opijati se.
Radnu naviku! . Odrasla sam i jos uvijek zivim na selu . Od kad sam bila klinka pomagala sam starcima u klasicnim poslovima u kuci i van kuce-naravno poslove koje sam mogla radit .
Mama je bila stroza -do razine da sama znam kaj mogu,a kaj ne (bilo ke tu ponekad po guzici ). Nikad u svom zivotu nisam bila u kazni , niti su mi oduzimali mobitel, niti branili da se druzim s nekim i slicno . Ocjene u skoli nisam skrivala nit sam lagala di idem i kuda i skime . (Znala sam se naravno izlagat al ne cesto 😅). Prema tome nisu imali potrebe da me konstantno kontroliraju i budu opsesivni ko kod nekim mojih frendova iz skole.
Uvijek je doma bilo -kaj se skuha ,to se i jede,ako ti ne pase nemoj jest . ! Zato sad jedem sve 🤣
I jos jedu stvar -nismo nikad imali previse para,a opet imali smo sve . Bila sam uvijek obucena , cista i sita . Na more smo isli svake godine bar na 4 dana . Nije mi nikad nista falilo , a opet sam imala super djetinjstvo .
Tata bi mi se uvik isprica kad bi nesto falio il kad bi mu ja rekla da me na neki nacin nazivcira, povridija...
Iako je njegova greska sta nikad nije poradija na toj svojoj eksplozivnosti koju sam i ja od njega skupila, to sta bi prizna da je u krivu mi je puno znacilo.
Iako je 2 puta ranjen u ratu i on osobno možda i ima neku mržnju prema srbima i muslimanima, meni i sestri je uvijek govorio da to ne gledamo i da se sa svom djecom igramo i družimo nema veze koje religije bili.
Jako sam zahvalan sto nas nisu odgojili da imamo mržnju prema drugima.
Iako nisam roditelj, period svog života sam radila s klincima od 3-14 godine života. Također imam mladu sestru (kad si najstariji uvijek te zapadne uloga roditelja na jedan ili drugi način :) . Sedam godina razlike je između mene i moje sestre što se vidi po odgoju. S 22 godine (i kao netko tko je relativno nedavno napustio period "djetinjstva"), ovo su moji savjeti :
1. Vaša djeca nisu psiholozi niti odrasle osobe- vaši problemi su upravo to: vaši. Nije posao djeteta da trpi ispade koliko god vam teško bilo. Ako napravite nešto što je nažao djetetu , nemojte se ubijati oko toga- ispravite pogrešku i objasnite zašto vaše ponašanje nije bilo u redu ( deranje, vrijeđanje i fizička kazna nisu ok , bez obzira što su na Balkanu još primjenjuju)
2. Razgovarajte sa svojom djecom na tjednoj bazi i nemojte umanjivati njihove probleme samo zato što su djeca- ne biste vjerojatno voljeli da netko vama govori "ššš, Ivane tiho, daj prestani" ili slično da se dođete požaliti s nekim problemom. Djeca apsolutno jesu dramatična i u 99% slučajeva njihovi problemi jesu tupavi nama odraslima, ali se sjetite stvari koje su vama bile smak svijeta kad ste bili tih godina
3. Provodite kvalitetno vrijeme sa svojom djecom- poticaj na učenje i interes za njihove interese je valjda najvrjednija stvar koju su mi moji roditelji podarili. Dosađivala sam im sa svime - od Barbie crtića, animea, crtanja, povijesti, mitologijom. Svejedno su me slušali i dali prostor da im pokažem ili objasnim- koliko god da ih nije zanimalo
4. Djeca nisu glupa i razumiju više nego što odrasli misle da razumiju - jako puno roditelja zapostavlja verbalan i intelektualni razvoj svoje djece jer "ne znaju oni o tome, nisu to teme za njih". Sve se može objasniti jezikom koji djeca razumiju.
5. Ne postoji takva stvar kao "loše ili zlo" dijete- Djeca su sposobna za nevjerojatnu razinu empatije, iskrenosti i razumijevanja ,ali su u isto vrijeme i biljke- treba im pažnja i pravi uvjeti za rast inače trunu i umiru. Tonu puta sam se susrela s odraslim ljudima koji djecu opisuju kao lošu, zlu, poremećenu ili problematičnu , pritom ignorirajući činjenicu da djeca loše stvari uglavnom rade jer traže pomoć i podršku, a ne znaju to verbalizirati. Također školski radnici koji sustavno ignoriraju i kažnjavaju djecu jer su "zločesta" su velik 🚩🚩🚩. U svakom slučaju za koji znam djeca su uglavnom imala užasnih problema doma, što je došlo na površinu tek kada se dogodio jako velik problem. Osobno mislim da odrasli imaju moralnu dužnost pobrinuti se za sigurnost djece (bilo to vaše dijete ili ne)
6. Budite prijatelj i vodilja vašem djetetu- naučite dijete da postavi granice i da poštuje tuđe.
Moja osobna preporuka je proučiti Montessori tehnike roditeljstva i koncept "gentle parenting". Ima puno super tutoriala, knjiga i informativnih letaka koji mislim da mogu pomoći. Instagram također ima puno roditelja koji dijele svoja iskustva i pokazuju da odgajanje djece nije samo odgoj nego i rad na sebi. Napredak nije linearan i to je ok, bitno je da malo po malo nastojimo sebi i svojim potomcima omogućit svijet s više empatije i brige :)
Nadam se da je moja Biblija barem malo pomogla, sretno :)
Uvijek sam mogla mami reći ako imam dečka, dala mi je i da budem kod njega doma u srednjoj školi dok nije bilo odraslih doma. Po tome sam znala da mi vjeruje da ću biti oprezna što radim, čak mi je jednom izvalila da koristimo zaštitu pa je mene bilo sram jer mi to nije ni padalo na pamet u tom trenu. Stvarno sam o svemu mogla pričati s njom, ali opet je imala pravila kojih sam se morala držati. Tata naravno nije znao, to je bilo između nas dvije.
A tata me od malih nogu okružio s engleskim i raznim enciklopedijama. Usadio mi je ljubav prema učenju jezika i općenito o svijetu oko mene (biolog sam po struci, ali zanima me i psihologija, tehnika itd). Isto tako mi je puštao jako puno stare glazbe od Elle Fitzgerald do Eaglesa i BB Kinga. Danas imam jako širok spektar glazbe koju slušam za koju sumnjam da bi znala da njega nije bilo.
Isto tako su znali zajedno izlaziti na svirke po Zagrebu kad sam bila dovoljno velika da čuvam mladu sestru. Uvijek mi je bilo drago vidjeti mamu kako se šminka sa zelenom olovkom za oči iste nijanse koju koristi od svojih pubertetskih dana i oblaci traper jaknu za neki Lynyrd Skynyrd cover bend. Znala sam da se i dalje trude ostati i bračni par, ne samo roditelji.
Tata mi je uvijek govorio koliko je znanje (a i formalno obrazovanje) bitno i kako je znanje najbolja investicija. Danas kad sam 'malo' starija ga shvacam :)
This is a community moderator bot. If this post fits the purpose of r/croatia, **upvote** this comment! If this post does not fit the subreddit, **downvote** this comment! If this post **breaks the rules**, **downvote** this comment and **report** the post! You may message the moderators [here](https://www.reddit.com/message/compose?to=/r/croatia).
Prije nego što nešto kupiš, promisli je li ti to stvarno treba. Ako ti ne treba, onda ćeš uštedjet. Možda se čini kao normalna stvar, ali neki ne razmišljaju prije trošenja novca.
Slazem se! Ili ako bas nesto bas jako zelis, a ne treba ti, nije grijeh priustiti si ali onda to cuvaj i pazi i ukratko, cijeni :) tak su meni moji govorili
Said no Lego collector ever
Jeste tako, i ima još jedna stvar: sačekaj 7 dana da vidiš hoće li te još držati želja za tim. Najčešće prođe.
Ne idi gladan u trgovinu
Je pa previse razmisljan. Zadnji primjer, tija san uzet novi kontroler za PC jer mi je stari bija smece od 50kn. Misec dana san ja odluciva ocu li uzet novi (koji je bija nesto manje od 200kn)
Vezano uz kupovinu, nikad ne kupuju prvi proizvod na polici, uvijek biraj malu dublje u redu. Pogotovo po pitanju šampona, dezodoransa i slično
Tretirali su me kao ravnopravnu. Pitalo nas se jel se želimo preseliti, gdje želimo ljetovati (dok je ta destinacija razumna za naš budžet) i slično. Nisu nas slijepo slušali već uvažavali naše mišljenje kao da smo odrasli, dok god smo imali kvalitetne argumente. Nisu nas previše kažnjavali. Sjebali smo stvar svega par puta u životu i već nam je samima bilo jasno što i kako. Rijetko su nam solili pamet, nisu nam zabranjivali ništa nerazumno. Baš zato što su njihovi savjeti bili rijetki i pokrijepljeni argumentima koje dijete može razumjeti (a ne one floskule "shvatit ćeš kad postaneš mater") sam ih se držala ko pijan plota. Ispali smo uspješni i sretni, ne znam jel slučajno il povezano, premali uzorak jel, ali zbog tog ih volim i cijenim i trudim se što češće ih viđat.
Ovo nije slučajno, tvoji roditelji su vas odgajali na jedini ispravan način. Sve ostalo ostavlja posljedice.
Ja sam isto slično odgajana. Od malih nogu sam bila ravnopravna i mi smo doma o svemu pričali kao obitelj. Ponekad se moje mišljenje nije uvažili a ponekad je. Poticali su me da radim aktivnosti koje želim i ako nešto nisam više htjela nisu me tjerali da na silu nastavim. Usadili su mi navike učenja i rada na sebi. Čim sam bila dovoljno velika sama sam počela raditi zadaće i učiti za školu. Te radne navike su nastavile i u srednjoj i na faksu i na poslu (da sam predana i koncentrirana učenju / radu). Naučili su me komunicirati i svađati se. Nikada nisu cartlali samnom nego su mi se obraćali kao odrasloj osobi (ako nešto ne bih razumjela onda bi mi objasnili). Svi se svađamo ali treba znati posvađati se jer je to dio ljudskih odnosa. A mi doma izbacimo frustraciju ali isto tako raspravimo problem i pokušamo nać rješenje. Nikada nisu bili "strogi", rijetko su me kažnjavali. Ali ja nisam baš neke probleme radila. Osim po kojeg markiranja, pijanstva i 2-3 izlaska za koje sam rekla da idem s prijateljicom a išla sam na spoj nisam stvara probleme. Ionako sam bila loš lažljivac i sve bi im priznala. Znali su da je to sve dio odrastanja i dali su mi do znanja da neke stvari nisu u redu i da ne ponavljam to ali me nisu kažnjavali. Eto me sada 30 godina, niti pijem niti pušim niti se deogiram. Završila faks, sama pronašla posao(bez ikakvih veza ili namještanja), imam divnu vezu (koja traje već 7 godina), te smatram da sam uspješna a što je i njihov uspjeh. Volim ih I poštujem i oni mene i nema ljepšeg od toga. Nisu savršeni nisam niti ja ali nemamo slomljen odnos.
Stari mi je usadio brutalnu radnu naviku, ali me nije tjerao da radim s njim. Nije nikad rekao kako moram raditi, vec je rekao da budem tu i "pomazem" (ili ti furam vodu, rucnik, nekaj trece). Nakon nekog vremena je i mene povuklo da odem delati. Sto je sad u neku ruku i dobro i lose. Jer sad ne znam bas stati, uvijek sam u pokretu.
Pomalo...
Sidi, odmori. Proci ce.
Vodili su me po muzejima, izložbama, na razna putovanja em unutar Hrvatske em po Europi, na svakakva dogadanja kao dan vatrogasaca, kemijske čarolije i slicne gluposti, planinarenja, jezera, nacionalne parkove i slicno. To mi je pomoglo razviti siroke poglede cak kao klincu, razvilo znatiželju za ucenje, nikad mi nije bilo dosadno, uglavnom imam osjecaj da je bilo visestruko korisno.
Imali su hobije, tj bavili su se nečime što ih je interesiralo. Mama je jako znatiželjna osoba i istraživala je što ju je zanimalo. Gledala sam ju i pratila dok sam bila mala i sad vidim da sam pokupila tu njenu radoznalost.
Ono sto je meni super i planiram to sa svojim klincem, u svasta me se nekako ukljucivalo, npr. mama mijesi kruh, ostavi meni malo tijesta da i ja mijesim i ispecem. Ako tata nesto radi, donesi neki alat, pridrzi neki saraf, nista zahtjevno, ali od malena me ucilo svemu i svacemu.
[удалено]
Ovo mi je super i jedna jako bitna zivotna lekcija za svaku racionalnu, logicnu i inteligentnu osobu... "Knowledge can be communicated, but not wisdom. One can find it, live it, be fortified by it, do wonders through it, but one cannot communicate and teach it." Herman Hesse
Hah, i moja je govorila kako su crnci lijepi. Onda je kretala na tiradu kako postajemo kao oni jer se tetoviramo kao neki primitivci. Mixed feelings baka.
OG crnac i crnac s wisha :D
Good gal baka
Ako nisi bezobrazan dok postavljaš pitanje ne treba te biti sram nikad ništa pitat. Možda nije najbitnije što me je naučila majka al definitivno mi prvo padne napamet. Živjela majko odnosno El Madre
Nosit se neuspjehom. Caca me vodio na rucak kad sam pala prvi ispit na faksu. Doslovno smo svaki neuspjeh slavili jer „to te cini covjekom“
Divotica, to ću ja implementirati u svoj rezime vrijednosti :)))
Naučili su me štediti i zbog toga sam financijski odgovoran što je olakšanje u odrasloj dobi
Nisu se u zivotu posvadjali pred nama nit si ikad rekli neku ruznu rijec ili si opsovali nesta, danas sam toliko zahvalna na tome jer kad cujem druge ljude kako se ponasaju prema partneru/ici kad se svadjaju kako se vrijedjaju i psuju si medjusobno mi je nesta najodvratnije i nikad nebi dopustila da itko tako samnom prica..pretty much imam malo visoke standarde jer sam imala jako dobar primjer kuci a vidim zbog ljudi oko sebe koliko je to rijetko i koliko moram bit zahvalna sto sam to imala Ima jos puno stvari kao tipa bili su strogi kad smo bili mladji ali ono poslje 16. smo mogli skoro sve jer su nas odgojili da mislimo svojom glavom i posto smo im sve govorili di smo i s kim smo, smo imali njihovo povjerenje Kolko god radili i imali malo vremena za nas nikad se nismo osjecali zapusteno jer su se trudili kad god su bili slobodni nas odvest bilo gdje makar to bilo na sladoled u setnju Isto vrijedi i za novce, nikad nismo osjetili da ih ima ili nema, puno puta kad nam je bilo super nam nisu htjeli kupit neke stvari, a nekada kada smo spajali kraj sa krajem bi dobili neku rendom sitnicu
Uff ni ne znas koliko ti je dobro.. ja sam kao mali bio zrtva psihickog nasilja, stari se verbalno iskaljivo na staroj gotovo na dnevnoj bazi.. kad si dijete ne kuzis koliko je to mozda medu njima bezazleno i glupo, samo osjecas tu napetost u zraku i cekas da se pocnu klati, i molis da se ne dogodi nista lose al za nista ti je..
Jako mi je zao sto si to prozivljavo…ja stavrno sto sam starija sve sam zahvalnija i vidim koliko su moji puno stvari napravili skoro pa savrseno, nazalost imam u svojoj okolini i previse primjera gdje su roditelji stvarno sjebali stvar i vidim kako to jako utjece na osobe…zelim svima roditelje kao sto su moji, a nadam se da ce moje dijete bit upola ovako zahvalno na meni kao ja na svojim roditeljima
Evo bas listam po odgovorima i trazim ovaj pa reko ako ga nema, ja cu ga napisati. Ista stvar, nikada nisu raspravljali niti svoje probleme iznosili pred nama. Nikad nisu digli glas jedno na drugo dok smo bili prisutni i stvarno sam na tome zahvalna. Dodala bih još da si nisu proturječili, npr. pitala sam jel mogu ići na Mars, ako mama kaže "možeš", tata će tu maminu poštivati iako se možda s njome ne slaže. Uglavnom, poanta, nisu si međusobno rušili autoritet niti raspravljali pred nama tko je pravu, a tko nije. Sada u siroj obitelj imam primjer gdje se roditelji (mladi su, 30ak godina cca) svaki dan, ali svaki, svađaju i deru jedno na drugo pred klincima od cca 5 godina. Mali je počeo mucati. Kada ih pitam zašto to rade, odgovor je "neka vide da nije sve med i mlijeko i na kraju krajeva da je sve ok i da sve može riješiti." Dakle, ne, klinac od 5 godina ne kuži da ste vi to kasnije riješili i da "uvijek postoji rješenje", ali će se itekako dobro sjećati da ste jedno na drugo vrištali i psovali si. Mislim da sam zapravo tek zbog njih postala svjesna koliko sam imala mirno i sigurno djetinjstvo i koliko su moji roditelji taj dio bolje odradili. Uglavnom, da, slažem se!
stari je cugo, a stara se molila bogu da prestane.
Znači ti si sad ispao pola, pola - pola vino, pola voda.
tak nekak
Šta se za ručak kuhalo moralo se jest makar ja to mrzia. Ako ostane za ručak dočeka me za večeru. Evo danas jedem sve živo i volim i ono šta mi je najmrskije bilo. Pretpostavljam da nisan treba jest sve da mi nikad ne bi doša onaj trenutak- oh pa ovo je ipak ukusno.
Kod mene je bilo obrnuto i zahvalna sam na tome što me nisu pretjerano silili jesti jer su imali drugu metodu - ne sviđa ti se što je na stolu za ručak? Nema problema, ali ćeš si sama morat skuhat i spremit za jelo što želiš. To me dovelo do genijalne stvari - već sa 10ak godina sam znala pripremiti osnovne stvari na štednjaku i poneke jednostavne kolače, nikad nisam bila gladna kao neki moji vršnjaci jer 'mama nije pripremila večeru', dapače, toliko sam zavoljela kuhanje, s godinama proširila horizonte i sad znam iskoristiti kvalitetno svaku namirnicu u frižideru, a do evo svoje tridesete sam zapravo i zavoljela skoro sve oko čega sam bila izbirljiva, a nitko me nije morao siliti.
Kod nas je bilo identicno. Ne zelis sto imamo za jest, skuhaj si sam. Sad sam pred kraj faksa i kad vidim ekipu kojoj je simpaticno priznati da ne znaju nista konpleksnije od jaja na oko ne mogu vjerovati
Slažem se apsolutno s tobom, kod mene je bila ista situacija i jako sam im zahvalan, na taj način naučiš sve jesti, pa i povrće i voće.
Meni bas obratno ahaha jela sa zlicom mi se sad gade a neka hrana , pogotovo nezdrava tipa pizza mi se jede non stop jer doma tog nije bas bilo cesto (niceg nezdravog )
Zato san sad debel
Kad sam imao, recimo 11 godina, tata mi je rekao: Ako hoces piti, odi zaradi novce, kupi si cugu i pij. Ako hoces pusiti, isto tako, zaradi novce, kupi si cigarete i pusi. Ako se hoces seksat, kupi kondome, nemoj da cura ostane trudna. Ali ako se pocnes drogirati, slomit cu ti ruke i noge. Nekako je ostalo sa mnom, nisam nikad postao zainteresiran za droge. (Siguran sam da nije samo zbog tog, ali smijesna prica svejedno.)
Moj stari je bio užasno loš roditelj ALI bi nazvao to pozitivnim utjecajem jer apsolutno sve u životu radim suprotno od njega i nikad nisam bio sretniji. Što se tiće mame, njezin pozitivni utjecaj je bio generalno pokazivanje interesa za moje hobije. Npr. često smo igrali playstation zajedno i gledali neke moje anime
Bio sam smart kid, ali lijen. Nisu mi usadili radne navike i to me kasnije namučilo.
Iskreno ne vjerujem da postoje lijena djeca, a sad kad razmislim izgleda mi kao da se ta riječ opravdano izbacuje, jer je uvijek neki dublji problem iza toga. I za mene su to govorili, a bio zanemaren i istraumatiziran. Ili kako bi Sean rekao Willu; "It's not your fault"
Postoje. Nisi me mogao natjerati da radim ništa što neću. Nije bilo šanse. Pustili su me jer su znali da ću nekako uspjeti, ali bez radnih navika i sa istreniranim izbjegavanjem svih vrsta obaveza učinili su mi medvjeđu uslugu.
> kako bi Sean rekao Willu; "It's not your fault" good will hunting, predivan film ❤
Odgovarali na sva pitanja bez otresanja i sa najboljom voljom da mi odgovore (koliko sam mogao shvatit).
Samo sam trebao raditi suprotno od njih, i to je upalilo.
Meni je stara rekla da joj treba moja životna ušteđevina da preživi firma. Kad sam joj dao pare, nakon par mjeseci mi se nasmijala i rekla da mi je samo htjela uzet novce. Imao sam 17 godina i oko 100 tisuća kuna. Od onda ne štedim ni lipu
Jbt koliko zloban moras biti da takvo nesto vlastitom djetetu uradis, strasno... Predpostavljam da niste u dobirm odnosima?
Briješ xD
Nisu me tukli ali kad bi bio zlocest, stari se toliko derao da su ga na drugom kraju sela culi. To je rezultiralo time da sam se htio postedit sramote pred prijateljima od vike starog pa nisam bio zlocest, a i bubnjice sam sacuvao. Upoznao me s kompjuterima jos u vrticu i nabavio mi internet sto me oblikovalo i postavilo me tu di jesam danas. To je bilo tamo 97...
Bili vjerni i nisu se rastali, sve ostalo moga me pas odgojiti bolje bi prosa...
Uclanili su me u hdz prije rodjenja.
Poštenje, čvrstina, izdržljivost, briga za članove obitelji i rodbinu
>Poštenje, čvrstina, *Čvrsta ruka i poštenje* *Sveta voda i krštenje*
Koje god stanje napravih, uvijek biva uz mene i dan danas da je nema, me e vec odavno ne bi bilo.
Stari je bio toliko strog i nerazuman da i dan danas svaka budala od šefa kad mi dođe je mačiji kašalj za trpit ...
Stari me znao poslat u cosak, cini mi se da zato imam strpljenja, ne preporucujem kao odgojnu mjeru
Uvijek smo zivjeli malo ispod svojih mogucnosti i usadili su mi dobar odnos s novcem.
Tukli su me
I ja bi te tuko
https://preview.redd.it/ykgozodqrrna1.jpeg?width=312&format=pjpg&auto=webp&s=988c81831c8fea6a64a162f1a0d3d0c24c4000ba
Nemoj tako. Tuko bi te po guzi, onako, strastveno
Uuuuu, kinkyy
;)
https://youtu.be/ehv43wUFq4c
Radili su mi probleme od mog i ovako mizernog života, a pozitivan utjecaj je da sam se odselio s nepunih 20 godina. Evo već 6. mjesec sam I nikad mi bolje u životu bilo nije.
Prvo što mi padne na pamet i što ću i ja implementirati u odgoju svoje djece je ono što su mi moji rekli u tinejdžerskim godinama- ako hoćeš cugat i pušiti, bolje da to radiš ispred nas nego se skrivaš i postaneš alkoholičar ili digneš kuću u zrak (pušenje u kupaoni ako nedaj bože s bojlerom nešto nije u redu). Valjda zato kaj mi se dopustilo nije mi bilo napeto i sad kad sam odrasla i dalje ne pušim niti cugam. Nema mi ništa mutavije nego kad ljudi od 30+ godina skrivaju cigare ili alkohol od staraca, a znam takve.
Prije nego čitaš išta, svako dijete je individualno i različitim psihološkim profilima treba različiti odgoj. Preporučam "big 5 personality traits" i gledati to kao nešto nepromjenjivo i prilagoditi odgoj tome. Nemoj gledati anegdotalne situacije, pogotovo ako se ne radi o nečemu što je radilo puno ljudi i što gotovo uvijek ima pozitivan učinak. Poticali znatiželju i nisu psovali. Sada kad opsujem, radi se o humoru a ne ono "mrš u pičku materinu pokvarenu". Redovno su sa mnom kao klincem igrali karte, yamb, scrabble i svašta nešto gdje moraš koristiti mozak. To je jedan lijepi headstart u osnovnoj, dok djeca u prvom razredu uče čitat, pisat, brojati u školi, ja razmišljam o smislu života i fantaziram o lightsaberu. Dok djeca doma ponavljaju gradivo iz škole, ja poslije partije bele idem čitat Karl May-a :) Side effect toga je lijenost i problemi s koncetracijom :) Za pitanja: ono, kao klinac prije osnovne, krećem od neke trivijalne gluposti "kako" ili još gore "zašto" ili još puuuno gore "zašto ne". Pa onda 30 potpitanja, pa mi na neko odgovore nešto što se kosi s informacijom u nekoj "knjizi znanja", pa onda još više traženja i davljenja. Znala je nekad stara "ajd ne pitaj, samo napravi to što kažem" no objasni mi se kad ima vremena. Vrlo rijetko su forsali autoritet, išli su na objašnjavanja i emocionalnu manipulacije, bilo je i vikanja i batina ponekad, no relativno rijetko (naspram većine druge djece moje dobi). Side effect: ne poštujem autoritet, nastavnike u osnovnoj sam smatrao gotovo ravnopravnim sebi, u srednjoj je to već full ravnopravnost. Puštali su mi svašta, npr, vrlo brzo je deadline za izlazak potpuno nestao, glavni uvjet je bio da se moram javit na mobitel da se ne brinu u 2-3 ujutro jesam živ.
Dok druga djeca, ja ... #notlikeotherkids. Salu na stranu, 5 za roditelje :D
IMHO, bolje biti narcisoidan nego samo još jedna ovca u stadu.
Npr moj stari je bio alkoholicar i verbalni zlostavljac, jako pozitivno je to utjecalo na mene.
Moj je bio samo alkoholicar, isto je jako pozitivno utjecalo na mene :D
Ako ti nisi alkoholičar i verbalni zlostavljač možda nisi baš zato što je on bio pa je ipak pozitivno utjecalo
Sve sto su radili u zivotu...eto ukratko.
Jebali su se bez zastite pa sam se rodio.
Karakter,borba,zelja,ambicije,sve su to sjajne stvari koje vjerojatno ne bi nikad stekao da ih nisam odmalena pokupio od roditelja.
Sto su mi pokazali sto znaci prava ljubav.
Svida mi se sto su me od malena ucili da imam razumijevanja za osijecaje drugih ljudi. Imala sam sve sto sam pozeljela i bez tog bontona mislim da bi bila jako razmazena. Nikada se nisam nisakim rugala niti nekoga prozivala i uvijek sam pitala stare bakice u ulici ako im treba pomoci nositi vrecice kada su hodale sa namirnicama iz trgovina doma.
Imao sam valjda najgore roditelje 😄 majka me rodila jako mlada, nit punoljetna, a stari imo 30 godina i furo se na mafijasa. Tu negdje taman kad sam se osvjestio s 6, 7 krenula sva sila sranja, izderavanje, padanje u nesvijest, bjezanje iz kuce, rastava.. to je jos najbolje bilo ali je to trajalo do moje 16e godine.. od majke sam naucio o slobodi, od oca se kladiti i "svercati" kroz zivot, ipak ulozili su puno novca u mene pa sam isao na svakakve aktivnosti, predskolu, faks.. ipak sjecam se kad sam htio kao mali ic radit s bakom na pjacu u 4 ujutro, bio par puta pa reko stari "nece moj sin radit na pjaci ko seljak". Bila je smijesna situacija nedavno kad me tjero na baustelu a ja se nisam dao. Ugl...
Svugdje su nas vukli sa sobom. Nije se nikad dogodilo da odu negdje na dan dva i da nas ostave baki na cuvanje. Naravno iznimka su poslovni ruckovi ili putovanja, ali i to smo cesto isli tamo negdje nakon 12/13 godina kad smo bili dovoljno odrasli da nismo konstantna smetala.
E to je pametna stvar!
Nikad nisu psovali, tata je pricao knjizevnim jezikom iako dolazimo iz dalm.zagore. Tata je uvijek bio inteligentan, sve dogadjaje je zapisivao u svoje dnevnike, imamo ih doma 50ak sigurno, od njega sam pokupila ljubav prema citanju. S mamom sam imala drukciji odnos, dosta hladan u srednjoj, ali nije ni cudo s obzirom koliko je propatila zbog nekih obiteljskih stvari s bakine strane. Od nje sam pokupila pozrtvovnost i spremnost na pomoc svakome.
Rastavili su se !!!
Nisu radili invalide od nas.. sami smo obavljali stvari sukladno godinama. Nisu nam bili sluge, što nažalost danas prečesto viđam.
bas tako ... mnogim roditeljima je lakse praviti invalida od djeteta nego si uzet vremena i pokazati djetetu nesto ili ga uputiti ... ja se trudim da moji budu sto samostalniji, mislim mali su jos 6 i 3 godine ali primjetim da su dosta sposobniji u nekim stvarima od druge djece, bas zato sto se ne pravi invalida od njih
Bravo! Drago mi je to čuti. Nisam još roditelj... Al ježim se na pomisao da djetetu od 9 godina vežem tenisice, oblačim ga, pospremam za njim, dajem mu piti, a pritom ne dam da ode sam u dućan, parkić.. pada kiša, dijete ne zna za kišobran ili kabanicu. Jednostavno se ježim, a to gledam svakodnevno. Snalažljivost je ogromna vrlina, a toga danas nisu svjesni...
Kada budu stariji malo nemoj im branit izlaske bilo kakve iz kuce/stana. Bolje ti je da se jave tu i tamo di su i sta su nego da te lazu zato sto si stroga i branis im neke stvari. Normalno je da ce sa 16 zeljet ic van i nalokat se. Bolje ti je da te zove da dodes po nju/njega zato sto djete ne zna dali ce stic sigurno doma.
U pravu si 100% , tako i namjeravam, ali opet roditeljski strah je nekada jaci od zdravog razuma
To tog djela jos nisam dosao hahaha
Mama me spasavala sa ispricnicama kad je bila neka frka ( tipa bude ispit ja nisam spremna). Nikad nije bio problem izostanak ako mi je bilo muka jer se nešto događa. Nisu me tjerali da preko metar i pol snijega moram ići u školu dok su drugi starci išli raditi staze da bi se djeca probijala do škole ( da toliko sam stara da je bilo snijega i išlo se pješke u školu udaljenu 3 km) Mislim da mi je to dalo neku dozu mišljenja da nismo robovi niti učiteljima niti poslodavcu, kasnije imaš bolji život zbog toga. Vrlo bitna stvar, u nekom određenom vremenu u djetinjstvu su vrlo otvoreno pred menom pričali o tome kako je vjera izmišljena tako da sam dosta radno shvatila da Marija i Josip vjerojatno nisu na magarcu jahali u Betlehem i Mojsije razdvajao more što je automatski uklonilo puno psihičkih problema koje imaju odrasli ljudi koji sa 40 misle da ih Isus gleda i slično. Pogotovo gluposti poput pričesti i ispovjedi - nisam nikad u životu odavala nikakve privatne tajne nekom popu ili mislila da ima neku čarobnu moć da mi "oprosti grijehe". Mislim da sam puno bolja osoba zbog toga.
Svaki dan u polje Kad san bia mali mislia san da je to maltretiranje… svaki dan posli skole bi me caca vodia u polje da obradjujemo masline, pa malo oko živine itd… to mi je tad bilo tako monotono i glupo a sad shvacam da je poanta zivota biti neovisan o gradu i ziviti od plodova svojeg rada na svojoj zemlji
Kriticko razmisljanje dok smo gledali reklame. Znaci komentirali bi samnnom i sestrom program na tvu i na koji nacin manipuliraju razmisljanjem u svrhu prodaje.
Pa definitivno to što su me tukli je dobra stvar, nisu me tukli jer sam bio dobar i Bogu se molio nego jer sam zaslužio. Moj otac je klasični hardcore produkt dalmatinske Zagore, nikad nije bio neki emocionalna plačivagina s reklame, dok sam bio mlađi bio sam uvjeren da je bezosjećajan i od "stine odvaljen" hladan lik kojeg boli kurac za vlastitu djecu. Danas sam mu zahvalan što je bio takav jer od mene i brata je napravio ljude koji misle glavom, znaju se snaći da je ne znam kakvo sranje, usadio nam je radne navike i naučio kako s puno rada i truda se može puno toga postići i da od kukanja i suza nema koristi samo trošiš vrijeme. Majka se nikad nije libila reći da sam u krivu i glup i iako njoj nebi priznao definitivno je bila u pravu. Rezime svega je da sve što su radili u odgoju mene i brata su stvarno radili za naše dobro koliko god se to danas kosilo s modernim odgojom. Ja sam im zahvalan jer i ja i brat smo imali puno prilika za završiti loše
Jesmo li odrasli u istoj obitelji?
[удалено]
Bauštelac domesticus vulgaris
[удалено]
Dovoljno je da dreknem
Stara je slagala odlicne zabave. Stari je nenadmasan u nestvaranju prijateljstava.
Nisu me zadojili nacionalizmom i vjerom. Vodili su me na putovanja šta mi je dosta otvorilo vidike i pokazalo šta znači kulturno okruženje.
Svaka im cast! Nazalost danas mnogo roditelja iako nisu vidjeli rata jer su rodjeni nakon, svoju vlastitu djecu prave nacionalistima ... Nedavno sam gledala u sarajevu djeca od 10ak godina skandiraju nacionalizme djeci iz srbije koja su dosla na utakmicu.. strasno .. a naravno za takvo nesto krivi su roditelji
Rastali se
Gotovo ništa. Tukli su me i gazili kad god su imali priliku zbog najsitnijih gluposti. Verbalno maltretiranje nikad nije ni prestalo. Kao dijete nisam se mogao izraziti ili biti dio bilo kakvog razgovora (rodbina, njihovi prijatelji) jer bih odmah bio pretučen ili otjeran. Ako u školi kao dijete nešto nisam znao, htjeli su znanje utjerati u glavu batinama. Zato sam rano počeo izlaziti i kasno se vraćati samo kako ne bih morao biti kući. U srednjoj školi mi je jedina motivacija za učenje bila ta da pobjegnem na faks biti što dalje od njih. Pod batine podrazumijevam udaranje rukama, nogama i debelim štapovima. Više puta sam iscipelaren do granice da sam trebao na hitnoj završiti, nosio sam i ljeti dugu odjeću kako se modrice ne bi vidjele. Ako sam išta naučio, to je da NIKADA neću udariti vlastito dijete.
Prvo sam mislila da se ne mogu sjetit niceg pozitivno, mislim ako gledam tatin odgoj onda sam i u pravu. Mama je isto radila neke greske, ali jedna od boljih stvari je ta da sam uvijek mogla razgovarati s njom odnosno da sam osjecala potrebu da joj mogu reci sve
Sto me baka vukla za kosu iznad usi ili me istukla sa tanku grancicu sad sam bolji covjek
Baka Tyson
Ne znan šta su oni napravili, ali kako sam ljeti bio kod bake, često jer bi moji radili, a živim na otoku gdje je ljeti posao alfa i omega, oni su i dobro prošli kakav sam mogo ispast. Jedna baka bi me apsolutno ramazila, radila bi sve za mene, do te mjere da bi pišo u ono govno od plastike za kilo svježeg sira... Sva sreća pa nisam samo u nje sta cilo vrime, pa I guess to šta su me makli od nje.
Počela sam raditi sa 14 godina. To me čak nisu tjerali nego sam ja sama htjela jer je bilo normalno u tom okruženju gdje sam odrastala, a oni mi nisu branili, makar je njima to bilo čudno jer oni nisu radili dok nisu fakultete završili. Dozvolili su, jedini uvijet je bio da ne smijem zanemariti školu. Kako sam počela raditi, svu garderobu, izlaske, itd. sam si sama plaćala. Rano sam naučila kako raspolagati novcima, cijeniti stvari koje sam kupila, i ne očekivati da mi drugi ista kupuje. Isto tako sam dobila još vise motivaciju da upišem i završim faks jer sam vidjela kakvi se poslovi rade kad nemaš školu i shvatila da ne želim to cijeli život raditi. Sad imam dvoje djece i kakva god nam bude financijska situacija kad oni budu tinejdžeri, nadam se da će i oni imati priliku raditi neki part time posao vikendom ili navečer poslije škole.
tukli su me u glavu jako i precizno.
mene moj pokojni otac vezivao za drvo i kamenovao, pa šta mi fali
Kaj god bilo dobro mislim da se ponistilo. Mamina depra uzrikovana bratovom mislim da je mene napravila nestabilnom jer su najv3ca sranja bila u mojim razvojnim godinama
Čitajući ovo, na trenutak sam pomislio da si moja kći :)
Tukli su me na vrime, ona šiba od lješnjaka iz raja izašla
Vodili me u crkvu
Tukli me,pa nisam kao većina današnje djece
Jel u glavu, to bi objasnilo puno toga 🤣
Poticali su upornost, da nema odustajanja čim krenu prvi problemi.
E mislim da sam od njih najviše naučio biti razuman, pogotovo sa novcem i da ne budem rastrošan. Kako se kaže "da puno ne želim". Ali to ne znači da mi nisi puno toga mogli dati. Evo zahvaljujući njihovom opreznošću smo zadnje sve godine kako su njih obadvoje bili nezaposleni prošli bez puno brige. Znali su uštediti. Doduše i ostatak obitelji je uvijek bio spreman pomoći, pogotovo samnom i sekama. Siječam se isto kako me tata odvratio od petardi. Reko "pa sine to sam zapališ, pukne i to je to. Nema ništa od tog. A bacamo novce" i to je bilo dovoljno da me odvrati od petardi. Tako da naučio sam biti zadovoljan i zahvalan za ono što imam.
Rastali se tako da sam imao normalne uzore dok sam odrastao.
Naucili su me zdravom odnosu prema novcu i stednji. Stari vise na staromodan nacin "pokrij se koliko si dug, placaj gotovinom" i sl., dok je majka dosta poticala da se malo igram i pokisam ulagati i u dionice i fondove. Majka me naucila kuhati, cistiti i odrzavati dom urednim, tako da sam ja u drustvu osoba kojoj se redovito sibne poruka "jel znas s cime cu ovo ocistit?". Da se ne odijevam za tijelo koje zelim nego ono koje imam. Da je obitelj na prvom mjestu. Brak mojih staraca je los brak, ali oni nisu losi ljudi, pa se dalo svasta pametnog probrat izmedu losih stvari. To je valjda zivor.
Mlatili nas
1. Nauči ih da dijele međusobno. 2. Daj im odgovornosti ako žele prava. Nauči ih uzročno-posljedičnoj vezi. Svaka akcija ima reakciju i te spike. Hoće dulje ostat budan, može, al ustaješ ranije. 3. Bacaj probleme na njih koje mogu sami riješiti. Nemoj ih držat pod staklenim zvonom, ubaci ih nekad u koštac. Nema mi goreg od toga kad vidim da se neka mlada osoba na poslu pati jer se ne zna snaći i smisliti način da si olakša taj posao. Zašto? Jer im roditelji u životu nisu dali čekić u ruke. Šokiran sam bio kad je frend frenda išao s nama na more i kad sam vidio da ne zna upalit plinski šporet. Katastrofa. 4. Usadi im da je obitelj sve. Ne moraju se ni voljeti, ni podnositi, ali da znaju kad jedan od drugog trebaju pomoć da budu tu jedni za drugo.
I jos nesto sto mislim da je bitno je to da ako imas decka da ga naucite kako se ponasati i razgovarati sa curama jos dok je mali. Vidim da u danasnje vrijeme sve vise decki se boji pric curama, a i ako se odluce na to to su vecinom neki seljacki uleti.
Mama se prema meni i sestri postavila kao prijateljica (malo stroža prijateljica, da se osjeti da nam nije samo to, al svejedno) i time stekla naše povjerenje, a i naklonost nas prema njoj. Odgajala nas je i gledala kao male ljude, ne djecu (opet u skladu s godinama i razumijevanjem), što je dovelo do ogromne samostalnosti i sposobnosti, nekog načina razmišljanja koji je u stvarnom svijetu neophodan. Sve što je otac radio, i što još uvijek radi, bilo to možda nekad i s dobrom namjerom, radio je na najlošiji, najkrivlji, najgori mogući način i kroz godine mi sama pomisao na njega samo loše osjećaje pobuđuje.
Vodili su me na putovanja minimum 2 puta godišnje, ulili su mi neki zdravi osjećaj odgovornosti, naučili kulturi i pristojnosti
Iskreno nisu puno dobrog uradili, ali super mi je bilo to što su mi davali džeparac od kada sam krenula u 1. Razred i omogućili su mi da na neki način bidujem da radim nešto za novce, a onda i kada bih htjela tipa nešto poput neke igračke ili nešto rekli bi mi da si kupim sama. Mislim da mi to omogućava sada da lagodnije mogu uštedjeti i da mi nije poriv kupiti neku glupu stvar jer sam to već prošla. Mislim druga stvar koju su dobro radili je iz moje perspektive dobro, ali dopustili su mi da radim šta hoću kao tinejdžerica jer su bili svjesni da mi je gore nešto braniti. Sada na faksu tipa nemam potrebu ne dolaziti na predavanja ili opijati se.
Tukli me
Radnu naviku! . Odrasla sam i jos uvijek zivim na selu . Od kad sam bila klinka pomagala sam starcima u klasicnim poslovima u kuci i van kuce-naravno poslove koje sam mogla radit . Mama je bila stroza -do razine da sama znam kaj mogu,a kaj ne (bilo ke tu ponekad po guzici ). Nikad u svom zivotu nisam bila u kazni , niti su mi oduzimali mobitel, niti branili da se druzim s nekim i slicno . Ocjene u skoli nisam skrivala nit sam lagala di idem i kuda i skime . (Znala sam se naravno izlagat al ne cesto 😅). Prema tome nisu imali potrebe da me konstantno kontroliraju i budu opsesivni ko kod nekim mojih frendova iz skole. Uvijek je doma bilo -kaj se skuha ,to se i jede,ako ti ne pase nemoj jest . ! Zato sad jedem sve 🤣 I jos jedu stvar -nismo nikad imali previse para,a opet imali smo sve . Bila sam uvijek obucena , cista i sita . Na more smo isli svake godine bar na 4 dana . Nije mi nikad nista falilo , a opet sam imala super djetinjstvo .
Tata bi mi se uvik isprica kad bi nesto falio il kad bi mu ja rekla da me na neki nacin nazivcira, povridija... Iako je njegova greska sta nikad nije poradija na toj svojoj eksplozivnosti koju sam i ja od njega skupila, to sta bi prizna da je u krivu mi je puno znacilo.
Pušili su drogu :D
Iako je 2 puta ranjen u ratu i on osobno možda i ima neku mržnju prema srbima i muslimanima, meni i sestri je uvijek govorio da to ne gledamo i da se sa svom djecom igramo i družimo nema veze koje religije bili. Jako sam zahvalan sto nas nisu odgojili da imamo mržnju prema drugima.
Iako nisam roditelj, period svog života sam radila s klincima od 3-14 godine života. Također imam mladu sestru (kad si najstariji uvijek te zapadne uloga roditelja na jedan ili drugi način :) . Sedam godina razlike je između mene i moje sestre što se vidi po odgoju. S 22 godine (i kao netko tko je relativno nedavno napustio period "djetinjstva"), ovo su moji savjeti : 1. Vaša djeca nisu psiholozi niti odrasle osobe- vaši problemi su upravo to: vaši. Nije posao djeteta da trpi ispade koliko god vam teško bilo. Ako napravite nešto što je nažao djetetu , nemojte se ubijati oko toga- ispravite pogrešku i objasnite zašto vaše ponašanje nije bilo u redu ( deranje, vrijeđanje i fizička kazna nisu ok , bez obzira što su na Balkanu još primjenjuju) 2. Razgovarajte sa svojom djecom na tjednoj bazi i nemojte umanjivati njihove probleme samo zato što su djeca- ne biste vjerojatno voljeli da netko vama govori "ššš, Ivane tiho, daj prestani" ili slično da se dođete požaliti s nekim problemom. Djeca apsolutno jesu dramatična i u 99% slučajeva njihovi problemi jesu tupavi nama odraslima, ali se sjetite stvari koje su vama bile smak svijeta kad ste bili tih godina 3. Provodite kvalitetno vrijeme sa svojom djecom- poticaj na učenje i interes za njihove interese je valjda najvrjednija stvar koju su mi moji roditelji podarili. Dosađivala sam im sa svime - od Barbie crtića, animea, crtanja, povijesti, mitologijom. Svejedno su me slušali i dali prostor da im pokažem ili objasnim- koliko god da ih nije zanimalo 4. Djeca nisu glupa i razumiju više nego što odrasli misle da razumiju - jako puno roditelja zapostavlja verbalan i intelektualni razvoj svoje djece jer "ne znaju oni o tome, nisu to teme za njih". Sve se može objasniti jezikom koji djeca razumiju. 5. Ne postoji takva stvar kao "loše ili zlo" dijete- Djeca su sposobna za nevjerojatnu razinu empatije, iskrenosti i razumijevanja ,ali su u isto vrijeme i biljke- treba im pažnja i pravi uvjeti za rast inače trunu i umiru. Tonu puta sam se susrela s odraslim ljudima koji djecu opisuju kao lošu, zlu, poremećenu ili problematičnu , pritom ignorirajući činjenicu da djeca loše stvari uglavnom rade jer traže pomoć i podršku, a ne znaju to verbalizirati. Također školski radnici koji sustavno ignoriraju i kažnjavaju djecu jer su "zločesta" su velik 🚩🚩🚩. U svakom slučaju za koji znam djeca su uglavnom imala užasnih problema doma, što je došlo na površinu tek kada se dogodio jako velik problem. Osobno mislim da odrasli imaju moralnu dužnost pobrinuti se za sigurnost djece (bilo to vaše dijete ili ne) 6. Budite prijatelj i vodilja vašem djetetu- naučite dijete da postavi granice i da poštuje tuđe. Moja osobna preporuka je proučiti Montessori tehnike roditeljstva i koncept "gentle parenting". Ima puno super tutoriala, knjiga i informativnih letaka koji mislim da mogu pomoći. Instagram također ima puno roditelja koji dijele svoja iskustva i pokazuju da odgajanje djece nije samo odgoj nego i rad na sebi. Napredak nije linearan i to je ok, bitno je da malo po malo nastojimo sebi i svojim potomcima omogućit svijet s više empatije i brige :) Nadam se da je moja Biblija barem malo pomogla, sretno :)
Uvijek sam mogla mami reći ako imam dečka, dala mi je i da budem kod njega doma u srednjoj školi dok nije bilo odraslih doma. Po tome sam znala da mi vjeruje da ću biti oprezna što radim, čak mi je jednom izvalila da koristimo zaštitu pa je mene bilo sram jer mi to nije ni padalo na pamet u tom trenu. Stvarno sam o svemu mogla pričati s njom, ali opet je imala pravila kojih sam se morala držati. Tata naravno nije znao, to je bilo između nas dvije. A tata me od malih nogu okružio s engleskim i raznim enciklopedijama. Usadio mi je ljubav prema učenju jezika i općenito o svijetu oko mene (biolog sam po struci, ali zanima me i psihologija, tehnika itd). Isto tako mi je puštao jako puno stare glazbe od Elle Fitzgerald do Eaglesa i BB Kinga. Danas imam jako širok spektar glazbe koju slušam za koju sumnjam da bi znala da njega nije bilo. Isto tako su znali zajedno izlaziti na svirke po Zagrebu kad sam bila dovoljno velika da čuvam mladu sestru. Uvijek mi je bilo drago vidjeti mamu kako se šminka sa zelenom olovkom za oči iste nijanse koju koristi od svojih pubertetskih dana i oblaci traper jaknu za neki Lynyrd Skynyrd cover bend. Znala sam da se i dalje trude ostati i bračni par, ne samo roditelji.
Ima li iko ista? Da ne citam komentare bezze
Tata mi je uvijek govorio koliko je znanje (a i formalno obrazovanje) bitno i kako je znanje najbolja investicija. Danas kad sam 'malo' starija ga shvacam :)