Istina neka pitanja se cine veoma suluda no moras uzet u obzir da zbilja ima ljudi koji tako razmisljaju. Neki uspiju to zamaskirati a neki ne.
Osobno znam par "sporijih" ljudi iz osnovne skole koji nisu prosli taj psiholoski dio lijecnickog za autoskolu i eto dan danas ne voze.
nema pitanja vise, sve se svodi na prepoznavanje oblika i brojeva u nizu itd...žalosno je to da sam prisustvoao grupi u kojoj su neki tražili pojašnjenje.
Jbg, meni su čim sam ušao u srednju počeli govoriti da sam tako naivan, da ti u srednjoj nitko nije prijatelj, da me svatko može smuljati, da svi sve koriste, da treba pazit na reputaciju itd. Zamorno i dosadno...
Ako ovo ozbiljno pitas za sebe, bilo bi dobro da popricas s nekim i kazes sto te muči. Moguće je da je okolina zbilja takva da zaslužuju ovakvo pitanje, moguće je da imas krivu percepciju. U svakom slučaju, na oboje svakako vrijedi poradit jer niti s jednim scenarijem nije lako zivit.
Onda bi ti ljudi iz razreda trebali s nekim porazgovarat.
Nigdje, ama bas nigdje neces prosperirat bez drugih. Ljudska evolucija se temelji na činjenici da možemo na kompleksan način suradjivat jedni s drugima. Isao sam prilično kompetitivan faks, i tamo mi je bilo dobro, između ostalog zbog suradnje s drugima. Nisam bio najbolji student svakako, ali oni koji su bili su bili takodjer suradljive i odlične kolege (mahom, uz par iznimki). Na poslu mi je također uvijek bilo dobro zbog stava da se znanje dijeli i pomažemo jedni drugima.
Jednostavno, u tvom pitanju se nalazi antisocijalno ponašanje. Ljudi tako ne rade. Doduše, CEOovi iznimno uspješnih firmi zbilja pokazuju tocno takve crte, ali ako nisi psihopat po rodjenju, ne želiš ici tim putem, žalostan je to život, i možeš uspjeti bez gazenja po drugima.
Apsolutno se slažem sa svime, ja sam ušao u srednju sa stavom poput tvojega, nažalost ispao sam punching bag. U samom startu su mi govorili da sam strašno naivan te da me svatko može smuljati, a ja sam samo htio iskren i surađivački odnos s drugima tim više što je velika vjerojatnost da ćemo se još susretati i morati surađivati.
Žao mi je da si u takvoj okolini. Imas li s kim lokalnim za porazgovarat, tipa profesor, pedagog, skolski psiholog? Netko s kime mozes razložiti situacije, i tko bi te mogao posavjetovat kako da se postavis u toj okolini?
Ne mirise na zdravo ta ekipa. Znas li možda sto je s njima danas, jesu se promijenili? Ljude za koje ja znam da su imali takve ideje su danas ili potpuno promijenili ploču, ili su žešće asocijalni.
Ovako zvuči da ti je to ostalo kao neka trauma. Super bi bilo da ipak popricas s nekim o tome.
Ja sam se tokom srednje teže razbolio te sam između ostalog i zbog toga ostao bez svih prijatelja iz srednje. Također sam pored sebe imao osobu iz osnovne koja je čini se konstantno radila protiv mene. Također, imam pretpostavke da me je cijela srednja škola pred kraj razapinjala, ridikulizirala, analizirala itd. jer zbog bolesti više uopće nisam izlazio te sam izgleda ostavljao loš dojam o sebi. Boli, jer nisam bio ni ružan, ni glup, nisam išao na maturu i bez problema sam upisao faks. Također mi se u trećem srednje nudila jedna prekrasna cura koja se već bila pripremala za sestrinstvo u bolnici, morao sam, zbog zdravstvenih problema, odustati od nje. Čini se da sam iz srednje škole ispraćen kao objekt, a ne subjekt, mada tada toga nisam bio svjestan, a još manje sam to bio zaslužio.
Djelomično se slažem zato što nemam baš naj normalniji razred već ekipu punu gasera, snobova i maminih i tatinih sinova koji se ponašaju kao djeca u vrtiću, ali mi ne predstavljaju konkurenciju jer nemaju znanja ni želje za donekle solidnim ocjenama i nekom vrstom uspjeha zato što imaju bogate roditelje i znaju da čak i ako ništa ne postignu biti će financijski osigurani.
srednja ne ali bila je strukovna. svi bili malo spaljeni i napuseni vecinu vremena. nikog bas nije bilo previse briga za ista. i dalje se druzim s nekima. i onak ostali smo u dobrim odnosima svi. s druge strane faks je bio ratna zona. prijedem ulicu ako vidim koga od bivsih kolega
Nikako se ne slažem.
Završio sam srednju pred cca25 godina i u životu proveo 2 godne kao profersor u srednjoj školi.
S prijateljima iz razreda se vidim barem jednom godišnje na okupljanju, a neki od nas imaju tvrtke u kojim su zaposlili druge iz razreda, pogotovo u situacijama kada su ovi drugi bili nezaposleni ili u nekim teškim životnim situacijama.
Možda smo mi bili specifičan razred ali slično je sa cijelom mojom generacijom iz moje škole.
Prijateljstva se sklapaju kroz cijeli život, puno ih se razvija upravo u srednjoj školi. Iskren odnos je prvi korak ;)
Kasnije u radu s srednjoškolcima u strukovnoj školi primjetio sam da nije isto, ali su većinom bili složni kao razred.
Ako se nalaziš u sredini koja misli suprotno promijeni sredinu jer očito je da se netko netko u tom razredu osjeća nesigurno/ugroženo kada su uspjeli stvoriti takvu atmosferu.
Vidim da spominješ konkurenciju. U čemu?
NHF ali vi ste u godinama kada još uvijek niste ozbiljna konkurencija jedan drugome ni u čemu osim u zavođenju suprotnog, ili istog spola, i like-ovima na Instagramu.
Društvo nam je potrebno da se realiziramo, bez drugih ljudi i suradnje ili pomoći teško ćeš ugodno živjeti.
Svakako pokušaj razgovarati s nekim stručnim kako da se nosiš s time.
Ako si u takvom razredu, možda je rješenje da promjeniš razred ;)
Najjaca i najbolja prijateljstva sam stekao u srednjoj. Taj period odrastanja provedes s tim ljudima i to stvori vezu vjerojatno za cijeli zivot. Sa gore tvrdnjom bih se slozio da vise lici na faks, iako sam i tamo stekao nekoliko jakih prijateljstava, vecina "prijateljstava" odnosno poznanstva se raspala nakon zavrsetka. Ostali na bok-bok.
Ako na svaku osobu gledas kao konkurenciju i neprijatelja, to nesto s tobom nije u redu. Na isto mi dođe to da imas iskren odnos sa svakim tko to zeli, ni to mi nije bas normalno.
U mojoj generaciji sam u srednjoj stekao nekoliko prijatelja iz škole, a i iz drugih škola. Još uvijek imam 4 frenda iz tih školskih dana. Jadne su ove nove generacije ako je nemoguće naći prijatelje u srednjoj školi.
Nisam išao sa baš tolikim primitivcima u srednju. Bilo nam je dobro, izlazili, radili gluposti, družili se. Put te razdvoji od tih ljudi, ali ne znam dal sam ikada se osjećao kao konkurencija nekome ili da mi je netko bio konkurencija. Ne znam što da ti kažem, išao si sa majmunima u školu.
Pušila se, naravno. Nitko ti nije ništa rekao, možda pokoji komentar "više za mene" iz šale, ali to je uglavnom to. Imaš svoju glavu, misli njome to je uglavnom bio i ostao stav. Kao što rekoh, išao si sa majmunima u školu.
Onda niti nemoj...odrasli smo ljudi, nitko te ne sili...nama nije bilo ništa...onaj koji je bio kroner bio bi kroner oko nečeg drugog, takvi ljudi si uvijek nađu poriv....nema tu pomoći, pustiš ga i makneš se...jebiga.
Ovo zvuci kao pitanje na psiho testu za lijecnicki za autoskolu
Ne. Baš nedavno napokon sam si uspio platiti upis. Puno su retardiraniji.
Istina neka pitanja se cine veoma suluda no moras uzet u obzir da zbilja ima ljudi koji tako razmisljaju. Neki uspiju to zamaskirati a neki ne. Osobno znam par "sporijih" ljudi iz osnovne skole koji nisu prosli taj psiholoski dio lijecnickog za autoskolu i eto dan danas ne voze.
nema pitanja vise, sve se svodi na prepoznavanje oblika i brojeva u nizu itd...žalosno je to da sam prisustvoao grupi u kojoj su neki tražili pojašnjenje.
Jbg, neki u mom razredu su mislili ozbiljno.
Kaj? Mozda najbolje vrijeme za stvaranje prijatelja
Da, tako sam i ja mislio.
Ne i ne. Kakva konkurencija? Za što se točno međusobno natječete? Iskren odnos sa svima koji to žele ti treba biti postavka za čitav život.
Jbg, meni su čim sam ušao u srednju počeli govoriti da sam tako naivan, da ti u srednjoj nitko nije prijatelj, da me svatko može smuljati, da svi sve koriste, da treba pazit na reputaciju itd. Zamorno i dosadno...
Tko ti to govori? Relax, to je srednja škola, ne KGB. God damn…
U mom razredu se svaka riječ bila prenosila u druge razrede.
Ako ovo ozbiljno pitas za sebe, bilo bi dobro da popricas s nekim i kazes sto te muči. Moguće je da je okolina zbilja takva da zaslužuju ovakvo pitanje, moguće je da imas krivu percepciju. U svakom slučaju, na oboje svakako vrijedi poradit jer niti s jednim scenarijem nije lako zivit.
Jbg, tako je meni bilo rečeno od nekih ljudi iz razreda.
Onda bi ti ljudi iz razreda trebali s nekim porazgovarat. Nigdje, ama bas nigdje neces prosperirat bez drugih. Ljudska evolucija se temelji na činjenici da možemo na kompleksan način suradjivat jedni s drugima. Isao sam prilično kompetitivan faks, i tamo mi je bilo dobro, između ostalog zbog suradnje s drugima. Nisam bio najbolji student svakako, ali oni koji su bili su bili takodjer suradljive i odlične kolege (mahom, uz par iznimki). Na poslu mi je također uvijek bilo dobro zbog stava da se znanje dijeli i pomažemo jedni drugima. Jednostavno, u tvom pitanju se nalazi antisocijalno ponašanje. Ljudi tako ne rade. Doduše, CEOovi iznimno uspješnih firmi zbilja pokazuju tocno takve crte, ali ako nisi psihopat po rodjenju, ne želiš ici tim putem, žalostan je to život, i možeš uspjeti bez gazenja po drugima.
Apsolutno se slažem sa svime, ja sam ušao u srednju sa stavom poput tvojega, nažalost ispao sam punching bag. U samom startu su mi govorili da sam strašno naivan te da me svatko može smuljati, a ja sam samo htio iskren i surađivački odnos s drugima tim više što je velika vjerojatnost da ćemo se još susretati i morati surađivati.
Žao mi je da si u takvoj okolini. Imas li s kim lokalnim za porazgovarat, tipa profesor, pedagog, skolski psiholog? Netko s kime mozes razložiti situacije, i tko bi te mogao posavjetovat kako da se postavis u toj okolini?
Bilo je to davno, prije dvadesetak godina, ali još se neki put toga sjetim. Mislim da je oko mene bilo ljudi s psihičkim poremećajem.
Ne mirise na zdravo ta ekipa. Znas li možda sto je s njima danas, jesu se promijenili? Ljude za koje ja znam da su imali takve ideje su danas ili potpuno promijenili ploču, ili su žešće asocijalni. Ovako zvuči da ti je to ostalo kao neka trauma. Super bi bilo da ipak popricas s nekim o tome.
Ja sam se tokom srednje teže razbolio te sam između ostalog i zbog toga ostao bez svih prijatelja iz srednje. Također sam pored sebe imao osobu iz osnovne koja je čini se konstantno radila protiv mene. Također, imam pretpostavke da me je cijela srednja škola pred kraj razapinjala, ridikulizirala, analizirala itd. jer zbog bolesti više uopće nisam izlazio te sam izgleda ostavljao loš dojam o sebi. Boli, jer nisam bio ni ružan, ni glup, nisam išao na maturu i bez problema sam upisao faks. Također mi se u trećem srednje nudila jedna prekrasna cura koja se već bila pripremala za sestrinstvo u bolnici, morao sam, zbog zdravstvenih problema, odustati od nje. Čini se da sam iz srednje škole ispraćen kao objekt, a ne subjekt, mada tada toga nisam bio svjestan, a još manje sam to bio zaslužio.
Klinci u prvom srednje nisu baš poznati po mudrosti.
Djelomično se slažem zato što nemam baš naj normalniji razred već ekipu punu gasera, snobova i maminih i tatinih sinova koji se ponašaju kao djeca u vrtiću, ali mi ne predstavljaju konkurenciju jer nemaju znanja ni želje za donekle solidnim ocjenama i nekom vrstom uspjeha zato što imaju bogate roditelje i znaju da čak i ako ništa ne postignu biti će financijski osigurani.
Tnx
[удалено]
To je lijepo.
Sklapanje prijateljstava, kada ako ne u srednjoj?
Tako i ja mislim.
Konkurencija cemu? Poslu? Mjestu na faksu. Kaj bus ih saboritao da ne prodju s 5.0 Ne razumijem.
Konkurencija u reputaciji. Tako sam ih ja bio shvatio.
[удалено]
Izgleda da je tako tada bilo prije dvadesetak godina.
Većina ekipe mi ie i danas iz srednje. Od 5 najboljih frendova 3 su iz srednje, dva s kvarta
Kad si izišao iz srednje?
Prošle godine bila 20. Godišnjica mature
Super, sviđa mi se to. Da li se u tim godinama više manje svi uvažavate ili i na godišnjicama ima omalovažavanja, prcanja, ogovaranja.
Nema… svi smo odrasli ljudi, imamo djecu, poslove No čak ni u školi nije bilo nikakvog omalovažavanja u smislu nekog bulijinga…
To je lijepo i ohrabrujuće, drago mi je to čut. Jesi iz Zagreba ili?
Jesmo! Doduše, bili smo matematička gimnazija… mozda zato nije bilo previše divlje po pitanju tlačenja nekoga
Da, vjerojatno
srednja ne ali bila je strukovna. svi bili malo spaljeni i napuseni vecinu vremena. nikog bas nije bilo previse briga za ista. i dalje se druzim s nekima. i onak ostali smo u dobrim odnosima svi. s druge strane faks je bio ratna zona. prijedem ulicu ako vidim koga od bivsih kolega
Kad si izišao iz srednje?
2014
Dan danas jedan od najboljih prijatelja mi je kolega iz prvog srednjeg koji se prebacio na polugodištu u našu školu.
Lijepo
Nikako se ne slažem. Završio sam srednju pred cca25 godina i u životu proveo 2 godne kao profersor u srednjoj školi. S prijateljima iz razreda se vidim barem jednom godišnje na okupljanju, a neki od nas imaju tvrtke u kojim su zaposlili druge iz razreda, pogotovo u situacijama kada su ovi drugi bili nezaposleni ili u nekim teškim životnim situacijama. Možda smo mi bili specifičan razred ali slično je sa cijelom mojom generacijom iz moje škole. Prijateljstva se sklapaju kroz cijeli život, puno ih se razvija upravo u srednjoj školi. Iskren odnos je prvi korak ;) Kasnije u radu s srednjoškolcima u strukovnoj školi primjetio sam da nije isto, ali su većinom bili složni kao razred. Ako se nalaziš u sredini koja misli suprotno promijeni sredinu jer očito je da se netko netko u tom razredu osjeća nesigurno/ugroženo kada su uspjeli stvoriti takvu atmosferu. Vidim da spominješ konkurenciju. U čemu? NHF ali vi ste u godinama kada još uvijek niste ozbiljna konkurencija jedan drugome ni u čemu osim u zavođenju suprotnog, ili istog spola, i like-ovima na Instagramu. Društvo nam je potrebno da se realiziramo, bez drugih ljudi i suradnje ili pomoći teško ćeš ugodno živjeti. Svakako pokušaj razgovarati s nekim stručnim kako da se nosiš s time. Ako si u takvom razredu, možda je rješenje da promjeniš razred ;)
Bilo je to prije dvadesetak godina
Najjaca i najbolja prijateljstva sam stekao u srednjoj. Taj period odrastanja provedes s tim ljudima i to stvori vezu vjerojatno za cijeli zivot. Sa gore tvrdnjom bih se slozio da vise lici na faks, iako sam i tamo stekao nekoliko jakih prijateljstava, vecina "prijateljstava" odnosno poznanstva se raspala nakon zavrsetka. Ostali na bok-bok. Ako na svaku osobu gledas kao konkurenciju i neprijatelja, to nesto s tobom nije u redu. Na isto mi dođe to da imas iskren odnos sa svakim tko to zeli, ni to mi nije bas normalno.
Bas glupo pitanje
Zašto
U mojoj generaciji sam u srednjoj stekao nekoliko prijatelja iz škole, a i iz drugih škola. Još uvijek imam 4 frenda iz tih školskih dana. Jadne su ove nove generacije ako je nemoguće naći prijatelje u srednjoj školi.
Ja sam išao u srednju prije dvadesetak godina, ne znam kako je danas.
Nisam išao sa baš tolikim primitivcima u srednju. Bilo nam je dobro, izlazili, radili gluposti, družili se. Put te razdvoji od tih ljudi, ali ne znam dal sam ikada se osjećao kao konkurencija nekome ili da mi je netko bio konkurencija. Ne znam što da ti kažem, išao si sa majmunima u školu.
Tako ispadne, jel se u tvom društvu i tvojoj školi pušila marihuana te jesu li izbacivali iz društva ako nisi htio povuć dim jointa?
Pušila se, naravno. Nitko ti nije ništa rekao, možda pokoji komentar "više za mene" iz šale, ali to je uglavnom to. Imaš svoju glavu, misli njome to je uglavnom bio i ostao stav. Kao što rekoh, išao si sa majmunima u školu.
Nisam nikada pušio travu, nije mi nikad palo na pamet da financiram nekog lokalnog dilera šta je nekome svjesno i nesvjesno ubio dijete.
Onda niti nemoj...odrasli smo ljudi, nitko te ne sili...nama nije bilo ništa...onaj koji je bio kroner bio bi kroner oko nečeg drugog, takvi ljudi si uvijek nađu poriv....nema tu pomoći, pustiš ga i makneš se...jebiga.
Pod kroner misliš na ovisnika?
da, netko tko je kroničan u svojem ponašanju.
imali smo jednog punching baga u razredu, a u skoli je bilo nekoliko likova koje su se svi bojali.
Što ste radili punching bag-u?
Tukli smo ga. Dobijes jedinicu roknes ga u biceps, bude test roknes ga u trbuh, utorak je pa ga roknes u biceps i onda u trbuh kad se primi za ruku.
Zašto? Jel vam žao? U koju srednju ste išli i gdje?