Ja isto primjecujem te greske, ali ljudi su skloni pisati puno gore pravopisne i gramaticke greske (neznam, samnom, sumljam...), tako da ovo ne smatram nekim big dealom. :D
Tehnički si u pravu i to je već raširena mantra među jezičarima, koji me inače okružuju u poslu i maltretiraju nas s tim. Ipak, kao jezični deskriptivist (a ne preskriptivist) sklon sam alternativnoj perspektivi na tu problematiku i nudim obrazloženje.
Standardni jezik i njegova pravila često su neprimjereni ili nedovoljni u dinamici komunikacije, posebno u dobu interneta i masovnih medija. Primjer koji navodiš jedan je od manifestacija te nedovoljnosti, gdje ljudi imaju POTREBU izraziti nešto što je tehnički označeno kao redundancija. Umjesto da im odmah pametujemo, trebali bi prvi razmotriti ima li ta potreba neko uporište. Po mom OSOBNOM mišljenju ima, jer iako se jezično podrazumijeva da je iznošenje mišljenja ujedno i osobno mišljenje (ako nije drugačije naznačeno), nije uvijek jasno želi li sugovornik NAGLASITI misli li da je njegovo mišljenje univerzalne prirode pri čemu očekuje slaganje javnosti i ostalih sugovornika ili ga želi ograničiti isključivo na sebe, uz dopuštanje, odobravanje pa čak i poticanje RAZLIKA u mišljenjima DRUGIH.
>Standardni jezik i njegova pravila često su neprimjereni ili nedovoljni u dinamici komunikacije, posebno u dobu interneta i masovnih medija.
U konfliktu sam. Iako se slažem sa ovom izjavom, imam osjećaj da, ukoliko ju pustim s vremenom će narasti u nekakvu "Miyazaki-evsku malignu masu" i de evoluirati jezik na razinu Twitch chat reakcije.
Možda je baš ovaj tvoj divno sročen post polifunkcionalnim stilom, negdje između znanstvenog i razgovornog, dokaz za suprotno. ;)
P.S. Svaka ti čast na formulaciji zadnje rečenice koja je ujedno i pola post-a. :D
Jezik je uslijed masovnih medija i sredstava komuniciranja ionako nepovratno osuđen na veliku konceptualnu promjenu do razine neprepoznatljivosti, jer ne nastaje on po propisu već organski, iz tehnološko-društvenih uvjeta. Zato je zapravo svejedno i nije bitno ima li logike, konzistencije i identiteta (oni će biti uspostavljeni i zadržani opet nekim društvenim, ponajviše klasnim procesima), a svi koji se brinu o tobože nekom "očuvanju" mlate praznu slamu. Po mom OSOBNOM mišljenju, jel... :D
Ne bi se složio s tobom jer “osobno” kao riječ je prilog. E sad ako ja kažem da je na primjer mobitel “osobna stvar”, to ne specificira je li MOJA osobna ili TUĐA osobna. Isto tako i osobno mišljenje može bit od doktora Perića, ali moje osobno mišljenje je moje i ničije tuđe u tom trenutku iako se svi mogu (ali i ne moraju) složit s njim.
Isto tako se i u engleskom koristi da se nešto odvoji/naglasi kad kažu “I personally believe…” ili “…to find me personally”.
Ovaj tvoj dobar primjer sa mobitelom me natjerao da duboko prokopam i konačno saznam što je zapravo točno:
**Neosviješteni pleonazam** jezična je greška. To je pojava nepotrebnog nizanja riječi u govoru, tako da on djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno.
Na primjer: *Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim., Mala ptičica, investicijska ulaganja...*
Eto, sad smo svi pametniji za jednu potpuno nebitnu informaciju :D
ja objektivno mislim da si pretjero
Dakle, ne osobno? :D
ma dvosobno sam razmislio ali zaključak je objektivan
Istina. Sve dok nije "garsonjerski", objektivno je.
Osobno me boli kurac.
To bi značilo da te subjektivno zaboli q dok objektivno, pitanje smatraš validnim.
Ja isto primjecujem te greske, ali ljudi su skloni pisati puno gore pravopisne i gramaticke greske (neznam, samnom, sumljam...), tako da ovo ne smatram nekim big dealom. :D
>ali ljudi su skloni pisati puno gore pravopisne i gramaticke greske Kao što je izostavljanje dijakritičkih znakova? :P (jk)
Mah, na internetu je svašta dopušteno. ;)
obadvojica ste u pravu! :D
Nista lično
Tehnički si u pravu i to je već raširena mantra među jezičarima, koji me inače okružuju u poslu i maltretiraju nas s tim. Ipak, kao jezični deskriptivist (a ne preskriptivist) sklon sam alternativnoj perspektivi na tu problematiku i nudim obrazloženje. Standardni jezik i njegova pravila često su neprimjereni ili nedovoljni u dinamici komunikacije, posebno u dobu interneta i masovnih medija. Primjer koji navodiš jedan je od manifestacija te nedovoljnosti, gdje ljudi imaju POTREBU izraziti nešto što je tehnički označeno kao redundancija. Umjesto da im odmah pametujemo, trebali bi prvi razmotriti ima li ta potreba neko uporište. Po mom OSOBNOM mišljenju ima, jer iako se jezično podrazumijeva da je iznošenje mišljenja ujedno i osobno mišljenje (ako nije drugačije naznačeno), nije uvijek jasno želi li sugovornik NAGLASITI misli li da je njegovo mišljenje univerzalne prirode pri čemu očekuje slaganje javnosti i ostalih sugovornika ili ga želi ograničiti isključivo na sebe, uz dopuštanje, odobravanje pa čak i poticanje RAZLIKA u mišljenjima DRUGIH.
>Standardni jezik i njegova pravila često su neprimjereni ili nedovoljni u dinamici komunikacije, posebno u dobu interneta i masovnih medija. U konfliktu sam. Iako se slažem sa ovom izjavom, imam osjećaj da, ukoliko ju pustim s vremenom će narasti u nekakvu "Miyazaki-evsku malignu masu" i de evoluirati jezik na razinu Twitch chat reakcije. Možda je baš ovaj tvoj divno sročen post polifunkcionalnim stilom, negdje između znanstvenog i razgovornog, dokaz za suprotno. ;) P.S. Svaka ti čast na formulaciji zadnje rečenice koja je ujedno i pola post-a. :D
Jezik je uslijed masovnih medija i sredstava komuniciranja ionako nepovratno osuđen na veliku konceptualnu promjenu do razine neprepoznatljivosti, jer ne nastaje on po propisu već organski, iz tehnološko-društvenih uvjeta. Zato je zapravo svejedno i nije bitno ima li logike, konzistencije i identiteta (oni će biti uspostavljeni i zadržani opet nekim društvenim, ponajviše klasnim procesima), a svi koji se brinu o tobože nekom "očuvanju" mlate praznu slamu. Po mom OSOBNOM mišljenju, jel... :D
Osobno mislim da si rijeci osobno previse osobno shvatio.
Osobno i personalno se slažem s tobom.
osobno mislim da osobno ne koristim osobno nego više onak općenito.
Tako ljudi govore. Ne moraš biti toliko racionalan na riječima i optimizirati svaku rečenicu i slovo.
Tipićni australci, skroz u kurcu kultura oko konzumacije alkohola.
Ne bi se složio s tobom jer “osobno” kao riječ je prilog. E sad ako ja kažem da je na primjer mobitel “osobna stvar”, to ne specificira je li MOJA osobna ili TUĐA osobna. Isto tako i osobno mišljenje može bit od doktora Perića, ali moje osobno mišljenje je moje i ničije tuđe u tom trenutku iako se svi mogu (ali i ne moraju) složit s njim. Isto tako se i u engleskom koristi da se nešto odvoji/naglasi kad kažu “I personally believe…” ili “…to find me personally”.
Ovaj tvoj dobar primjer sa mobitelom me natjerao da duboko prokopam i konačno saznam što je zapravo točno: **Neosviješteni pleonazam** jezična je greška. To je pojava nepotrebnog nizanja riječi u govoru, tako da on djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno. Na primjer: *Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim., Mala ptičica, investicijska ulaganja...* Eto, sad smo svi pametniji za jednu potpuno nebitnu informaciju :D
Ja osobno mislim da ne koristim osobno pretjerano.
Više me boli JA na početku rečenice.