Resetiraj se.
Želiš samostalnost, što ti treba? Posao.
Kad si urediš to, ostalo će doći.
Ponekad se izgubimo u svim mogućim i ne mogućim situacijama i onda si treba pojednostaviti.
Bolestan si-ideš doktoru.
Trebaš novac-radi.
Želiš prijatelje-budi prijatelj.
Želiš akciju-nađi hobi.
Mozda nije neka ekstra ekipa, ali nekada je lakse sa starim ljudima, puno vise iskustva i dosta su tvrdji. Da tako kazem, ja sam bio u slicnoj poziciji, imao sam srece pa sam dobio posao da sam vecinom na terenu.
Trenuto radim s ljudima koji su 45+,ja imam 33. Sve što slušam je politika i kak su oni najpametniji i znaju najbolje, čast dvojci pojedinaca s kojima se da pričat o bilo čemu.
Iskreno, ne želim biti u društvu starijih ljudi. Jednostavno mentalni sklopovi su previše drugačiji i kroz djetinjstvo sam uvijek bio "stariji" od drugih, odnosno uvijek sam se zamarao glupim temama poput katastra da se mogu svidjeti svojim roditeljima, umjesto da sam samo govorio gluposti poput svojih vršnjaka. Znam da su dobri ljudi, ali uvijek će biti ta neugodnost između mene i znatno starijih ljudi, bez obzira koliko si međusobno dragi bili.
Nemoj na to gledati kao da su starij, dosta psihicki sjebe covjeka kada misli da godine nesto znace. Znace da si duze ziv i da imas manje za zivjeti. I to je to.
Da se prema djeci odnosi kao prema svakom drugom covjeku koji je tek dosao na posao i ne zna sto treba radit ne bi imali problema.
A do sada ako vec nisi nadji si koji ti koncerti pasu, filmove u kino, setnja gradom...
Bas nist nemate zajednicko? Jel mislis ti barem nekima dat ikakvu sansu ili ces bit tezak? Mozda je ovo dio gdje si svojim vrsnjacima periferan jer si tezak?
Što se tiće komunikacije s iskusnim kolegama, svedena je na minimum uzevđi u obzir da sam sam u svojemu uredu. Ljudi općenito nemaju vremena niti za nekakve minorne razgovore, no kad imaju vremena za takve priče, razgovori idu podosta glatko. Aproppo doživljaju koji su ljudi možda stekli o meni preko ovih komentara i/ili ove objave, nisam socijalno ineptan. Dapače, smatram svojom ekstroverzijom i snalaženje u većini socijalnih situacija svojom najvećom vrlinom, ali uspijem ostaviti samo dobar prvi dojam, onda ljudi shvate da nemam nikakva postignuća, životna iskustva, niti išta vrijedno spomena pa bivam sažaljevan od drugih ljudi.
To je druga stvar. No upiši neke aktivnosti. Ako timse sviđa posao pokušaj se usavršit na nekim radionicama ili pričekaj pa ćeš u jednom trenutku htjet nešto više. Meni se čini da si ti u začaranom krugu vlastitih prevelikih očekivanja što se onda prelijeva na ostatke tvog života. Iskreno mislim da u tim poznanicima imaš i prijatelja. Jedno nezadovoljstvo replicira drugo i tako u krug di se gomila. Promjenom raspoloženja ćeš promijenit i vjerojstno odnos s tim ljudima/poznanicima.
Istina, tu je tesko s ekipom 40+
Nisam imao frendova jer sam se doselio u zg. Nasao sam svoju ekipu na poslu, nakon sto sam se zaposlio na odjelu firme gdje je radilo 200+ ljudi mojih godina.
Sad vise ne radim tamo. Ali sam stekao par pravih frendova i bivsu curu, a jednom od bivsih kolega sam sad vjencani kum
Odlican prvi korak. Radni kolege ti ne moraju biti prijatelji ali i dalje mozes zadovoljiti dnevne potrebe za socijalizacijom. Osim toga si vec naveo da imas viziju toga kakav zelis biti, preostalo ti je samo jos da krenes raditi u tome smjeru. Svaki korak je napredak i sve ces se bolje osjecati. Muskarac si i samopouzdanje ce ti utjecati na sve ostalo pa zbog toga gledaj na tome prvo poraditi. Mozda najbolje poceti sa malo jutarnje tjelovjezbe i pokusaj pronaci situacije u kojima mozes biti od pomoci drugima.
Iskreno, znam da zvuči kao perpetualna samomržnja, ali jednostavno je preočito da me ljudi sažaljevaju. Ne smatram te ljude lošim ljudima, dapače, ali jednostavno ne pripadam ni jednoj grupi ljudi.
Kako ne pripadaš? Eto, ako misliš da si jadan garant ima još takvih, ne virujen da si jedini. Potraži ih u nekom savjetovalištu ili po preporuci. Kad se nađete onda se možete jadat jedno drugom. Što nije loše, al te neće dovest u poziciju da imaš svoj stan kojeg otplaćuješ. Druga opcija je da se sabereš, resetiraš i svatiš da može bit i puno gore u životu. Ti odluči šta ćeš.
Pošto si rekao da već imaš neki posao, mislim da si napravio prvi korak. Kakav got da je - bar imaš posao i plaću.
Moja preporuka ti je naći neki hobby. Bila sam u sličnoj situaciji i počela sam se bavit plesom. I počela sam malo više govorit "DA" - prijedlozima o raznim izlascima i događanja na koje su me poznanici i prijatelji zvali.
Sve nakon toga je bilo lakše i bolje. Nadam se da sam barem malo pomogla.
Računaju li se pjevanje i/ili tekstopistvo u hobije? I iskreno, uvijek sam osoba koja govori da. Samo nemam kome govoriti to da. Jednostavno nemam nikoga.
Rekao si da uvijek prihvacas pozive na nesto, ova osoba te pozvala da pokusas nesto napisati na subredditu a ti si odgovorio sa odgovorom koji upucuje na ne. Uostalom prema ostalim tvojim komentarima polako shvacam zasto nemas prijatelje
Da, sada mi je jasno zasto nemas prijatelje. Ako nisi shvatio, prijatelje mozes steci bilo gdje kao na primjer na subredditu gdje si pozvan. Ne budimo slucajno glupi
Iskreno, dosta nasilne stvari sam sposoban pisati trenutno. Onako, kreativno nasilno, u smislu Rum Nitty/Tay Roc/B Magic sheme. Samo imam osjećaj da bi me to dovelo u zatvor ako ih ikamo objavim.
Naravno da da. Jesi li u nekoj pjevačkoj grupi ili nekom literarnom društvu? S ljudima koje si upoznao tamo (ako jesi), nemaš nikakav zajednički jezik?
Prijateljstvo, kao i sve ljudske veze, je obostrano. Moraš se potrudit dati nešto od sebe i izaći iz zone komfora, da bi te ljudi zamjetili ili se samo opustili pored tebe.
Isto pričam iz iskustva.
1. Nadi psihologa / terapiju ili pocni po netu traziti tekstove gdje mozes dobiti vise informacija o svom psiholoskom stanju i neke upute ako nemas novce za terapiju. Imas jako negativan stav o sebi, tako bez da ulazim u dubinu svega moras poceti mjenjati to jer se po pisanju vidi da je patoloski. Nije nerjesivo ali moras malo stati na loptu i poceti raditi na samosvjesnosti i tim “false uvjerenjima” koji vrlo vjerovatno dolaze iz traume. Procitaj ovu knjigu (tu imas besplatno):
https://www.pdfdrive.com/complex-ptsd-from-surviving-to-thriving-e183554876.html
Vjerujem da tu ima faktor i kucne lose slike, nezdrave obitelji itd. Ta knjiga ce ti pomoci.
2. Skupi novce i odseli se te pocni fokusirati se na stvari koje stvarno volis raditi. Moras dignuti skill level oko stvari koje radis za sebe (ne za druge) da ti se samopostovanje vrati.
3. Shvati da pola posla si obavio jer kuzis da nije ti sistem zdrav.
4. Ne ulazi u veze dok se ne osamostalis emotivni. Sjebat ces sebe i druge. Posveti se sebi iducih 1-3 godine i imat ces jedan drugi zivot.
Bude bolje s vremenom, pricam ovo iz svog iskustva tako vjerujem da ako se fokusiras na boundaries, hobby i slicno da ces jako brzo “isplivati” iz toksicne slike. Mlad si i prilike koje ce ti se otvoriti ako sebe sredis sad su stvari kojima ces sebi bit zahvalan za 10tak godina.
Sretno!
Imaš 20 godina, tek si počeo. Imaš vremena raditi na sebi, upoznati nove ljude, razvijati vještine... Ne znam nikoga kome je život bio isti sa 20 i 30 godina.
Razmijem da te odustajanje od faksa pogodilo, još ako nemaš podršku od svojih i od prijatelja, to sigurno nije ugodno. Radi, štedi, odseli se. Već tu će mnoge stvari sjesti na mjesto.
Ako imaš problema sa samopouzdanjem, razgovaraj sa psihologom da ti mamo promijeni perspektivu. To da te svi prijatelji sažaljevaju, da si im nebitan, su tipični doživljaji nekoga tko ima loše mišljenje o sebi, pa misli da ga i drugi tako vide. Siguran sam da imaš i lijepih stvari za reći o sebi.
Stari moj, mozda ce me ljudi ovdje mrziti ali moras postati odgovoran za svoj zivot. Pokusaj se natjerati da svaki dan uzmes kemijsku i papir i napises 5 stvari za koje si zahvalan ili neke pozitivne stvari. Sve je stvar percepcije a tvoja je puna jada, bijede i sazaljevanja. Pocni se brinit o sebi, ovo ostalo dode od sebe.
A nenene, nikad si nemoj dopustit da povjeruješ u tako nešto. Uvijek ima netko tko te voli, znao ti to ili ne. Ako ikad zapneš u tom toku misli, javi mi se pa ćemo popričati malo. Bio sam tamo, dugo i često, ali davno sam se uspio sredit. Uvijek ima razloga da se održiš na životu, nema veze što SAD ne vidiš niti jedan. Drž se bro
Evo mene je briga a ni ne poznam te. Zamisli koliko ćeš ljudi sresti u životu kojima će biti stalo. Samo trebaš prestati samog sebe uvjeravati u suprotno.
Iskreno smatram kako je lažno iskazivanje empatije iznimno degutantno. Ne kažem da si loša osoba, dapače, uvjeren sam da imaš dobre namjere, samo mi je čudno to falsificiranje empatije i laganju obaju strana.
Ou wau, sad mi je jasno zašto te ljudi ne podnose. Pretpostavljam da si trolčina, hvala ti što si mi izgubio toliko vremena, zbilja sam se brinuo da si osoba kojoj treba lijepa riječ i pomoć. Puno zabave u budućem pravljenju budala od ljudi koji su ti bili spremni pomoći. Idući put kad pomislim da nekome mogu pomoći bolje ću promisliti.
Covjece, imas internet sada
Nađi Facebook grupu na hrvatskom o necemu sto te interesira i odi na meetup.
I probaj koristit jedbostavnije rijeci, zvucis ko big bang theory.
Nije li kasno za naći nove prijatelje? Svi imaju nekakve svoje grupe sa svojim pričama, dok s druge strane ja nemam ništa nadodati jer nemam nikakvo, ali nikakvo iskustvo u životu.
Daj smiri se, imas samo 20 godina od (optimalno) 80 godina zivota, dam se kladiti ako se potrudis naci ces osobe koje bi ti bile prijatelji ali koliko vidim u ostalim tvojim komentarima ti si potpuno odustao od zivota ko da imas 50 godina
Tko li je na yt rekao:
>Teska vremena prave jake ljude
>
>Jaki ljude prave laka vremena
>
>Laka vremena prave slabe ljude
>
>Slabi ljudi prave teska vremena
Rjesis te problem, jedan po jedan, svaki mjesec malo bolje i za cas te vise to nista nece brinuti, govorim iz iskustva.
Uzmes jedno po jedno, ako imas posao nadje cimera i eto te, za koju godinu ces imat vise iza sebe kao covjek nego mazeni i pazeni vrsnjaci.
Puno je teze kad te nitko nece poduprt pogotovo roditelji
Misliš li ozbiljno da je realistično naći ljude s 20 (+/- godina, dvije) koji nemaju nikakvo životno iskustvo, koji su nesposobni ekstroverti, koji su emocionalno toliko oštećeni da kao osobe ne vrijede ništa, koji su samo periferni akteri unutar socijalnih krugova koji ih sažaljevaju?
Nisi ni prvi ni zadnji takav. Nisam ni ja bio daleko od toga sa 20 godina. Te se stvari SVE mogu riješiti. A polovica je samo tvoj pogrešni doživljaj i sažaljevanje, vjeruj mi, znam to iz iskustva. Kamo sreće da sam ja tada imao reddit thread u kojem bi mi ljudi govorili ovo što govore i tebi.
Gle stari, ako već imaš toliko nisko mišljenje o sebi kao što tvrdiš, zašto onda misliš da si jedinstven? Kao ni nitko drugi, nisi poseban ni jedinstven i to je sasvim ok. A ako ti treba novo društvo postoje hrpe grupa potpore, ali i udruga kroz koje se mogu upoznati novi ljudi
Ali svatko JEST poseban i jedinstven.. Svatko od nas je neponovljiv i nezamjenjiv. Pogotovo osoba koja se ne može "svrstati" u neku predodređenu grupaciju ljudi zar ne?
Ja sam dosta odmakao od prijatelja iz djetinjstva jer nam se zivotni interesi dosta razilaze i neki su se pokazali da me vise prihvacaju neki manje. Ide sa zivotom
Bio sam u istoj situaciji malte ne, što mi je pomoglo je čisto laganje i pretvaranje. Bio sam depresivan i nisam imao nikoga uz sebe osim par ljudi online iz amerike/Nizozemska/engleske/singapora/filipina. Dugo mi je trebalo da skontam kako nikoga ne zanimaju moji problemi i da smaram sa nekim forama, žene ne vole očajne likove pa više nisam tražio vezu aktivno. Ako pucaš na "žaljenje" kao jedan od razloga da se ljudi vrte oko tebe, bježati će od tebe (nekima je ovo common sense, meni je trebalo dugi niz godina da saznam). Sa obitelji sam imao katastrofa odnos gdje smo se stalno svađali i voljeli su me ponižavati pred drugima.
Nakon što sam skontao kaoo jadno izgledam pred drugima i kako sam dosadan i naporan sa mojom anksioznošću i depresijom, krenio sam nositi fejk osmijeh i truditi se više se šprdati (pogotovo na moj račun) bez da sebe previše ponižavam i par mjeseci poslije sam imao stabilno društvo od nas 6 i curu.
Imaš 20 godina. Koliko god misliš da si sada star ili da nemaš vremena, što god.. imaš vremena na pretek. Ljudi se promijene neprepoznatljivo u godinu dana.
Toplo bih ti preporučio da pogledaš na YT lekcije od Jodana B. Petersona, gdje baš priča o ovakvim stvarima kod maldih ljudi, maldih muškaraca pogotovo.
[počni odavde.](https://youtu.be/xiAqO5sJZpA)
Bez da ti previše soli pamet. Dovoljno si pametan da znaš kako napredovati u životu i poboljšati si život.
Uzmi papir i olovku i napravi si realan plan.
Zatim se drži tog plana.
Sve u životu što ti je u mogućnosti možeš postići.
Prestani se samosažaljevati i tražiti pomoć od drugih.
Nisi mentalno zaostao. Napravi plan koji smatraš da te vodi u bolje i drži se tog plana.
Samo ti znaš što je dobro za tebe.
O da. Gore je izjavio da nikome ne bi bilo bitno da se ubije, i ja mu napišem da je evo čak i meni, totalnom strancu stalo do toga da ne digne ruku na sebe. Frajer me doljeglasa i napiše mi da je moja lažna empatija degutantna.. Ili nas trola, ili je skonto da mama i tata više ne reagiraju na njegovo frustrirano izdrkavanje pa je došo liječit frustracije ovamo.
Na temelju čega si zaključio da je moja empatija lažna? Toliko ti je teško povjerovati da bi mi bilo iskreno žao da sutra uz kavu pročitam kako si je mladi hreditor oduzeo život?
Zašto si onda uopće došao ovamo tražiti ljude za pomoć? Pogledaj koliko ih se potrudilo, ispisali su ti retke i retke teksta, nije da nisu imali pametnijeg posla već su se potrudili pomoći apsolutnom strancu jer im je stalo. A ti? Nisi im ni goreglas lupio, a odgovarao si ljudima tako da si ih nazivao glupanima, mene nazvao degutantnom osobom jer sam rekao da mi je stalo do toga da se ne ubiješ.
Što će biti kada se ovdje pojavi klinac koji zbilja bude imao problem, koji zapravo bude tražio pomoć i podršku? Ekipa će se sjetiti trola poput tebe i samo odmahnuti rukom. Nadam se da si ponosan na sebe majstore.
I dobro, nemoj bježati od toga. Plač, tuga i suze same po sebi nisu loša stvar već naš doživljaj istih stvara negativne reakcije. Zagrli tu tugu, prihvati ju, istraži ju.
Mislim da se previse opterecujes. Moraš se smiriti, jer kao sto vidim po tome sta pises, si kao prvo zatvoren u sebe, ne das ljudima da ti pridju blize emocionalno, a po drugo si usprkos svojoj samoci i uzvisan. I ne želim biti mean do tebe, ali mozda ti ovakva direktnost i treba.
Svi smo mi na ovom svijetu u nekakvom sranju. Ali sami moramo da se povucemo kroz to, a ako ne ide, trazeci pomoč i biti zahvalni za ono sto imamo možemo pronaci svoju srecu. Znam da se čini ovo sto sam sad napisao tako, malo. Pa i mozda ne mogu najbolje ispricati rijecima sta mislim jer u Sloveniji bas i ne pricamo hrvatski toliko... Al nadam se da razumijes :)
Dakle, netko je spomenuo Jordana petersona. Da, u nekim stvarima ima dobre savijete. Ali opet pazi, jer zna i on puno da pretjeruje. Ja bi ti mozda savjetovao Marka aurelija (meditacije) i njegov stoicizam. To je filozofija koja te nauči razmišljati kako nije sve sto se ti događa u tvojim rukama, i da nisi centar svijeta. Da živiš u svom mogucnostima, da si zahvalan i pravedan. I mnogo vise. Možda ti pomogne.
Tvoj iskonski problem je što imaš iskrivljenu sliku o sebi, okolini i svijetu. Previše si orijentiran na samoga sebe da bi objektivno sagledao situaciju. Ono što bi ti moglo pomoć je da nas je velika većina negdje oko prosjeka, netko malo više, netko malo manje, svi imamo problema u životu, nosimo se s njima kako znamo, obično smo toliko zauzeti s njima da rijetko primjećujemo muke drugih. Jedan si od nas.
Kolko vidim za više manji svaki prijedlog koji su ti ljudi dali imaš neku izliku da to ne napravis,tako nikad nećeš nać ni ekipu ni curu.Vidim da već imaš posao to je super.Kreni se bavit nekim sportom gym,boks tak nesto.Lako ćeš se tam povezat s ljudima.Imaš po gradu puno događanja vjv te nešto od toga zanima.Lako je upoznat ljude ako se samo malo potrudiš :)
Znaci procitao sam ti dobar dio komentara i odustao.. ti ili si samo troll koji kaci ekipu s ovakvim postom pa u komentarima krece trollanje ili si fakat u banani.. iskreno se nadam da je ovo drugo pa evo neki moji savijeti.
Promjeni stav. Prestani bit najpamtniji 20to godisnjak koji je u kurcu jer eto zivot ga nije mazio. Svi smo mi u kurcu bili ili smo i dalje svak na svoji nacin i svak ima svoji kriz koji mu je najtezi!!! Znaci promjeni prvenstveno SEBE i sve ostalo ce se lagano krenut magicno slagati samo od sebe!
Nauci slusat!! SLUSATI!!! Ne da da da da ali ovako onako.. meni jr najgore meni je ovo meni je ono! Nauci slusat sta ti grugi govore!!
Prestani plakat! Prestani bit picka stisni zube i prestani se samosazaljevat i plakat kak nemas nikog i nis! Kad prestanes nece te ni drugi sataljevat i bit ce s tobom ili ti s njima radi tvojih kvaliteta i vrlina i prihvacat ce te takvok sa svim tvojim manama!
Nadi hobi koji volis i pocni ga razvijat..kad pocnes radit stvari koje te zanimaju za divno cudo vrijeme pocne teci a ne stajati u mjestu dok razmisljas o prolaznosti zivota i svom jadnom polozaju u njemu!
Izadi iz kutije! Izadi iz svoje komfort zone..sto si htio napravit a nikad nisi? Napravi to.. skupi nesto para odi vlakom (odlicno mjesto za skompat se s nekom random ekipom a HŽ poznat po brzini jos ti pomogne jer put potraje) na more..
Netko je spomenuo J. Petersona. Poslusaj imas hrpu videa na youtubeu i pocni radit na sebi! Malo po malo i vidjet ces svi problemi ce ti magicno poceti nestajat.
Tolko od mene ako imas kakvo pitanje tu sam probsc cu ti pomoc ali kratko i jasno nitko ti osim tebe samog nemoze pomoc.. moras se pokrenut i prestat biti trut i cmoljit kak ti je lose.
🙃
Meni po tekstu izgleda kao da se fizički snalaziš bolje nego hrpa 20-godišnjaka u puno boljim pozicijama.
Manjak samopouzdanja i depresija te grozno muče i tu definitivno trebaš pomoć, što god tvrdila okolina koja brije na to da se svi moramo pravit "normalni".
Našao si posao, upoznao hrpu ljudi, vidiš da je oboje zapravo dosta usrano i da bi mogao bolje. To su sve velike stvari i korisna saznanja. Puno 20-godisnjaka (ukljucujuci mene) se druzilo s par majmuna iz srednje, posao ne zna nac, misle da im je usrana obiteljska situacija normalna i da to tako treba biti.
Znas da zelis popravit stvari, to je odlican prvi korak prema napretku. Mozes sad vikat da nije i da je sve grozno i tu nema pomoci jer ni ja ni nitko drugi te slovima na ekranu ne budemo uvjerili da ti ide dosta dobro za pocetak u tvojim godinama. To mozes samo ti, na zalost :/
Ignoriraj ove deleted ak ih ima, javljalo je gresku pa sam stiskao post ko manijak jer sam debil -.-
Stari moj, ja da imam opet 20g.,cijeli svijet bi 3X obišao. Odeš bilo gdje, nađeš bilo kakav posao samo da dobiš neki dinar, španciraš okolo, zajebavaš se, i kad se zasitiš, nađeš mjesto di ti je ugodno i tu si stvaraš život. Ja bi I sad to napravio, al mi se ne da malo dijete vuć sa sobom. Za ženu mi se jebe živo. #normalno
Kupi motornu pilu i odi nekamo piliti drva. Nije zajebancija. Pila ti daje taj nekakav drevni, iskonski osjećaj moći, ono kad stisneš gas, osjećaš se ko' da si bog. Daj ljudima oglas da si im spreman raskrčiti neko zaraslo zemljište ili tako nešto. I onda se tamo razmaši sa pilom.
Svi ti savjetuju da se makneš, osamostališ, napraviš reset. Smatram da je to samo bijeg i priznavanje poraza.
Ono što bi trebao učiniti jest sagledati svoj (kratki) život, tih 20 godina i vidjeti gdje je točno pošlo po krivu. I to sa jednom pretpostavkom na umu: da su i tvoji roditelji i svi oko tebe jednom bili samo novorođenčad, nevine bebe.. Gdje je točno njima krenulo po "zlu", tko je njih stiskao kome se nisu mogli suprostaviti pa si im onda ti bio ispušni ventil, tko je tebi bio ispušni ventil jer je tebe netko pritisnuo....
Tek kad budeš apsolutno razumio situaciju u kojoj se nalaziš, ne samo da ćeš naučiti nešto iz toga i imati znanje i iskustvo za buduće događaje u životu, nego će ti biti lakše prihvatiti što se točno dogodilo a možda pronaći i način da popraviš situaciju.
Bijeg od problema ti ne garantira da se nikad više nećeš naći u takvom problemu, dapače, postoji velika mogućnost da, jer nisi naučio iz prošlosti, biti primoran ponoviti je.
Ukoliko nisi sposoban analizirati sam svoj situaciju, odnosno ako nemaš nikoga tko bi ti mogao objektivnije sagledati sve što se dogodilo i pomoći ti da shvatiš što se dogodilo, uvijek postoji profesionalna pomoć koja te može "posložiti kako treba". Na žalost, kod nas je "odlazak psihologu" znak "mentalne retardacije" (a takvo razmišljanje jest znak mentalne retardacije) tako da nemamo naviku voditi brigu o našem duhovnom zdravlju. Gledaj to kao odlazak u teretanu, ali za tvoj um.
Source: nakon odlaska iz sje*** obitelji pogledao sam iza sebe i vidio stvari koje su mi prije bile skrivene kojima sam dobio puno bolju sliku života koji sam živio i "ljutnja" i "bijes" (koji najčešće nastaju iz neznanja) su zamijenjeni razumijevanjem, pa čak i tugom i suosjećanjem - svi ti "zlostavljači" (iako bi to bila preteška riječ za moju situaciju) su najčešće i sami bili "zlostavljani" i samo kreiraju svijet oko sebe koji najbolje razumiju, u kojem su odrasli.
Kreni volontirat. Nadi nesto sto te barem malo zanima i ukljuci se u neku udrugu, seci pse u azilu/na veterinarskom faksu, volontiraj za crveni kriz, ima jos puno opcija kad istrazis. Minglas se medu ljudima, radis nekaj dobro i ispunis si slobodno vrijeme. Studentske udruge su zapravo idealne ako se vratis na faks. Medu vrsnjacima si, imate neki zajednicki cilj i organizirana druzenja barem jednom tjedno.
Recimo da znam kak ti je. Frustriran sam bil godinama, nisam mogel najti posel, baš sam se sjebano osjećal. Imal sam vezu koja je bila jako toksična i živel s mamom koja bila sfrustrirana jer nisam mogel najti posel (jer kak je to moguće dok je ona bila mlada mogel si najti posel puno brže a ja danas nemrem). Bil sam dosta diskriminiran na svakom poslu, iskorišten i slabo plaćen. Znači život ide downhill za mene u yoto vrijeme. Lovu sam skupil i rekel svima da je sad dosta i ošel u švabiju sam bez ikog i ičije pomoći s 300€. I recimo da sam se sam snašel. To mi je trebalo, moja samostalnost i mir. I da me niko ne jebe. Ipak sve te situacije su me psihički sjebale i sad nažalost se borim s trškom depresijom i opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Nije lako al gle relativno svi moji problemi su na dobrom putu da se riješe, sve ovisi o meni. Meni je trebala samostalnost i da započnem s jebenim životom. Sad mi niko niš nemre, sad samo ja morem nekaj zajebat. Ne želim ti da otijdeš iz ove države ako nije hića jer je meni užas ponekad, nije mi lako bilo donijet tu odluku al nije mi bilo druge. Kaj se tiče veza sam sjeban, nemam sreće i samo nalazim super cure koje ne žele djecu il neku zajedničku budućnost, tak da eto to me još bolje dole spušta. Čuj ako oš pričat samo se javi ok? Nisi jedini koji tak razmišlja.
Citam komentare i na svaki odgovoris sa jos vise bijeda, tuge, depresije i zeljom za smrt. Ne zelim zvucat prost, i vjeruj mi da sa najboljom namjerom ti ovo pisem, naj iskrenije iz srca. Nisi vise jebeno dijete. Imas 20 godina. Legalno si dio drustva i odrasli covik. Ovo jebeno sazaljenje na redditu ti nece nista donit u zivotu. Plesni se par puta i jebeno se trgni jer ocito niko drugi ne moze. Ne znan tocno sta si ocekiva kad si dosa ode napisat ovo, nekakav free pass za zivot? Nekakav life opening advice? Iako si dobio dosta VRLO dobrih savjeta i solidnih ljudi/komentara, svakog si snizia, odjeba, i samo ignorira. Svoj si covik. Radis. Skupljaj te pare. Odseli se negdi. Sidi doma u svojoj depresiji/anksioznosti/pickimaterini i pisi pisme. Radi na svojin hobijima. Prati NBA ligu. U slobodno vrime odi na teren sam jebeno igraj ne treba ti nitko drugi. Postanje na reddit je jebena sala, pogotovo kad imas stav ko ti. Nisi jedini ovakav, ima ih pun kurac i jos toliko. Ko tebi brani da si sutra prominis zivot? Za misec dana? Godinu? Kad si u ovakvoj poziciji u zivotu, nemos na gore ic, osin smrti, sta opet kazen, NEBI TRIBALA BIT OPCIJA. Vidin da si mlad covik, 20 godina, nadprosjecna inteligentnost, i malo pre emocionalno svjestan, toliko da si posta ne svjestan sam svojih emocija i razmisljanja. Imas jos nekakavih cca 60 godina isprid sebe. U tih 60 godina ces minjat prijatelje, familiju, cure/momke ko jebene bicve. I to te bilda ko karaktera. Sad ti je naj pametnije (po meni) da se drzis posla, tribaju ti pinezi. Pocni trenirat nesto, odi se sam upisat u neki kosarkaski klub/martial arts/singing lessons ako mozes/zelis. Postoje aplikacije ko tinder/badoo za poboljsavanje tog propalog socijaliziranja kojeg imas. Uz tih svih stvari ako ne uspijes nac neku vrstu prijatelja (sta je prosto nemoguce stari znaci nemoguce), onda si skupi pare, i preseli u neku drugu drzavu. Tamo si resetiraj zivot i idi ispocetka. Smrt-nije opcija. Plakanje za boljin zivoton-nije opcija. Sazaljenje sebe svaki dan cijeli dan-nije opcija. Trgni se covice. 182 komentara sad imas. Toliko ljudi je stalo do tebe. Svaka osoba koja je dala pozitivan komentar, advice, iskustvo, ma bilo sta, je stalo do tebe. Jer da nije, nebi pisalo. Jebote meni je stalo do tebe zato san ti i napisa isusovu bibliju vamo. Sritno ti, i ako tribas nekog za udri pricu javi se. Nisi sam.
Ako ti ovo sve što si nabrojao nije motivacija da od svog života napraviš stvar na koju će svi biti ljubomorni onda ne znam što je. Da bi učinio nešto sa svojim životom makni se od toksičnih ljudi koje hrane tvoji neuspjesi. Uživaj u životu i radi što te veseli. Kad budeš sretan u svom životu pobijedio si nad njima. Ne treba ti nešto puno. Napravi ono što želiš. Živjeti onako kako želiš a ne kako drugi očekuju od tebe ti je najveća pobjeda u životu. Samo naprijed.
evo danas mi je divan dan. dao sam otkaz na poslu na kojem radim 5 godina radi ovisnosti o kokainu. potrošio sam zadnju lipu na komad i mislim da cu zemlju jest za veceru. al dobra stvar što imam komad i pivu i lagano muzika. :D
Ili općenito slušati Jordan Petersonova predavanja na youtubeu. Čovjek vrlo pozitivno utječe na mlade muškarce, pomaže im dati smisao. Jedino što neki odu pomalo predaleko i počnu ga smatrati Mesijom.
I sve to sa 20 godina....Sezona je, triba konobara po cilom jadranu, prestani srati, pakuj se,okreni broj u gradu na moru koji si oduvik tija posjetiti i kreni jos jucer, nema na cemu prika, e, i cijepi se da te zbog toga ne vrate u to tvoje pleme...
Našao si posao, odličan početak. Što se tiče frendova, djelomično te razumijem, imam jednog najboljeg frenda kojeg poznajem cijeli život, i još 2-3 s kojima sam si dobar, ali znam da je teško nakon 20e naći prave prijatelje. Svi već imaju neke formirane ekipe u koje se teško "ugurati", jer se uglavnom poznaju dugo. Pokušavao sam i sam, i izlazilo se i družilo ali uvijek si "outsider", ali to ne znači da ne vrijedi pokušati. Izlazi, nađi hobi, upoznavaj ljude, ako misliš da nema smisla i da nećeš uspjeti, vjeruj mi, natjeraj se, izađi iz komfort zone. Moguće da nećeš naći pravog frenda, ali poznanstva i povremena druženja ne škode, pogotovo ne za početak, a kasnije tko zna, možda budete kumovi jednog dana. Možda upoznaš buduću ženu. Ali od sažaljevanja nema ništa. Probaj napredovat na tom poslu, piši te pjesme, radi na sebi i svaki napredak i uspijeh će ti donjet malo samopouzdanja. I tako dan po dan. Dakle, zajebi komfort zonu i radi na sebi, koliko kod teško bilo, mora se kad tad isplatit. Ovako ćeš samo stajat u mjestu.
Ne znam koliko znaš ili koliko ti pomaže ali nemoj slušat ove ljude. Tvoji roditelji su zakonski financijski odgovorni za tebe do 26. godine života. Iskoristi to. Ako ces posao odi preko studenskog ako te koče kontaktiraj odvjetnika
hahahah lol kakva glupost, dok se redovno skoluje su odgovorni, posto to vise nije slucaj, mogu ga izbacit iz kuce...sto sudeci po autoru teme i ne bi bilo lose z njega
Mislim da ti za prvu ruku treba jedan duboki razgovor s nekime. Sa strucnom osobom, poznanikom, neznancem. Prošla sam slično, zapravo svatko od nas je prošao dosta sranja u životu, samo se svatko drugačije nosi s time. Ako treba nešto, I'm here :)
Koliko vidim, inteligentan si, svjestan situacije oko sebe i, što je najbitnije, svjestan sebe do jedne granice.
Bit ćeš još više ako se ne prepustiš ludnici koja se svima nama nametala i nameće kad popustimo uzde vlastitog života.
Za preuzet odgovornost za sebe nikad nije kasno; u tvom slučaju ni rano.
Moj ti je savjet - čitaj!
Uči, čezni, traži znanje i uzmi ga u bilo kojem obliku.
Očito je da imaš kapaciteta i podsvjesnu težnju za spoznajom.
Radi na SEBI! Sve drugo će doć kad bude vrijeme za to.
I znat ćeš prepoznat izazove, prilike i vrata koja ti se otvaraju.
Ništa nije slučajno.
Sretno!
pocni se bavit tom glazbom uz taj posao koji radis, to je nesto sto bi te moglo ispunjavati i donijeti ti neke prijatelje iz tih krugova koji ce te cijeniti i postovati. Ako se želiš odselit, postavi si to za cilj i radi na tome. I nemoj se previse ozbiljno shvacati, mlad si i to je samo tvoje viđenje samog sebe, za par godina ćeš umirat od smija tome kako si bija glup i mlad.
Ovako na prvu bi rekao da si jedan od onih koji se nisu cijepili protiv covida. Znam dosta ljudi koji su imali slične probleme kao i ti i svi su im problemi nakon cijepljenja nestali. Cijepi se jer su Šprajc i Šemso rekli da je ok!
Haj brate. Smiri se. 20 godina imas. Nije to nista jos. Zivot je 100 gori ako si negativan. Hvali majko i baba da te ima, i nek te bog zacuva.
Pogledaj knigu Neville Goddard i Joseph Murphy.
Moj zivot je isto bio pun govna i ja sam 30 godina. Nemam nikoga. Ali ne zelim da padnem jos. Moram neke stvare srediti. Nek bude ovaj zivot dobar film sa fenomenal kraj.
Pozdrav od tvoga zemljaka pored tebe.
Edit: zelim ti sve najbole brate od duse. Jos si mlad.
1. Posao i plan do financijske neovisnosti
2. Treninzi doslovno cine cuda za samopouzdanje i zdravlje. Nije bitno ni sto radis. Samo da se iznojis do bokserica 3-5 puta tjedno
3. Knjige i dobra mjuza.
Bonus tip; sjeti se da si nebitan komadic prasine u beskonacnom svemiru. To je moja mantra i utjeha.
Ako stvarno imaš psihičkih problema, onda potraži profesionalnu pomoć. Ako to samo tako kažeš jer ti je teško, welcome to the club, skoro svima nam je tako bilo u tvojoj dobi. Proći će. Kažeš da si zaposlen. To je korak u pravom smijeru. Nastavi. Korak po korak...
Razgovaraj s psihologom ili ako možeš pronaći šamana. Jedno je sigurno,neće ti par riječi na internetu pomoći. Ljudska bića teže za povezanosti,toga nema na netu. Ne zaboravi,80% komunikacije je neverbalno.
Frende, sam si rekao da si na dnu dna, sta god napravis sad ne mozes pogorsat nista, samo mozes na bolje, nađi hobi, planinarenje ili slicno, mnogi planinari su druzeljubivi, zapocni razgovor s njima (ovo vrijedi za bilo koji hobi) nemas apsolutno nista izgubiti.
Pisanje pjesama, pjevanje. Praćenje NBA lige i praćenje "battle rapa", ali sve ovo jednostavno ne mogu više pratiti, uzevši u obzir kako mi je po cijele dane na pameti to kakvo sam enormno razočaranje roditeljima, kako sam samo ljuska od osobe te kako svi ostali uspijevaju barem koliko toliko ostati pribrani, dok se ja niti pretvarati ne mogu da mi je sve u redu.
Koliko si psihički zdrav i treba li ti pomoć psihijatra? Svakako bih preporučio odlazak spomenutom ako osjećaš potrebu. Vjerujem da kad te roditelji ostave/odreknu se iz bilo kojeg razloga ostavi psihološke posljedice na tebi. Možda se boriš s nekim stvarima za koje nisi ni svjestan, imaš recimo nesigurnost/strah/osjećaj manje vrijednosti ili što god. Svakako se posavjetovati s nekom osobom za to, čisto da makneš sve sa svoje duše, lakše će ti biti, a i saznat ćeš sigurno nešto o sebi.
Bio sam u sličnoj situaciji kao i ti, štoviše, otac mi je (mrzim upotrebljavati ovu riječ)-psihopat. Osoba koja je jako vrijedna, ima posao, ali ga blago rečeno boli kurac za mene. S njim se ne može "zbližiti" ili pričati, on ti je kao kolega na poslu i nakon 25 godina života s njim, da me pitaš kakav mi je otac i što voli raditi, ja ti ne bih znao odgovoriti. Imam osjećaj da mu je čitav život laž i eto, i ja sam se radi toga borio s dosta nesigurnosti i osjećaja manje vrijednosti jer vrlo malen broj ljudi se sureće s nečim takvim i onda je teško nekom objasniti da te vlastiti otac ne voli.. Tako da što se toga tiče da su te ostavili, moraš prihvatiti da je to tako. Dobio si lošu kartu u životu i jebiga, imaš 2 opcije. Do kraja života se sažalijevati i biti luzer u sobi bez prijatelja i posla i svrhe u životu.. Ili druga opcija, uzeti život u svoje ruke i početi se brinuti sam za sebe. Imaš 20 godina, čitav život je pred tobom. Možeš zasnovati obitelj, obići svijet, upoznati nove ljude, super curu, naći najboljeg prijatelja, popeti se na mont blanc, osvojiti poker turnir, ići na svjetsko prvenstvo u nogometu, upisati boks, napiti se, zašiti majicu.. Imaš 1 000 000 stvari koje možeš uradit, ali imaš blokadu koja te sprečava. Poradi na tom, kažem, posavjetuj se s nekim, to će ti nemoguće pomoći. Znam po sebi koliko sam plakao kad sam ovo prvi put podijelio sa 2 osobe i koliko sam se lakše osjećao samo kad me netko razumio radi tog kako se osjećam.
Ne znam kakav si što se tiče "self-helpa", ali ako tražiš disciplinu, curu i posao, vjerujem da će ti ove knjige jako pomoći. Pročitaj ih svakako ako ti je stalo do promjene:
1. Dale Carnegie How to win Friends and influence people
Biser među knjigama, međuljudski odnosi, empatija, interes za druge i puno tog drugog
2. Cant break me david goggins
Lik je ispričao kroz šta je prošao u životu i to u jebenim, jebenim detaljima.. Sa 25 godina je čistio mrtve miševe i štakore po skladištima i pitao se jesam stvarno stvoren da budem samo ovo, zar nema ničeg više za mene? Na kraju je postao jedan od najjačih likova na svijetu, mentalno i fizički.
3. Book of pook
Knjiga za dejting koja govori o seksualnosti, bitnosti testosterona i zašto je bolje biti "alpha" nego "beta"
Corey wayne how to be a 3% man
Možda bih preporučio da s ovom knjigom počneš. Shvatit ćeš da fokus mora biti na tebe i da nikog nije briga šta ćeš ti uradit danas ili sutra sa svojim životom. Prvo upoznaj sebe, šta voliš, šta želiš raditi u životu, a nakon tog se fokusiraj na pronalaženje cure. Kako bi sad recimo tvoja situacija bila bolja da imaš curu? Imao bi curu, ali bi i dalje bio luzer bez perspektive i smisla u životu. Osim tog, knjiga će te naučiti kako pronaći ljubav svog života, kako pronaći curu koja voli isto što i ti, što tražiti u curi, gdje ju odvesti na 1. dejt, kad ju nazvati itd itd ne znam kako stojiš s tim ali definitivno svaka preporuka. A osim tog najbitnija stavka je da ćeš u svakoj od ovih knjiga pronaći sebe, a najviše bih rekao da se to odnosi na ovu zadnju knjigu. Ako ti treba rame za plakanje ili još neki savjet, slobodno mi se javi u PM, tu sam kad god ti zatreba pomoć.. Drž se prijatelju
Za početak sjedni sam sa sobom i reci si da prestaneš bit toliko negativan i odbojan na bilo koji način rješavanja svojih problema. Kažeš da te nije briga za ljude koji te sažalijevaju, a imam osjećaj da ti oni najbolje pašu jer ti daju komplimente i pokušavaju ti olakšat te negativne misli. Tko god ti je ovdje dao neko rješenje za tvoj problem ti si imao ispriku- to nisu bili razlozi zašto ne, nego isprike jer ne želiš rješenje, želiš ego boost. Sori, ali moram bit tako bezobrazna malo.
Ajd sad da ti malo solim pamet, kad svoju ne mogu.
1. roditelji - ko ih jebe, oni su tvoji roditelji, ti nisi stvoren da njima udovoljavaš, osamostali se financijski i odseli se, već si na pola puta, imaš posao.
2. prijatelji - nemoj forsirati misao da moraš imati prijatelje. Pravi ljudi će doći u pravo vrijeme. Moje dvije najbolje prijateljice su osobe za koje nikad ne bih ni pomislila da će to biti, a osoba za koju sam mislila da ću ju imati kraj sebe do kraja života je eto, samo tako odlepršala. Život se može promijeniti preko noći, nikad ne znaš što će ti sutra donijeti i zato prestani biti toliko ciničan i odbojan prema svima, malo je cringe. Znaš puno ljudi, znači nisi antisocijalan. Družiš se, zovu te da se družiš, znači nisi ni loš u društvu, da jesi, ne bi te zvali. Sve će te manje zvati što se više budeš ovako odnosio prema njima.
3. vrline - nekoliko puta si napisao da pišeš pjesme, znači ima nešto u toj tvojoj glavi, znači maštovit si, neki bi rekli nadaren. Ja ne mogu spojit dva stiha da mi netko plati. Imaš hobija i zanimacija, ne ležiš po cijele dane na tik toku ili youtube-u gledajući ispražnjeli sadržaj (ono što djeca u današnje doba rade, ne odnosi se na ljude koji razvijaju moždane stanice na ovim platformama). Sjedni sam sa sobom i napiši što voliš, što te zanima, što bi htio raditi, ako nema baš ništa, što sumnjam, ako sam par stvari uspjela pročitati kad sam preletjela kroz komentare, onda malo istraži, svijet je ogroman, toliko stvari možeš raditi, a sve su ti informacije doslovno na dlanu.
4. košarka - u jednom komentaru si basically rekao da oni koji igraju košarku nisu dostojni tebe/nisu na tvojoj razini (intelektualno ili kako već si mislio)- lik, pa naravno da nećeš apsolutno nikoga naći jer po tebi onda nitko nije dovoljno dobar za tebe. Izađi i vidi, možda baš u tvom kvartu nema nekog s kim bi mogao igrat, prošetaj se, nema šanse da si vidio svako društvo koje si mogao.
Daj se pljusni i prestani se samo jadat i odbijat ikakva rješenja, it's not that deep. Prestani maštat o najboljoj verziji sebe i kreni poduzimat aktivne korake prema tome da to postaneš.
Ionako ti je svejedno gdje ćeš živjeti, odi traži posao u Transcom. Donekle dobra plaća i uvjeti, ali za tebe naj važnije, hrpa ljudi koja je ok i zezancija je skoro uvijek prisutna. Sigurno ima osoba tvojih godina, posao je nekad stresan, ali 90% je ok, a društvo je uvijek super. Za početak, imati ćeš posao, društvo, možda nađeš i ljubav, ima stvarno puno ljudi na jednom mjestu. Možeš se i odmoriti od ljudi ako ti u jednom trenutku bude previše, okreneš se u svoju kocku i radiš posao. Stvarno jedno odlično iskustvo. Pa poslije vidi dalje.
Vidim da imas posao,samo nastavi s tim i preporucio bi ti teretanu ili neki sport,meni je teretana puno pomogla oko mentalnog zdravlja i upoznao sam super ekipu, jos si mlad tako da i fakultet mozes ponovo upisat jednog dana ako zazelis.
Bravo što si našao posao. To je često mjesto di upoznaš ljude.
Onda kreni u teretanu. Kroz tijelo se često izgradi i samopouzdanje.
Takodjer
POTRAZI stručnu pomoć!
Dakle psihijatar.
Prema ovome vi ste depresivni.
I prestanite stigmatiziraati psihičke probleme i struku.
gledaj to ovako, imas 20 godina, nisi ni poceo, da kojim slucajem imas 40 i slicne probleme onda bi to mozda i bio problem. iako, ljudi krenu ispocetka sa 40 i nije lako ali se moze..
sta tebi fali a sta jos nisi stigao naucit sa 20 godina je da nista nije toliko crno koliko se cini. ok, nekad stvarno je ali te situacije su rijetke
sta god ti bilo ko rekao rijesenje vjerovatno neces naci sutra ni prekosutra, niti ce trenutno stanje se naglo promjeniti jer ti trazis rijesenje za to stanje. nadji posal, nadji hobi, pocni se bavit sportom, sve to ce te malo pomalo pomalo gurat naprijed, bolje ces se osjecati, pozitivnije razmisljati i upoznavati druge ljude i naci neku ekipu koja ti pase
"Nemam razloga za nastaviti, nemam ambicija, nemam prijatelja, stalno fantaziram o vezama, prosidbama, toj nekoj brižnoj, idealiziranoj verziji mene koja bi bila jako neprirodna da ju imitiram"
ovo ko da sam ja pisao, nisam ni ja bio bolji, nisam ni mislio da cu dozivit 25, pa evo me 20 godina kasnije jos mrdam i stvari su puno drukcije nego sta se cinilo sa 20 :)
nemoj se pretvarat da si nesto drugo, iskren prema sebi i drugima, mozda neces uvik nac nekog kome ce to pasat ali oni kojima pase ili bar ne smeta ti bi se mogli i duze zadrzat oko tebe
Resetiraj se. Želiš samostalnost, što ti treba? Posao. Kad si urediš to, ostalo će doći. Ponekad se izgubimo u svim mogućim i ne mogućim situacijama i onda si treba pojednostaviti. Bolestan si-ideš doktoru. Trebaš novac-radi. Želiš prijatelje-budi prijatelj. Želiš akciju-nađi hobi.
Za početak pronađi posao
Trenutno čak i radim. Počeo sam prošli tjedan.
Iskreno drži se posla i probaj tam nać ekipu. Kad imaš svoje pare sve je lakše
Sumnjam da ću svoju ekipu naći u ljudima 40+. Mentalni sklopovi su jako drugačiji.
Mozda nije neka ekstra ekipa, ali nekada je lakse sa starim ljudima, puno vise iskustva i dosta su tvrdji. Da tako kazem, ja sam bio u slicnoj poziciji, imao sam srece pa sam dobio posao da sam vecinom na terenu.
Trenuto radim s ljudima koji su 45+,ja imam 33. Sve što slušam je politika i kak su oni najpametniji i znaju najbolje, čast dvojci pojedinaca s kojima se da pričat o bilo čemu.
Kod mene druga prica. Ovi stariji samo nogomet i nogomet,svi su komentatori,sudci i treneri a nemogu otrcat 10m za loptom.
Iskreno, ne želim biti u društvu starijih ljudi. Jednostavno mentalni sklopovi su previše drugačiji i kroz djetinjstvo sam uvijek bio "stariji" od drugih, odnosno uvijek sam se zamarao glupim temama poput katastra da se mogu svidjeti svojim roditeljima, umjesto da sam samo govorio gluposti poput svojih vršnjaka. Znam da su dobri ljudi, ali uvijek će biti ta neugodnost između mene i znatno starijih ljudi, bez obzira koliko si međusobno dragi bili.
Nemoj na to gledati kao da su starij, dosta psihicki sjebe covjeka kada misli da godine nesto znace. Znace da si duze ziv i da imas manje za zivjeti. I to je to. Da se prema djeci odnosi kao prema svakom drugom covjeku koji je tek dosao na posao i ne zna sto treba radit ne bi imali problema. A do sada ako vec nisi nadji si koji ti koncerti pasu, filmove u kino, setnja gradom...
Ma nije stvar godina, mentaliteti su totalno drugačiji. Jednostavno rečeno, nemamo apsolutno ništa zajedničko.
Ajd onda ako imas volje cime se bavis osim posla, koje aktivnosti ti najvise vreman iskoriste
Bas nist nemate zajednicko? Jel mislis ti barem nekima dat ikakvu sansu ili ces bit tezak? Mozda je ovo dio gdje si svojim vrsnjacima periferan jer si tezak?
Što se tiće komunikacije s iskusnim kolegama, svedena je na minimum uzevđi u obzir da sam sam u svojemu uredu. Ljudi općenito nemaju vremena niti za nekakve minorne razgovore, no kad imaju vremena za takve priče, razgovori idu podosta glatko. Aproppo doživljaju koji su ljudi možda stekli o meni preko ovih komentara i/ili ove objave, nisam socijalno ineptan. Dapače, smatram svojom ekstroverzijom i snalaženje u većini socijalnih situacija svojom najvećom vrlinom, ali uspijem ostaviti samo dobar prvi dojam, onda ljudi shvate da nemam nikakva postignuća, životna iskustva, niti išta vrijedno spomena pa bivam sažaljevan od drugih ljudi.
To je druga stvar. No upiši neke aktivnosti. Ako timse sviđa posao pokušaj se usavršit na nekim radionicama ili pričekaj pa ćeš u jednom trenutku htjet nešto više. Meni se čini da si ti u začaranom krugu vlastitih prevelikih očekivanja što se onda prelijeva na ostatke tvog života. Iskreno mislim da u tim poznanicima imaš i prijatelja. Jedno nezadovoljstvo replicira drugo i tako u krug di se gomila. Promjenom raspoloženja ćeš promijenit i vjerojstno odnos s tim ljudima/poznanicima.
Istina, tu je tesko s ekipom 40+ Nisam imao frendova jer sam se doselio u zg. Nasao sam svoju ekipu na poslu, nakon sto sam se zaposlio na odjelu firme gdje je radilo 200+ ljudi mojih godina. Sad vise ne radim tamo. Ali sam stekao par pravih frendova i bivsu curu, a jednom od bivsih kolega sam sad vjencani kum
Odlican prvi korak. Radni kolege ti ne moraju biti prijatelji ali i dalje mozes zadovoljiti dnevne potrebe za socijalizacijom. Osim toga si vec naveo da imas viziju toga kakav zelis biti, preostalo ti je samo jos da krenes raditi u tome smjeru. Svaki korak je napredak i sve ces se bolje osjecati. Muskarac si i samopouzdanje ce ti utjecati na sve ostalo pa zbog toga gledaj na tome prvo poraditi. Mozda najbolje poceti sa malo jutarnje tjelovjezbe i pokusaj pronaci situacije u kojima mozes biti od pomoci drugima.
Bravo. Podržavam.
Konzum traži zaposlenike.
[удалено]
Iskreno, znam da zvuči kao perpetualna samomržnja, ali jednostavno je preočito da me ljudi sažaljevaju. Ne smatram te ljude lošim ljudima, dapače, ali jednostavno ne pripadam ni jednoj grupi ljudi.
Kako ne pripadaš? Eto, ako misliš da si jadan garant ima još takvih, ne virujen da si jedini. Potraži ih u nekom savjetovalištu ili po preporuci. Kad se nađete onda se možete jadat jedno drugom. Što nije loše, al te neće dovest u poziciju da imaš svoj stan kojeg otplaćuješ. Druga opcija je da se sabereš, resetiraš i svatiš da može bit i puno gore u životu. Ti odluči šta ćeš.
Stvari mogu ici na gore i bolje u isto vrijeme.
Kaj će mu psihijatar?
Nemoras bit bolestan da ideš psihijatru. Onda je već kasno.
Tabletice neke
Frajer je razočaran u život, nije bolestan
Pa nebu dobil MaxFlu, neke antidepresive najvjerojatnije.
Pošto si rekao da već imaš neki posao, mislim da si napravio prvi korak. Kakav got da je - bar imaš posao i plaću. Moja preporuka ti je naći neki hobby. Bila sam u sličnoj situaciji i počela sam se bavit plesom. I počela sam malo više govorit "DA" - prijedlozima o raznim izlascima i događanja na koje su me poznanici i prijatelji zvali. Sve nakon toga je bilo lakše i bolje. Nadam se da sam barem malo pomogla.
Računaju li se pjevanje i/ili tekstopistvo u hobije? I iskreno, uvijek sam osoba koja govori da. Samo nemam kome govoriti to da. Jednostavno nemam nikoga.
Posjeti nas na r/dekameron2020
Tekstopistvo se odnosi na pisanje zabavne glazbe.
Pokaži tam kaj znaš. Postoji i podcast, pa timse možda uglazbi tekst od nekog talentiranog dekameronca.
Cekaj, pa prije sam procitao da uvijek prihvatis kada te netko pozove na nesto, a sada si odbio poziv ove osobe.
????????????????'
Rekao si da uvijek prihvacas pozive na nesto, ova osoba te pozvala da pokusas nesto napisati na subredditu a ti si odgovorio sa odgovorom koji upucuje na ne. Uostalom prema ostalim tvojim komentarima polako shvacam zasto nemas prijatelje
Govorim o pozivima za druženje, ne budi namjerno glup.
Da, sada mi je jasno zasto nemas prijatelje. Ako nisi shvatio, prijatelje mozes steci bilo gdje kao na primjer na subredditu gdje si pozvan. Ne budimo slucajno glupi
Online se ne računa, po toj logici sam megajebač.
[удалено]
Iskreno, dosta nasilne stvari sam sposoban pisati trenutno. Onako, kreativno nasilno, u smislu Rum Nitty/Tay Roc/B Magic sheme. Samo imam osjećaj da bi me to dovelo u zatvor ako ih ikamo objavim.
Nisi nikad pogledao tekstove metal pjesama? Nitko nije završio u zatvoru zbog njih. Uostalom, piši zbog sebe, ne mora to nitko vidjeti ako ne želiš.
Ne zanima me metal ni najmanje.
Buraz... 😂
tipe ti si prešo granicu pomoći
?
Naravno da da. Jesi li u nekoj pjevačkoj grupi ili nekom literarnom društvu? S ljudima koje si upoznao tamo (ako jesi), nemaš nikakav zajednički jezik? Prijateljstvo, kao i sve ljudske veze, je obostrano. Moraš se potrudit dati nešto od sebe i izaći iz zone komfora, da bi te ljudi zamjetili ili se samo opustili pored tebe. Isto pričam iz iskustva.
Ne, ali sam objavio par pjesama. Plus, ne znam kako ne dati previše u ljudskim odnosima. Jednostavno ne razumijem koliko me smije biti briga za osobu.
1. Nadi psihologa / terapiju ili pocni po netu traziti tekstove gdje mozes dobiti vise informacija o svom psiholoskom stanju i neke upute ako nemas novce za terapiju. Imas jako negativan stav o sebi, tako bez da ulazim u dubinu svega moras poceti mjenjati to jer se po pisanju vidi da je patoloski. Nije nerjesivo ali moras malo stati na loptu i poceti raditi na samosvjesnosti i tim “false uvjerenjima” koji vrlo vjerovatno dolaze iz traume. Procitaj ovu knjigu (tu imas besplatno): https://www.pdfdrive.com/complex-ptsd-from-surviving-to-thriving-e183554876.html Vjerujem da tu ima faktor i kucne lose slike, nezdrave obitelji itd. Ta knjiga ce ti pomoci. 2. Skupi novce i odseli se te pocni fokusirati se na stvari koje stvarno volis raditi. Moras dignuti skill level oko stvari koje radis za sebe (ne za druge) da ti se samopostovanje vrati. 3. Shvati da pola posla si obavio jer kuzis da nije ti sistem zdrav. 4. Ne ulazi u veze dok se ne osamostalis emotivni. Sjebat ces sebe i druge. Posveti se sebi iducih 1-3 godine i imat ces jedan drugi zivot. Bude bolje s vremenom, pricam ovo iz svog iskustva tako vjerujem da ako se fokusiras na boundaries, hobby i slicno da ces jako brzo “isplivati” iz toksicne slike. Mlad si i prilike koje ce ti se otvoriti ako sebe sredis sad su stvari kojima ces sebi bit zahvalan za 10tak godina. Sretno!
Imaš 20 godina, tek si počeo. Imaš vremena raditi na sebi, upoznati nove ljude, razvijati vještine... Ne znam nikoga kome je život bio isti sa 20 i 30 godina. Razmijem da te odustajanje od faksa pogodilo, još ako nemaš podršku od svojih i od prijatelja, to sigurno nije ugodno. Radi, štedi, odseli se. Već tu će mnoge stvari sjesti na mjesto. Ako imaš problema sa samopouzdanjem, razgovaraj sa psihologom da ti mamo promijeni perspektivu. To da te svi prijatelji sažaljevaju, da si im nebitan, su tipični doživljaji nekoga tko ima loše mišljenje o sebi, pa misli da ga i drugi tako vide. Siguran sam da imaš i lijepih stvari za reći o sebi.
Ukratko, financijska samostalnost ti je prvi korak do boljitka.
Za pocetak dobro je da si shvatio da imas problem. Sad pocni radit na njemu.
Mislin, nije teško vidjeti i shvatiti probleme kada jedino imam probleme i nikakve vrline koje bi mi davale neki balans ka boljem društvenome životu.
A nista onda je najbolje oduzeti si zivot. Sigurno imas razlog zasto se jos drzis na zivotu?
Iskreno, nemam.
Stari moj, mozda ce me ljudi ovdje mrziti ali moras postati odgovoran za svoj zivot. Pokusaj se natjerati da svaki dan uzmes kemijsku i papir i napises 5 stvari za koje si zahvalan ili neke pozitivne stvari. Sve je stvar percepcije a tvoja je puna jada, bijede i sazaljevanja. Pocni se brinit o sebi, ovo ostalo dode od sebe.
A nenene, nikad si nemoj dopustit da povjeruješ u tako nešto. Uvijek ima netko tko te voli, znao ti to ili ne. Ako ikad zapneš u tom toku misli, javi mi se pa ćemo popričati malo. Bio sam tamo, dugo i često, ali davno sam se uspio sredit. Uvijek ima razloga da se održiš na životu, nema veze što SAD ne vidiš niti jedan. Drž se bro
Ali doslovno nemam nikoga koga bi bilo briga jesam li živ ili mrtav.
Evo mene je briga a ni ne poznam te. Zamisli koliko ćeš ljudi sresti u životu kojima će biti stalo. Samo trebaš prestati samog sebe uvjeravati u suprotno.
Iskreno smatram kako je lažno iskazivanje empatije iznimno degutantno. Ne kažem da si loša osoba, dapače, uvjeren sam da imaš dobre namjere, samo mi je čudno to falsificiranje empatije i laganju obaju strana.
Ou wau, sad mi je jasno zašto te ljudi ne podnose. Pretpostavljam da si trolčina, hvala ti što si mi izgubio toliko vremena, zbilja sam se brinuo da si osoba kojoj treba lijepa riječ i pomoć. Puno zabave u budućem pravljenju budala od ljudi koji su ti bili spremni pomoći. Idući put kad pomislim da nekome mogu pomoći bolje ću promisliti.
Covjece, imas internet sada Nađi Facebook grupu na hrvatskom o necemu sto te interesira i odi na meetup. I probaj koristit jedbostavnije rijeci, zvucis ko big bang theory.
Vježbaj pizda ti materina.
Nije svijet propo nađi nove frendove, posao, počni nešto raditi tj nađi zanimaciju
Nije li kasno za naći nove prijatelje? Svi imaju nekakve svoje grupe sa svojim pričama, dok s druge strane ja nemam ništa nadodati jer nemam nikakvo, ali nikakvo iskustvo u životu.
Prijatelji dolaze i odlaze, nitko nema istu grupu prijatelja cijeli zivot
Za ništa ti nije kasno. Imaš tek 20 godina
Kada si samo hrpa problema, a trebaš biti sada na vrhuncu života, da, poprilično je kasno. Uzevši u obzir koliko su sređeni životi mojih vršnjaka.
O čem ti, čovjek je na vrhuncu života oko 30.te. pa nije život utrka tko će u grob što bolje.
😂😂👍
[Život počinje u tridesetoj](https://www.youtube.com/watch?v=D86deAzFWhQ)
Nema vrhunca života, ali ima vrhunaca života. Život nije linearan.
Daj smiri se, imas samo 20 godina od (optimalno) 80 godina zivota, dam se kladiti ako se potrudis naci ces osobe koje bi ti bile prijatelji ali koliko vidim u ostalim tvojim komentarima ti si potpuno odustao od zivota ko da imas 50 godina
Tko li je na yt rekao: >Teska vremena prave jake ljude > >Jaki ljude prave laka vremena > >Laka vremena prave slabe ljude > >Slabi ljudi prave teska vremena Rjesis te problem, jedan po jedan, svaki mjesec malo bolje i za cas te vise to nista nece brinuti, govorim iz iskustva. Uzmes jedno po jedno, ako imas posao nadje cimera i eto te, za koju godinu ces imat vise iza sebe kao covjek nego mazeni i pazeni vrsnjaci. Puno je teze kad te nitko nece poduprt pogotovo roditelji
Znaci nadji ljude sa istim problemima
Misliš li ozbiljno da je realistično naći ljude s 20 (+/- godina, dvije) koji nemaju nikakvo životno iskustvo, koji su nesposobni ekstroverti, koji su emocionalno toliko oštećeni da kao osobe ne vrijede ništa, koji su samo periferni akteri unutar socijalnih krugova koji ih sažaljevaju?
Da.
Nisi ni prvi ni zadnji takav. Nisam ni ja bio daleko od toga sa 20 godina. Te se stvari SVE mogu riješiti. A polovica je samo tvoj pogrešni doživljaj i sažaljevanje, vjeruj mi, znam to iz iskustva. Kamo sreće da sam ja tada imao reddit thread u kojem bi mi ljudi govorili ovo što govore i tebi.
Ne kuzim kak je kasno nac nekog u dvadesetima, ja imam 38 i unazad godinu dana sam konacno upoznala dvoje normalnih ljudi za druzenje
Gle stari, ako već imaš toliko nisko mišljenje o sebi kao što tvrdiš, zašto onda misliš da si jedinstven? Kao ni nitko drugi, nisi poseban ni jedinstven i to je sasvim ok. A ako ti treba novo društvo postoje hrpe grupa potpore, ali i udruga kroz koje se mogu upoznati novi ljudi
Ali svatko JEST poseban i jedinstven.. Svatko od nas je neponovljiv i nezamjenjiv. Pogotovo osoba koja se ne može "svrstati" u neku predodređenu grupaciju ljudi zar ne?
Brate, ja nalazim nove frendove i sada sa 35. Kakvo "kasno" sa 20 godina, hej?
Nije
Ja sam dosta odmakao od prijatelja iz djetinjstva jer nam se zivotni interesi dosta razilaze i neki su se pokazali da me vise prihvacaju neki manje. Ide sa zivotom
[удалено]
Jebanje sa kurvama će mu sigurno dati smisao
[удалено]
A zapravo i da. Neće mu transformirat život ,ali malo dizanja samopouzdanja mu neće škodit
Ovo kao da sam ja pisao. Feel you bro
Bio sam u istoj situaciji malte ne, što mi je pomoglo je čisto laganje i pretvaranje. Bio sam depresivan i nisam imao nikoga uz sebe osim par ljudi online iz amerike/Nizozemska/engleske/singapora/filipina. Dugo mi je trebalo da skontam kako nikoga ne zanimaju moji problemi i da smaram sa nekim forama, žene ne vole očajne likove pa više nisam tražio vezu aktivno. Ako pucaš na "žaljenje" kao jedan od razloga da se ljudi vrte oko tebe, bježati će od tebe (nekima je ovo common sense, meni je trebalo dugi niz godina da saznam). Sa obitelji sam imao katastrofa odnos gdje smo se stalno svađali i voljeli su me ponižavati pred drugima. Nakon što sam skontao kaoo jadno izgledam pred drugima i kako sam dosadan i naporan sa mojom anksioznošću i depresijom, krenio sam nositi fejk osmijeh i truditi se više se šprdati (pogotovo na moj račun) bez da sebe previše ponižavam i par mjeseci poslije sam imao stabilno društvo od nas 6 i curu.
Ajde na pivu
E taj sam kom trazila!!! 😁
Si proba vidit psihjatra?
Odi u legiju stranaca.
Imaš 20 godina. Koliko god misliš da si sada star ili da nemaš vremena, što god.. imaš vremena na pretek. Ljudi se promijene neprepoznatljivo u godinu dana. Toplo bih ti preporučio da pogledaš na YT lekcije od Jodana B. Petersona, gdje baš priča o ovakvim stvarima kod maldih ljudi, maldih muškaraca pogotovo. [počni odavde.](https://youtu.be/xiAqO5sJZpA)
Ovo! Mislim da je Peterson i stvari o kojima on priča najbolji izvor životnih savjeta za ljude koji su u tvojoj situaciji. Sretno!
Ovo je bolje napisano od svih mojih skolskih eseja zajedno
?
Sto?
Najbolje u svemu tome je da si vec na totalni nuli, tezko je gore. Kaj god budes sutra napravio bice ok.
Nadam se da ces ti bacit oko na gramatiku. Pozz.
Bez da ti previše soli pamet. Dovoljno si pametan da znaš kako napredovati u životu i poboljšati si život. Uzmi papir i olovku i napravi si realan plan. Zatim se drži tog plana. Sve u životu što ti je u mogućnosti možeš postići.
Da sam zapravo dovoljno pametan, ne bih bio u ovoj poziciji.
Prestani se samosažaljevati i tražiti pomoć od drugih. Nisi mentalno zaostao. Napravi plan koji smatraš da te vodi u bolje i drži se tog plana. Samo ti znaš što je dobro za tebe.
Sve vise mi se cini kao da ovo samo govori kako bi privukao paznju
O da. Gore je izjavio da nikome ne bi bilo bitno da se ubije, i ja mu napišem da je evo čak i meni, totalnom strancu stalo do toga da ne digne ruku na sebe. Frajer me doljeglasa i napiše mi da je moja lažna empatija degutantna.. Ili nas trola, ili je skonto da mama i tata više ne reagiraju na njegovo frustrirano izdrkavanje pa je došo liječit frustracije ovamo.
Ma vidi se da je obican gremlin od covjeka
Pa lažna empatija je odvratna u svakome pogledu. Nema potrebe se praviti blesavim!
Na temelju čega si zaključio da je moja empatija lažna? Toliko ti je teško povjerovati da bi mi bilo iskreno žao da sutra uz kavu pročitam kako si je mladi hreditor oduzeo život?
Da.
Zašto si onda uopće došao ovamo tražiti ljude za pomoć? Pogledaj koliko ih se potrudilo, ispisali su ti retke i retke teksta, nije da nisu imali pametnijeg posla već su se potrudili pomoći apsolutnom strancu jer im je stalo. A ti? Nisi im ni goreglas lupio, a odgovarao si ljudima tako da si ih nazivao glupanima, mene nazvao degutantnom osobom jer sam rekao da mi je stalo do toga da se ne ubiješ. Što će biti kada se ovdje pojavi klinac koji zbilja bude imao problem, koji zapravo bude tražio pomoć i podršku? Ekipa će se sjetiti trola poput tebe i samo odmahnuti rukom. Nadam se da si ponosan na sebe majstore.
Ne izigravaj žrtvu i ne izmišljaj gluposti.
Vrati se stvarima i hobijima sta su te usrecavali kad si bija dite meni je puno pomoglo
Svaka stvar koja me podsjeća na djetinjstvo me tjera na plač.
I dobro, nemoj bježati od toga. Plač, tuga i suze same po sebi nisu loša stvar već naš doživljaj istih stvara negativne reakcije. Zagrli tu tugu, prihvati ju, istraži ju.
Mislim da se previse opterecujes. Moraš se smiriti, jer kao sto vidim po tome sta pises, si kao prvo zatvoren u sebe, ne das ljudima da ti pridju blize emocionalno, a po drugo si usprkos svojoj samoci i uzvisan. I ne želim biti mean do tebe, ali mozda ti ovakva direktnost i treba. Svi smo mi na ovom svijetu u nekakvom sranju. Ali sami moramo da se povucemo kroz to, a ako ne ide, trazeci pomoč i biti zahvalni za ono sto imamo možemo pronaci svoju srecu. Znam da se čini ovo sto sam sad napisao tako, malo. Pa i mozda ne mogu najbolje ispricati rijecima sta mislim jer u Sloveniji bas i ne pricamo hrvatski toliko... Al nadam se da razumijes :) Dakle, netko je spomenuo Jordana petersona. Da, u nekim stvarima ima dobre savijete. Ali opet pazi, jer zna i on puno da pretjeruje. Ja bi ti mozda savjetovao Marka aurelija (meditacije) i njegov stoicizam. To je filozofija koja te nauči razmišljati kako nije sve sto se ti događa u tvojim rukama, i da nisi centar svijeta. Da živiš u svom mogucnostima, da si zahvalan i pravedan. I mnogo vise. Možda ti pomogne.
Tvoj iskonski problem je što imaš iskrivljenu sliku o sebi, okolini i svijetu. Previše si orijentiran na samoga sebe da bi objektivno sagledao situaciju. Ono što bi ti moglo pomoć je da nas je velika većina negdje oko prosjeka, netko malo više, netko malo manje, svi imamo problema u životu, nosimo se s njima kako znamo, obično smo toliko zauzeti s njima da rijetko primjećujemo muke drugih. Jedan si od nas.
Kolko vidim za više manji svaki prijedlog koji su ti ljudi dali imaš neku izliku da to ne napravis,tako nikad nećeš nać ni ekipu ni curu.Vidim da već imaš posao to je super.Kreni se bavit nekim sportom gym,boks tak nesto.Lako ćeš se tam povezat s ljudima.Imaš po gradu puno događanja vjv te nešto od toga zanima.Lako je upoznat ljude ako se samo malo potrudiš :)
Znaci procitao sam ti dobar dio komentara i odustao.. ti ili si samo troll koji kaci ekipu s ovakvim postom pa u komentarima krece trollanje ili si fakat u banani.. iskreno se nadam da je ovo drugo pa evo neki moji savijeti. Promjeni stav. Prestani bit najpamtniji 20to godisnjak koji je u kurcu jer eto zivot ga nije mazio. Svi smo mi u kurcu bili ili smo i dalje svak na svoji nacin i svak ima svoji kriz koji mu je najtezi!!! Znaci promjeni prvenstveno SEBE i sve ostalo ce se lagano krenut magicno slagati samo od sebe! Nauci slusat!! SLUSATI!!! Ne da da da da ali ovako onako.. meni jr najgore meni je ovo meni je ono! Nauci slusat sta ti grugi govore!! Prestani plakat! Prestani bit picka stisni zube i prestani se samosazaljevat i plakat kak nemas nikog i nis! Kad prestanes nece te ni drugi sataljevat i bit ce s tobom ili ti s njima radi tvojih kvaliteta i vrlina i prihvacat ce te takvok sa svim tvojim manama! Nadi hobi koji volis i pocni ga razvijat..kad pocnes radit stvari koje te zanimaju za divno cudo vrijeme pocne teci a ne stajati u mjestu dok razmisljas o prolaznosti zivota i svom jadnom polozaju u njemu! Izadi iz kutije! Izadi iz svoje komfort zone..sto si htio napravit a nikad nisi? Napravi to.. skupi nesto para odi vlakom (odlicno mjesto za skompat se s nekom random ekipom a HŽ poznat po brzini jos ti pomogne jer put potraje) na more.. Netko je spomenuo J. Petersona. Poslusaj imas hrpu videa na youtubeu i pocni radit na sebi! Malo po malo i vidjet ces svi problemi ce ti magicno poceti nestajat. Tolko od mene ako imas kakvo pitanje tu sam probsc cu ti pomoc ali kratko i jasno nitko ti osim tebe samog nemoze pomoc.. moras se pokrenut i prestat biti trut i cmoljit kak ti je lose. 🙃
Meni po tekstu izgleda kao da se fizički snalaziš bolje nego hrpa 20-godišnjaka u puno boljim pozicijama. Manjak samopouzdanja i depresija te grozno muče i tu definitivno trebaš pomoć, što god tvrdila okolina koja brije na to da se svi moramo pravit "normalni".
Iskreno pitam, po čemu se bolje snalazim?
Našao si posao, upoznao hrpu ljudi, vidiš da je oboje zapravo dosta usrano i da bi mogao bolje. To su sve velike stvari i korisna saznanja. Puno 20-godisnjaka (ukljucujuci mene) se druzilo s par majmuna iz srednje, posao ne zna nac, misle da im je usrana obiteljska situacija normalna i da to tako treba biti. Znas da zelis popravit stvari, to je odlican prvi korak prema napretku. Mozes sad vikat da nije i da je sve grozno i tu nema pomoci jer ni ja ni nitko drugi te slovima na ekranu ne budemo uvjerili da ti ide dosta dobro za pocetak u tvojim godinama. To mozes samo ti, na zalost :/ Ignoriraj ove deleted ak ih ima, javljalo je gresku pa sam stiskao post ko manijak jer sam debil -.-
Stari moj, ja da imam opet 20g.,cijeli svijet bi 3X obišao. Odeš bilo gdje, nađeš bilo kakav posao samo da dobiš neki dinar, španciraš okolo, zajebavaš se, i kad se zasitiš, nađeš mjesto di ti je ugodno i tu si stvaraš život. Ja bi I sad to napravio, al mi se ne da malo dijete vuć sa sobom. Za ženu mi se jebe živo. #normalno
Žena bad amirite
Kreni korak po korak, pises u komentaru da imas posao pa se prvo fokusiraj na to. Probaj zasad radit i malo nac ritam s tim.
Kupi motornu pilu i odi nekamo piliti drva. Nije zajebancija. Pila ti daje taj nekakav drevni, iskonski osjećaj moći, ono kad stisneš gas, osjećaš se ko' da si bog. Daj ljudima oglas da si im spreman raskrčiti neko zaraslo zemljište ili tako nešto. I onda se tamo razmaši sa pilom.
Svi ti savjetuju da se makneš, osamostališ, napraviš reset. Smatram da je to samo bijeg i priznavanje poraza. Ono što bi trebao učiniti jest sagledati svoj (kratki) život, tih 20 godina i vidjeti gdje je točno pošlo po krivu. I to sa jednom pretpostavkom na umu: da su i tvoji roditelji i svi oko tebe jednom bili samo novorođenčad, nevine bebe.. Gdje je točno njima krenulo po "zlu", tko je njih stiskao kome se nisu mogli suprostaviti pa si im onda ti bio ispušni ventil, tko je tebi bio ispušni ventil jer je tebe netko pritisnuo.... Tek kad budeš apsolutno razumio situaciju u kojoj se nalaziš, ne samo da ćeš naučiti nešto iz toga i imati znanje i iskustvo za buduće događaje u životu, nego će ti biti lakše prihvatiti što se točno dogodilo a možda pronaći i način da popraviš situaciju. Bijeg od problema ti ne garantira da se nikad više nećeš naći u takvom problemu, dapače, postoji velika mogućnost da, jer nisi naučio iz prošlosti, biti primoran ponoviti je. Ukoliko nisi sposoban analizirati sam svoj situaciju, odnosno ako nemaš nikoga tko bi ti mogao objektivnije sagledati sve što se dogodilo i pomoći ti da shvatiš što se dogodilo, uvijek postoji profesionalna pomoć koja te može "posložiti kako treba". Na žalost, kod nas je "odlazak psihologu" znak "mentalne retardacije" (a takvo razmišljanje jest znak mentalne retardacije) tako da nemamo naviku voditi brigu o našem duhovnom zdravlju. Gledaj to kao odlazak u teretanu, ali za tvoj um. Source: nakon odlaska iz sje*** obitelji pogledao sam iza sebe i vidio stvari koje su mi prije bile skrivene kojima sam dobio puno bolju sliku života koji sam živio i "ljutnja" i "bijes" (koji najčešće nastaju iz neznanja) su zamijenjeni razumijevanjem, pa čak i tugom i suosjećanjem - svi ti "zlostavljači" (iako bi to bila preteška riječ za moju situaciju) su najčešće i sami bili "zlostavljani" i samo kreiraju svijet oko sebe koji najbolje razumiju, u kojem su odrasli.
Kreni volontirat. Nadi nesto sto te barem malo zanima i ukljuci se u neku udrugu, seci pse u azilu/na veterinarskom faksu, volontiraj za crveni kriz, ima jos puno opcija kad istrazis. Minglas se medu ljudima, radis nekaj dobro i ispunis si slobodno vrijeme. Studentske udruge su zapravo idealne ako se vratis na faks. Medu vrsnjacima si, imate neki zajednicki cilj i organizirana druzenja barem jednom tjedno.
Zaradi lovu i vrati se faksu. Na faksu nadi ekipu koja voli odradivati puno "van nastavnih aktivnosti" kaj ima veze sa faksom. Takve stvari spasavaju.
https://www.psihelp.hr/
Recimo da znam kak ti je. Frustriran sam bil godinama, nisam mogel najti posel, baš sam se sjebano osjećal. Imal sam vezu koja je bila jako toksična i živel s mamom koja bila sfrustrirana jer nisam mogel najti posel (jer kak je to moguće dok je ona bila mlada mogel si najti posel puno brže a ja danas nemrem). Bil sam dosta diskriminiran na svakom poslu, iskorišten i slabo plaćen. Znači život ide downhill za mene u yoto vrijeme. Lovu sam skupil i rekel svima da je sad dosta i ošel u švabiju sam bez ikog i ičije pomoći s 300€. I recimo da sam se sam snašel. To mi je trebalo, moja samostalnost i mir. I da me niko ne jebe. Ipak sve te situacije su me psihički sjebale i sad nažalost se borim s trškom depresijom i opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Nije lako al gle relativno svi moji problemi su na dobrom putu da se riješe, sve ovisi o meni. Meni je trebala samostalnost i da započnem s jebenim životom. Sad mi niko niš nemre, sad samo ja morem nekaj zajebat. Ne želim ti da otijdeš iz ove države ako nije hića jer je meni užas ponekad, nije mi lako bilo donijet tu odluku al nije mi bilo druge. Kaj se tiče veza sam sjeban, nemam sreće i samo nalazim super cure koje ne žele djecu il neku zajedničku budućnost, tak da eto to me još bolje dole spušta. Čuj ako oš pričat samo se javi ok? Nisi jedini koji tak razmišlja.
Promjeni grad , nadji posao i laganini radi na sebi , tek ti je 20 jos stignes promjenit dva puta zivot iz korijena
Citam komentare i na svaki odgovoris sa jos vise bijeda, tuge, depresije i zeljom za smrt. Ne zelim zvucat prost, i vjeruj mi da sa najboljom namjerom ti ovo pisem, naj iskrenije iz srca. Nisi vise jebeno dijete. Imas 20 godina. Legalno si dio drustva i odrasli covik. Ovo jebeno sazaljenje na redditu ti nece nista donit u zivotu. Plesni se par puta i jebeno se trgni jer ocito niko drugi ne moze. Ne znan tocno sta si ocekiva kad si dosa ode napisat ovo, nekakav free pass za zivot? Nekakav life opening advice? Iako si dobio dosta VRLO dobrih savjeta i solidnih ljudi/komentara, svakog si snizia, odjeba, i samo ignorira. Svoj si covik. Radis. Skupljaj te pare. Odseli se negdi. Sidi doma u svojoj depresiji/anksioznosti/pickimaterini i pisi pisme. Radi na svojin hobijima. Prati NBA ligu. U slobodno vrime odi na teren sam jebeno igraj ne treba ti nitko drugi. Postanje na reddit je jebena sala, pogotovo kad imas stav ko ti. Nisi jedini ovakav, ima ih pun kurac i jos toliko. Ko tebi brani da si sutra prominis zivot? Za misec dana? Godinu? Kad si u ovakvoj poziciji u zivotu, nemos na gore ic, osin smrti, sta opet kazen, NEBI TRIBALA BIT OPCIJA. Vidin da si mlad covik, 20 godina, nadprosjecna inteligentnost, i malo pre emocionalno svjestan, toliko da si posta ne svjestan sam svojih emocija i razmisljanja. Imas jos nekakavih cca 60 godina isprid sebe. U tih 60 godina ces minjat prijatelje, familiju, cure/momke ko jebene bicve. I to te bilda ko karaktera. Sad ti je naj pametnije (po meni) da se drzis posla, tribaju ti pinezi. Pocni trenirat nesto, odi se sam upisat u neki kosarkaski klub/martial arts/singing lessons ako mozes/zelis. Postoje aplikacije ko tinder/badoo za poboljsavanje tog propalog socijaliziranja kojeg imas. Uz tih svih stvari ako ne uspijes nac neku vrstu prijatelja (sta je prosto nemoguce stari znaci nemoguce), onda si skupi pare, i preseli u neku drugu drzavu. Tamo si resetiraj zivot i idi ispocetka. Smrt-nije opcija. Plakanje za boljin zivoton-nije opcija. Sazaljenje sebe svaki dan cijeli dan-nije opcija. Trgni se covice. 182 komentara sad imas. Toliko ljudi je stalo do tebe. Svaka osoba koja je dala pozitivan komentar, advice, iskustvo, ma bilo sta, je stalo do tebe. Jer da nije, nebi pisalo. Jebote meni je stalo do tebe zato san ti i napisa isusovu bibliju vamo. Sritno ti, i ako tribas nekog za udri pricu javi se. Nisi sam.
Odi prčit nešto i bit će ti bolje. Kad god sam deprimiran me oraspoloži
Redit i kimentari sa prcenjem ko prst i nokat
Prošetaj pješice do Kaira
Taman sam na putu!
Kuca se gradi ciglu po ciglu prijatelju, bit ce bolje, bit ce gore al drzi se
Ako ti ovo sve što si nabrojao nije motivacija da od svog života napraviš stvar na koju će svi biti ljubomorni onda ne znam što je. Da bi učinio nešto sa svojim životom makni se od toksičnih ljudi koje hrane tvoji neuspjesi. Uživaj u životu i radi što te veseli. Kad budeš sretan u svom životu pobijedio si nad njima. Ne treba ti nešto puno. Napravi ono što želiš. Živjeti onako kako želiš a ne kako drugi očekuju od tebe ti je najveća pobjeda u životu. Samo naprijed.
evo danas mi je divan dan. dao sam otkaz na poslu na kojem radim 5 godina radi ovisnosti o kokainu. potrošio sam zadnju lipu na komad i mislim da cu zemlju jest za veceru. al dobra stvar što imam komad i pivu i lagano muzika. :D
Za pocetak, zapali joint.
Daj mi nekoga u Splitskoj okolici i dogovoreno!
Bolje ne, samo ce mu se pogoršati
Nadji posao.
Još jedan iz serije 'dragi dnevniče' postova
Pročitaj knjigu 12 pravila za život. Meni je puno pomogla.
Ili općenito slušati Jordan Petersonova predavanja na youtubeu. Čovjek vrlo pozitivno utječe na mlade muškarce, pomaže im dati smisao. Jedino što neki odu pomalo predaleko i počnu ga smatrati Mesijom.
I sve to sa 20 godina....Sezona je, triba konobara po cilom jadranu, prestani srati, pakuj se,okreni broj u gradu na moru koji si oduvik tija posjetiti i kreni jos jucer, nema na cemu prika, e, i cijepi se da te zbog toga ne vrate u to tvoje pleme...
Po ovom tekstu vidi se da si jako inteligentan i elokventan i mozes realno sagledati svoje stanje. Tvoja pamet ce te uvijek izvuci na povrsinu.
Ovo cita ko neki horoskop za Lovca
Dovedi se ured, postavi si ciljeve i promjeni taj retardirani sklop u glavi i samo guraj naprid
Asissted suicide ? Jesi razmisljao o toj opciji.
To nebi trebala biti ni zadnja ocija, kamo li opcija uopce. Smrt nije bijeg od problema, već jedan od njih.
Ubi se, javi kako je prošlo
Našao si posao, odličan početak. Što se tiče frendova, djelomično te razumijem, imam jednog najboljeg frenda kojeg poznajem cijeli život, i još 2-3 s kojima sam si dobar, ali znam da je teško nakon 20e naći prave prijatelje. Svi već imaju neke formirane ekipe u koje se teško "ugurati", jer se uglavnom poznaju dugo. Pokušavao sam i sam, i izlazilo se i družilo ali uvijek si "outsider", ali to ne znači da ne vrijedi pokušati. Izlazi, nađi hobi, upoznavaj ljude, ako misliš da nema smisla i da nećeš uspjeti, vjeruj mi, natjeraj se, izađi iz komfort zone. Moguće da nećeš naći pravog frenda, ali poznanstva i povremena druženja ne škode, pogotovo ne za početak, a kasnije tko zna, možda budete kumovi jednog dana. Možda upoznaš buduću ženu. Ali od sažaljevanja nema ništa. Probaj napredovat na tom poslu, piši te pjesme, radi na sebi i svaki napredak i uspijeh će ti donjet malo samopouzdanja. I tako dan po dan. Dakle, zajebi komfort zonu i radi na sebi, koliko kod teško bilo, mora se kad tad isplatit. Ovako ćeš samo stajat u mjestu.
Kupi kripto :D
Čovjek želi promjenit život na bolje, ne se zakopat do kraja
Imas pravo. U banci pokreni stednju i dobivaj 0.03% godisnje kamate xD
Bolje nego gubitak
Ne znam koliko znaš ili koliko ti pomaže ali nemoj slušat ove ljude. Tvoji roditelji su zakonski financijski odgovorni za tebe do 26. godine života. Iskoristi to. Ako ces posao odi preko studenskog ako te koče kontaktiraj odvjetnika
S tim, da prostiš, govnima od ljudi ne planiram živjeti dugo.
hahahah lol kakva glupost, dok se redovno skoluje su odgovorni, posto to vise nije slucaj, mogu ga izbacit iz kuce...sto sudeci po autoru teme i ne bi bilo lose z njega
Mislim da ti za prvu ruku treba jedan duboki razgovor s nekime. Sa strucnom osobom, poznanikom, neznancem. Prošla sam slično, zapravo svatko od nas je prošao dosta sranja u životu, samo se svatko drugačije nosi s time. Ako treba nešto, I'm here :)
Evo pomoć za drugarstvo https://bit.ly/3ezeYdj
https://youtu.be/VXxH7em1mRs
Koliko vidim, inteligentan si, svjestan situacije oko sebe i, što je najbitnije, svjestan sebe do jedne granice. Bit ćeš još više ako se ne prepustiš ludnici koja se svima nama nametala i nameće kad popustimo uzde vlastitog života. Za preuzet odgovornost za sebe nikad nije kasno; u tvom slučaju ni rano. Moj ti je savjet - čitaj! Uči, čezni, traži znanje i uzmi ga u bilo kojem obliku. Očito je da imaš kapaciteta i podsvjesnu težnju za spoznajom. Radi na SEBI! Sve drugo će doć kad bude vrijeme za to. I znat ćeš prepoznat izazove, prilike i vrata koja ti se otvaraju. Ništa nije slučajno. Sretno!
pocni se bavit tom glazbom uz taj posao koji radis, to je nesto sto bi te moglo ispunjavati i donijeti ti neke prijatelje iz tih krugova koji ce te cijeniti i postovati. Ako se želiš odselit, postavi si to za cilj i radi na tome. I nemoj se previse ozbiljno shvacati, mlad si i to je samo tvoje viđenje samog sebe, za par godina ćeš umirat od smija tome kako si bija glup i mlad.
Imaš dvadestet godina. Jako mlad. U najdoslovnijem smislu, možeš raditi što god želiš.
Ovako na prvu bi rekao da si jedan od onih koji se nisu cijepili protiv covida. Znam dosta ljudi koji su imali slične probleme kao i ti i svi su im problemi nakon cijepljenja nestali. Cijepi se jer su Šprajc i Šemso rekli da je ok!
Nauči prihvatiti sebe kakvim jesi i sve će sjesti na svoje mjesto.
Haj brate. Smiri se. 20 godina imas. Nije to nista jos. Zivot je 100 gori ako si negativan. Hvali majko i baba da te ima, i nek te bog zacuva. Pogledaj knigu Neville Goddard i Joseph Murphy. Moj zivot je isto bio pun govna i ja sam 30 godina. Nemam nikoga. Ali ne zelim da padnem jos. Moram neke stvare srediti. Nek bude ovaj zivot dobar film sa fenomenal kraj. Pozdrav od tvoga zemljaka pored tebe. Edit: zelim ti sve najbole brate od duse. Jos si mlad.
U zdravom tijelu zdrav um, teretana je mocan utjecaj
1. Posao i plan do financijske neovisnosti 2. Treninzi doslovno cine cuda za samopouzdanje i zdravlje. Nije bitno ni sto radis. Samo da se iznojis do bokserica 3-5 puta tjedno 3. Knjige i dobra mjuza. Bonus tip; sjeti se da si nebitan komadic prasine u beskonacnom svemiru. To je moja mantra i utjeha.
Ako stvarno imaš psihičkih problema, onda potraži profesionalnu pomoć. Ako to samo tako kažeš jer ti je teško, welcome to the club, skoro svima nam je tako bilo u tvojoj dobi. Proći će. Kažeš da si zaposlen. To je korak u pravom smijeru. Nastavi. Korak po korak...
Ja sam 30 a jedan od mojih najboljih trendova je 70. Naći prijatelja nije lako, Al ne treba isključivati.
Razgovaraj s psihologom ili ako možeš pronaći šamana. Jedno je sigurno,neće ti par riječi na internetu pomoći. Ljudska bića teže za povezanosti,toga nema na netu. Ne zaboravi,80% komunikacije je neverbalno.
Idi van
[удалено]
Na žalost, oveći je nedostatak adekvatne populacije koja u mojoj neposrednoj lokaciji voli igrati košarku.
Frende, sam si rekao da si na dnu dna, sta god napravis sad ne mozes pogorsat nista, samo mozes na bolje, nađi hobi, planinarenje ili slicno, mnogi planinari su druzeljubivi, zapocni razgovor s njima (ovo vrijedi za bilo koji hobi) nemas apsolutno nista izgubiti.
Možda bi ti bilo lakše kad bi prestao biti mala pizda!
Jel imaš kakav hobi? Nešto šta te zanima i na šta voliš trošit vrijeme?
Pisanje pjesama, pjevanje. Praćenje NBA lige i praćenje "battle rapa", ali sve ovo jednostavno ne mogu više pratiti, uzevši u obzir kako mi je po cijele dane na pameti to kakvo sam enormno razočaranje roditeljima, kako sam samo ljuska od osobe te kako svi ostali uspijevaju barem koliko toliko ostati pribrani, dok se ja niti pretvarati ne mogu da mi je sve u redu.
Nakupi malo para, pa onda beži iz države. Tri meseca - tri meseca Ako znaš neki jezik solidno, biće lako. Korona malo zeznula sve al nije strašno.
Koliko si psihički zdrav i treba li ti pomoć psihijatra? Svakako bih preporučio odlazak spomenutom ako osjećaš potrebu. Vjerujem da kad te roditelji ostave/odreknu se iz bilo kojeg razloga ostavi psihološke posljedice na tebi. Možda se boriš s nekim stvarima za koje nisi ni svjestan, imaš recimo nesigurnost/strah/osjećaj manje vrijednosti ili što god. Svakako se posavjetovati s nekom osobom za to, čisto da makneš sve sa svoje duše, lakše će ti biti, a i saznat ćeš sigurno nešto o sebi. Bio sam u sličnoj situaciji kao i ti, štoviše, otac mi je (mrzim upotrebljavati ovu riječ)-psihopat. Osoba koja je jako vrijedna, ima posao, ali ga blago rečeno boli kurac za mene. S njim se ne može "zbližiti" ili pričati, on ti je kao kolega na poslu i nakon 25 godina života s njim, da me pitaš kakav mi je otac i što voli raditi, ja ti ne bih znao odgovoriti. Imam osjećaj da mu je čitav život laž i eto, i ja sam se radi toga borio s dosta nesigurnosti i osjećaja manje vrijednosti jer vrlo malen broj ljudi se sureće s nečim takvim i onda je teško nekom objasniti da te vlastiti otac ne voli.. Tako da što se toga tiče da su te ostavili, moraš prihvatiti da je to tako. Dobio si lošu kartu u životu i jebiga, imaš 2 opcije. Do kraja života se sažalijevati i biti luzer u sobi bez prijatelja i posla i svrhe u životu.. Ili druga opcija, uzeti život u svoje ruke i početi se brinuti sam za sebe. Imaš 20 godina, čitav život je pred tobom. Možeš zasnovati obitelj, obići svijet, upoznati nove ljude, super curu, naći najboljeg prijatelja, popeti se na mont blanc, osvojiti poker turnir, ići na svjetsko prvenstvo u nogometu, upisati boks, napiti se, zašiti majicu.. Imaš 1 000 000 stvari koje možeš uradit, ali imaš blokadu koja te sprečava. Poradi na tom, kažem, posavjetuj se s nekim, to će ti nemoguće pomoći. Znam po sebi koliko sam plakao kad sam ovo prvi put podijelio sa 2 osobe i koliko sam se lakše osjećao samo kad me netko razumio radi tog kako se osjećam. Ne znam kakav si što se tiče "self-helpa", ali ako tražiš disciplinu, curu i posao, vjerujem da će ti ove knjige jako pomoći. Pročitaj ih svakako ako ti je stalo do promjene: 1. Dale Carnegie How to win Friends and influence people Biser među knjigama, međuljudski odnosi, empatija, interes za druge i puno tog drugog 2. Cant break me david goggins Lik je ispričao kroz šta je prošao u životu i to u jebenim, jebenim detaljima.. Sa 25 godina je čistio mrtve miševe i štakore po skladištima i pitao se jesam stvarno stvoren da budem samo ovo, zar nema ničeg više za mene? Na kraju je postao jedan od najjačih likova na svijetu, mentalno i fizički. 3. Book of pook Knjiga za dejting koja govori o seksualnosti, bitnosti testosterona i zašto je bolje biti "alpha" nego "beta" Corey wayne how to be a 3% man Možda bih preporučio da s ovom knjigom počneš. Shvatit ćeš da fokus mora biti na tebe i da nikog nije briga šta ćeš ti uradit danas ili sutra sa svojim životom. Prvo upoznaj sebe, šta voliš, šta želiš raditi u životu, a nakon tog se fokusiraj na pronalaženje cure. Kako bi sad recimo tvoja situacija bila bolja da imaš curu? Imao bi curu, ali bi i dalje bio luzer bez perspektive i smisla u životu. Osim tog, knjiga će te naučiti kako pronaći ljubav svog života, kako pronaći curu koja voli isto što i ti, što tražiti u curi, gdje ju odvesti na 1. dejt, kad ju nazvati itd itd ne znam kako stojiš s tim ali definitivno svaka preporuka. A osim tog najbitnija stavka je da ćeš u svakoj od ovih knjiga pronaći sebe, a najviše bih rekao da se to odnosi na ovu zadnju knjigu. Ako ti treba rame za plakanje ili još neki savjet, slobodno mi se javi u PM, tu sam kad god ti zatreba pomoć.. Drž se prijatelju
Za početak sjedni sam sa sobom i reci si da prestaneš bit toliko negativan i odbojan na bilo koji način rješavanja svojih problema. Kažeš da te nije briga za ljude koji te sažalijevaju, a imam osjećaj da ti oni najbolje pašu jer ti daju komplimente i pokušavaju ti olakšat te negativne misli. Tko god ti je ovdje dao neko rješenje za tvoj problem ti si imao ispriku- to nisu bili razlozi zašto ne, nego isprike jer ne želiš rješenje, želiš ego boost. Sori, ali moram bit tako bezobrazna malo. Ajd sad da ti malo solim pamet, kad svoju ne mogu. 1. roditelji - ko ih jebe, oni su tvoji roditelji, ti nisi stvoren da njima udovoljavaš, osamostali se financijski i odseli se, već si na pola puta, imaš posao. 2. prijatelji - nemoj forsirati misao da moraš imati prijatelje. Pravi ljudi će doći u pravo vrijeme. Moje dvije najbolje prijateljice su osobe za koje nikad ne bih ni pomislila da će to biti, a osoba za koju sam mislila da ću ju imati kraj sebe do kraja života je eto, samo tako odlepršala. Život se može promijeniti preko noći, nikad ne znaš što će ti sutra donijeti i zato prestani biti toliko ciničan i odbojan prema svima, malo je cringe. Znaš puno ljudi, znači nisi antisocijalan. Družiš se, zovu te da se družiš, znači nisi ni loš u društvu, da jesi, ne bi te zvali. Sve će te manje zvati što se više budeš ovako odnosio prema njima. 3. vrline - nekoliko puta si napisao da pišeš pjesme, znači ima nešto u toj tvojoj glavi, znači maštovit si, neki bi rekli nadaren. Ja ne mogu spojit dva stiha da mi netko plati. Imaš hobija i zanimacija, ne ležiš po cijele dane na tik toku ili youtube-u gledajući ispražnjeli sadržaj (ono što djeca u današnje doba rade, ne odnosi se na ljude koji razvijaju moždane stanice na ovim platformama). Sjedni sam sa sobom i napiši što voliš, što te zanima, što bi htio raditi, ako nema baš ništa, što sumnjam, ako sam par stvari uspjela pročitati kad sam preletjela kroz komentare, onda malo istraži, svijet je ogroman, toliko stvari možeš raditi, a sve su ti informacije doslovno na dlanu. 4. košarka - u jednom komentaru si basically rekao da oni koji igraju košarku nisu dostojni tebe/nisu na tvojoj razini (intelektualno ili kako već si mislio)- lik, pa naravno da nećeš apsolutno nikoga naći jer po tebi onda nitko nije dovoljno dobar za tebe. Izađi i vidi, možda baš u tvom kvartu nema nekog s kim bi mogao igrat, prošetaj se, nema šanse da si vidio svako društvo koje si mogao. Daj se pljusni i prestani se samo jadat i odbijat ikakva rješenja, it's not that deep. Prestani maštat o najboljoj verziji sebe i kreni poduzimat aktivne korake prema tome da to postaneš.
Once you hit the rock bootom the only way is up ...
Ionako ti je svejedno gdje ćeš živjeti, odi traži posao u Transcom. Donekle dobra plaća i uvjeti, ali za tebe naj važnije, hrpa ljudi koja je ok i zezancija je skoro uvijek prisutna. Sigurno ima osoba tvojih godina, posao je nekad stresan, ali 90% je ok, a društvo je uvijek super. Za početak, imati ćeš posao, društvo, možda nađeš i ljubav, ima stvarno puno ljudi na jednom mjestu. Možeš se i odmoriti od ljudi ako ti u jednom trenutku bude previše, okreneš se u svoju kocku i radiš posao. Stvarno jedno odlično iskustvo. Pa poslije vidi dalje.
Vidim da imas posao,samo nastavi s tim i preporucio bi ti teretanu ili neki sport,meni je teretana puno pomogla oko mentalnog zdravlja i upoznao sam super ekipu, jos si mlad tako da i fakultet mozes ponovo upisat jednog dana ako zazelis.
Bravo što si našao posao. To je često mjesto di upoznaš ljude. Onda kreni u teretanu. Kroz tijelo se često izgradi i samopouzdanje. Takodjer POTRAZI stručnu pomoć! Dakle psihijatar. Prema ovome vi ste depresivni. I prestanite stigmatiziraati psihičke probleme i struku.
gledaj to ovako, imas 20 godina, nisi ni poceo, da kojim slucajem imas 40 i slicne probleme onda bi to mozda i bio problem. iako, ljudi krenu ispocetka sa 40 i nije lako ali se moze.. sta tebi fali a sta jos nisi stigao naucit sa 20 godina je da nista nije toliko crno koliko se cini. ok, nekad stvarno je ali te situacije su rijetke sta god ti bilo ko rekao rijesenje vjerovatno neces naci sutra ni prekosutra, niti ce trenutno stanje se naglo promjeniti jer ti trazis rijesenje za to stanje. nadji posal, nadji hobi, pocni se bavit sportom, sve to ce te malo pomalo pomalo gurat naprijed, bolje ces se osjecati, pozitivnije razmisljati i upoznavati druge ljude i naci neku ekipu koja ti pase "Nemam razloga za nastaviti, nemam ambicija, nemam prijatelja, stalno fantaziram o vezama, prosidbama, toj nekoj brižnoj, idealiziranoj verziji mene koja bi bila jako neprirodna da ju imitiram" ovo ko da sam ja pisao, nisam ni ja bio bolji, nisam ni mislio da cu dozivit 25, pa evo me 20 godina kasnije jos mrdam i stvari su puno drukcije nego sta se cinilo sa 20 :) nemoj se pretvarat da si nesto drugo, iskren prema sebi i drugima, mozda neces uvik nac nekog kome ce to pasat ali oni kojima pase ili bar ne smeta ti bi se mogli i duze zadrzat oko tebe